Koptsko Otkrivenje po Pavlu – razlika između verzija

Otkrivenje započinje pripoviješću o tome kako je [[Pavle od Tarsa|Pavao]], na svome pu­tu za [[Jeruzalem]], na "brdu [[Jerihon]]" susreo maleno dijete. Dijete, koje je Pavlov duh vodič, ili [[anđeo]] tumač, i koje se na nekim mjestima u tekstu naziva [[Duh Sve­ti]], uznosi ga do nebesa kako bi se susreo sa ostalim apostolima[[apostoli]]ma, koji ga prate pri da­ljem njegovom uzlazu. Na četvrtome nebu Pavao svjedoči suđenju dušama; na peto­me, anđele kako vode duše do suda. Šesto je nebo osvijetljeno svjetlošću odozgo, a na sedmome Pavao susreće starca na sjajnome prijestolju koji mu prijeti da će spriječiti njegov daljnji uzlaz. On, međutim, nastavlja dalje u [[Ogdoad]], deveto i deseto nebo, i kada dosegne posljednje, biva utoliko transformiran da ne pozdravlja više svoje dru­gove apostole, već svoje srodne duhove.<ref name="Gnostika"/>

Sadržaj Otkrivenja po Pavlu može se podijeliti u tri epizode: prizor bogojavljanja, prizor suda i kazne, te nebesko putovanje. Prema Parrottu, u prvoj epizodi, maleno di­jete koje susreće Pavla na gori i daje mu otkrivenje, označava bogojavljanje uskrsloga [[Krist]]a, koji se ponekad opisuje kao maleno dijete (npr. Iv. Ap. (BG,2) 20,19-21,4). Ovo iskustvo, funk­cionira kao poziv Pavlu da postane apostol, čime se tumači Gal 1, 11-17. Nebeski posjetitelj ne samo da nudi otkrivenje Pavlu, već ga i vodi do (nebeskog) Jeruza­lema, do apostola, čime se također tumači Gal 2, 1-2. Sam uzlaz nastavlja se na 2 Kor 12, 2-A.<ref name="Gnostika"/>