Verzija na datum 8 decembar 2017 u 19:03 uredi Archaeodontosaurus (razgovor \| doprinos) 404 izmene Nema sažetka izmjene ← Starija izmjena		Verzija na datum 18 april 2020 u 15:18 uredi poništi Orijentolog (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Premještač datoteka, Patrolci, Vraćači 131.831 izmena Nema sažetka izmjene Novija izmjena →
Red 1: {{Naselje (HR) \| ime = Kondotjer \| ime_genitiv = Kondotjera \| izvorno_ime = <small>condottiere</small> \| slika_panorama = Farinata.jpg \| veličina_slike = 300px \| opis_slike =~~''Kondotjer''~~ -Kondotjer Farinata degli Uberti'', [[freska]] [[Andrea del Castagno\|Andreje del Castagna]] \| lokacija_ime =~~[[Popis~~ ~~država\|Država]]~~Lokacija \| lokacija_info =~~{{flag~~ [[Historija Italije\|Srednjovjekovna Italija}}]] \| bilješke = }} '''Kondotjer''' ili '''kondotijer''' ([[talijanski]]: ''condottiere'' = četovođa, od [[talijanski\|talijanskog]] ''condotta''= najamnički ugovor) je vođa [[najamnik\|najamničke]] vojske koje su unajmljivali [[Italija\|talijanski]] gradovi komune i [[Papa\|pape]] u [[14. vijek\|14.]] i [[15. vijek]]u <ref>B. Lenman, B., Anderson: Chambers Dictionary of World History, Edinburgh: Chambers Harrap Publishers Ltd., ISBN 0-550-13000-4, str. 200</ref> U prvo vrijeme kondotjeri su dolazili u Italiju iz [[Njemačka\|Njemačke]], [[Španjolska\|Španjolske]] i [[Engleska\|Engleske]], ite stupali u službu gradova, velikaša i [[papa]]. Njihove čete bile su poznate po pljačkanju, a često su bile opasne i onima koji su ih plaćali. Poslije su se razvile u dobro opremljene [[najamnik\|najamničke]] vojske. Čuveni kondotjeri su bili [[Španjolci\|Španjolac]] [[Raymondo Cardona]] i [[Englezi\|Englez]] [[John Harkwood]] zvan - Giovanni Acuto, koji su za [[Gvelfi i Gibelini\|gvelfe]] ratovali protiv [[Gvelfi i Gibelini\|gibelina]]. Istaknuti talijanski kondotjeri bili su; [[Federico da Montefeltro]], [[Francesco Bussone]] zvan [[Carmagnola]], [[Bartolomeo Colleoni]], [[Erasmo Gattamelata]], [[Francesco Sforza]] i dr. Za [[Renesansa\|renesanse]] u [[15. vijek]]u, - kondotjeri su slavljeni i obasipani najvećim nagradama i počastima, [[portret]]iraju ih najpoznatiji slikari poput ; [[Paolo Uccello\|Paola Uccella]] ~~- ''Portret~~(portret kondotjera Sir Johna Harkwooda ~~(Giovanni~~ili ~~Acuto)''~~Giovannija Acuta u [[Firenca\|Firenci]],) i [[Piero della Francesca\|Piera della Francesce]]- ~~''Portret~~(portret Sigismonda Pandolfa Malateste'', kondotjera i gazde [[Rimini]]ja). Gradovi im u znak zahvale podižu prve konjaničke spomenike, na najljepšim gradskim prostorima; [[Donatello]]va konjanička skulptura kondotjera Gattamelate u [[Padova\|Padovi]] i [[Andrea del Verrocchio\|Verrocchijeva]] skulptura kondotjera Bartolomea Colleonia u [[Venecija\|Veneciji]] . Gradovi im u znak zahvale podižu prve konjaničke spomenike, na najljepšim gradskim prostorima; [[Donatello]]va konjanička skulptura ''kondotjera Gattamelate'' u [[Padova\|Padovi]] i [[Andrea del Verrocchio\|Verrocchijeva]] skulptura ''kondotjera Bartolomea Colleonia'' u [[Venecija\|Veneciji]] . [[Datoteka:Bartolomeo Colleoni by Andrea del Verrocchio.jpg\|thumb\|left\|240px\|~~Konjanički spomenik~~ [[Andrea del Verrocchio\|~~Verrocchija~~Verrocchijev]] -konjanički spomenik ''venecijanskog kondotjera Bartolomea Colleonia'' iz [[1478]] ~~[[Venecija]]~~. (Campo Santi Giovanni e Paolo, [[Venecija]])]] == Historija == [[Datoteka:Gattamelata.jpg\|thumb\|left\|240px\|[[Donatello]]~~,''Konjanički~~: konjanički spomenik kondotjeru Gattamelati (Erasmo da Narni) u Padovi, 1445–1450, bronca]] Tokom [[13. vijek\|13.]] i [[14. vijek]]a, talijanski gradovi-države Venecija, Firenca i Genova obogatili su se na trgovini sa [[Levant]]om, - istovremeno nisu imali neku veliku vojsku. Zbog tog su unajmljivali profesionalne vojnike da se bore za njih. Međusobne obaveze stavljali su u ugovor ~~- '~~(''condotta'''), koji je u ime vojničke družine potpisivao njihov vođa - ''condottiere''.▼ ~~Gattamelati'' (Erasmo da Narni) u Padovi, 1445.-1450., bronca.]]~~ ▲Tokom [[13. vijek\|13.]] i [[14. vijek]]a, talijanski gradovi-države Venecija, Firenca i Genova obogatili su se na trgovini sa [[Levant]]om, - istovremeno nisu imali neku veliku vojsku. Zbog tog su unajmljivali profesionalne vojnike da se bore za njih. Međusobne obaveze stavljali su u ugovor - '''condotta''', koji je u ime vojničke družine potpisivao njihov vođa - ''condottiere''. Kondotjeri su u ime svoje čete potpisivali s gradovima - ugovore (''condotte'') za određeno razdoblje. Kad je to ugovorno razdoblje (''ferma'') prošlo, četa je bila u stanju čekanja (''aspetto''), tad je poslodavac (grad-država) mogao obnoviti ugovor, ili se definitivno odreći usluge. Ako je ''condotta'' definitivno istekla, Kondotjere nije mogao proglasiti rat protiv starog poslodavca u roku od dvije godine. Ovaj vojno-poslovni običaj je bio cijenjen i poštovan, zbog profesionalnog ugleda (poslovnog kredibiliteta kondotjera). Ukoliko bi kondotjer to pogazio i prevario svog poslodavca, uništio bi si ugled. Sličan odnos imali su i najamnici na brodovima, čiji je contratto d'assento (ugovor o suglasnosti) propisivao uvjete mornarske službe. Na taj način su formirane posade brodova, kapetani i mornari tako unajmljeni zvali su se assentisti. Njihovi glavni poslodavci bili su [[Genova]] i Papinska države, od početka [[14. vijek]]a. [[Mletačka republika]] nikada čak i za najveće opasnosti nije unajmljivala plaćenike za službu na brodovima, već se koristila vlastitom mornaricom. Prvi dobro organizirani plaćenici u Italiji bile su njemačke družine zvane ''Poduzetnička četa ('' - Compagnia di ventura''), [[vojvoda\|vojvode]] ''Wernera von Urslingena'' i [[grof]]a ''Konrada von Landaua''. Wernerova četa razlikovala se je od ostalih najamničkih družina po vojničkoj disciplini, vojničkoj pravdi i jednakim ugovornim primanjima. ''Compagnia di venturaa'' narasla je brojem i postala strašna Velika četa od 3000 ''barbuta'' (svaka ''barbuta'' imala je [[vitez]]a i [[narednik]]a). Prva najamnička vojska kojoj je na čelu bio talijan bila je Četa sv. Đorđa osnovana [[1339]]. koju je vodio Lodrisio Visconti. Tu četu razbio je i uništio milanski kondotjer [[Luchino Visconti (1349)\|Luchino Visconti]] (koji je usput bio ujak Lodrisija) u aprilu [[1339]]. godine. Nešto kasnije ([[1377]]) osnovana je druga Četa sv. Đorđa koju je vodio kondotjer Alberico da Barbiano, u njegovoj četi služili su kasniji veliki kondotjeri Braccio da Montone i Giacomuzzo Attendolo Sforza.<ref>Machiavelli, Niccolò. ''The Prince'', trans. & ed. Rebhorn, Wayne A. Ch. 12, note 12, str. 57. ISBN 1-59308-328-9</ref> Plaće kondotjera bile su visoke tako je Francesco Sforza [[Milano\|milanski]] vojvoda plaćao [[1448]]. 6600 florina na mjesec svom kondotjeru Williamu VIII markizu od Montferrata, njegovi vojnici dobijali su pola od te sume 3300 florina. ''Compagnia di venturaa'' narasla je brojem i postala strašna ''Velika četa'' od 3,000 ''barbuta'' (svaka ''barbuta'' imala je [[vitez]]a i [[narednik]]a). Prva najamnička vojska kojoj je na čelu bio talijan bila je ''Četa sv. Đorđa'' osnovana [[1339]] koju je vodio Lodrisio Visconti. Tu četu razbio je i uništio milanski kondotjer [[Luchino Visconti (1349)\|Luchino Visconti]] (koji je usput bio ujak Lodrisija) u aprilu [[1339]]. Nešto kasnije [[1377]], osnovana je druga ''Četa sv. Đorđa'' koju je vodio kondotjer Alberico da Barbiano, u njegovoj četi služili su kasniji veliki kondotjeri Braccio da Montone i Giacomuzzo Attendolo Sforza.<ref>Machiavelli, Niccolò. ''The Prince'', trans. & ed. Rebhorn, Wayne A. Ch. 12, note 12, p. 57. ISBN 1-59308-328-9</ref> Plaće kondotjera bile su visoke tako je Francesco Sforza [[Milano\|milanski]] vojvoda plaćao [[1448]]. 6,600 florina na mjesec svom kondotjeru: Williamu VIII markizu od Montferrata, njegovi vojnici dobijali su pola od te sume 3,300 florina. Pojava samostalnih družina profesionalnih vojnika, koje nude svoje usluge onima koji im obećaju bolju plaću i veće šanse za pljačku, uzrokovana je specifičnim prilikama u [[Italija\|Italiji]], ali također i dubokom krizom koja zahvatila cijelu Evropu u 14. vijeku. Slične se četovođe javljaju i drugdje u Evropi. Gube svoju moć od kraja 15. vijeka, kada se uzdižu [[monarhija\|apsolutne monarhije]], sposobne organizirati velike disciplinirane vojske. === Politička i socijalna situacija u Italiji === [[Datoteka:Paolo Uccello 044.jpg\|thumb\|right\|280px\|[[~~freska~~Paolo Uccello]]: [[~~Paolo Uccello~~freska]] ~~- ''Kondotjer~~kondotjera Sir ~~John~~Johna ~~Hawkwood~~Hawkwooda (~~Giovanni~~Giovannija ~~Acuto~~Acuta)'' iz [[1436]], [[Firentinska katedrala]], (820 × 514 cm)]] [[Apeninski poluotok]], se prvi oporavio nakon propasti [[Zapadno Rimsko carstvo\|Zapadnog Rimskog carstva]] i postao relativno bogat (u odnosu na ostatak tadašnje Evrope), ali je ostao podijeljen na brojne gradove - države (comuni), od kojih su pet isplivale kao najmoćnije, i međusobno se borile za primat, često mijenjajući saveznike i protivnike: [[Mletačka republika]], [[Firenca]], [[Milano]], [[Napulj]] i [[Papinska Država]], manje komune su lavirale među njima nastojavši sačuvati svoju autonomiju sklapajući saveze sa nekim od većih. Drugi ključan element uzroka borbi u Italiji vezan je za crkveni raskol i sukob njemačkih careva, francuskih kraljeva i papa, koji istovremeno polagali pravo na univerzalnu vladavinu nad Evropom (tj. nad kršćanskim zemljama). U to vrijeme dolazi do velikih crkvenih raskola kada istovremeno postoje dvojica ili čak trojica proglašenih [[papa]], koji se bore za stolicu oslanjajući se na razne sile. Treći su pak element socijalni sukobi koji potresaju svaki od talijanskih gradova i država. U njima se što zbog unutrašnjih tenzija, što pod uticajem vanjskih faktora -, formiraju prve političke partije ([[Gvelfi i Gibelini]]) koje često ulaze i u oružane sukobe, te se povezuju sa istomišljenicima iz drugih gradova i država. Česti su građanski ratovi, zavjere i državni udari. Zbog toga vladari i vladajuća klasa često trebaju strane vojnike za borbu ne samo protiv vanjskih, nego i protiv unutrašnjih neprijatelja. Oni još nisu dovoljno ekonomski jaki da bi mogli uzdržavali stajaću vojsku koja bi održavala red (za vladajuće je lojalnost domaćih vojnika, zbog spomenutih klasnih i poitičkih sukoba, bila je vrlo upitna). Zbog tog su radije angažirali konddotjere koji su vodili koliko-toliko disciplinirane čete i bili spremni za novac ratovati. === Sforze: Od najamnika do vladara === Linija 48 ⟶ 44: === Ekonomska kriza Evrope === Istovremeno, cijelu Evropu (pa i cijelu hemisferu, do Kine) potresa ekonomska kriza, izazvana relativnom prenaseljenošću i iscrpljenošću prirodnih izvora, do kojih je dovela neprekidna ekspanzija u prethodna tri vijeka. ~~»''~~"Oslobodi nas, Gospodine, gladi, kuge i rata!''" Tobilo je prizivanje koje se ponavljalo se svake godine u svim crkvama Istoka i Zapada, ali je za vrijeme procvata i prosperiteta izgubilo svoju potresnu snagu, da bi, u tijeku 14. vijeka, opet postalo dramatično stvarnim.~~« ''(~~<ref>Lopez, str. 345~~)''~~.</ref> Velika glad vladala je ~~1315-1317~~1315–1317. i otada se često ponavlja. Kuga od 1348. do kraja 14. vijeka ubija možda trećinu europskog stanovništva (u Italiji su stalne i epidemije malarije), a po gradovima i više. Ratovi nikada nisu prestali, a u 14. st. rasplamsali su se novom žestinom. Rezultat ovih nevolja je pojava masa "deklasiranih" ljudi, očajnih bjednika bez ikakve imovine i nade za zaradu, koji jedino pljačkom i nasiljem mogu preživjeti. Snažni pojedinci okupljaju takve grupe očajnika i stvaraju od njih čete, koje prestaju biti obični pljačkaši ako nađu nekoga tko će ih unajmiti kao vojnike. Italija je za to bila osobito pogodna, a slične situacije događale su se i drugdje u Evropi (u [[Francuska\|Francuskoj]] za vrijeme [[Stogodišnji rat\|stogodišnjeg rata]]). === Promjena načina ratovanja, pješaci zamjenjuju vitezove === Za uspon kondotjera i [[najamnik]]a općenito značajna je i promjena u načinu ratovanja, koju donosi [[14. vijek]], čete pješaka, uvježbanih za zajedničku borbu, oboružanih kopljima i dugim lukovima, počinju postizati pobjede nad feudalnim vojskama oklopljenih konjanika. To je donijelo pobjede Englezima protiv Francuza tokom [[Stogodišnji rat\|Stogodišnjeg rata]] u bitkama kod [[Bitka kod Crécyja\|Crécya]] [[1346]], [[Maupertuis]]a, [[1356]]. i [[Agincourt]]a [[1415]]. U Bitci na Sempachu [[1387]]. [[Švicarska\|švicarski]] kopljanici su potukli vojsku [[Njemačka\|njemačkih]] [[vitez]]ova. U Italiji, gradovi, koji ne mogu uzdržavati veći broj konja, stvaraju vlastite vojske pješaka koji su dobrovoljci ili obvezni na povremenu vojnu službu ("teritorijalna obrana", vojska tipa [[milicija\|milicije]]). U borbi protiv njih [[papa\|pape]], [[kralj]]evi, velikaši i oligarsi angažirat će i [[najamnik]]e. ~~koji su dobrovoljci ili obvezni na povremenu vojnu službu ("teritorijalna obrana", vojska~~ ~~tipa [[milicija\|milicije]]). U borbi protiv njih [[papa\|pape]], [[kralj]]evi, velikaši i oligarsi~~ ~~angažirat će i [[najamnik]]e.~~ Definitivnu prevagu pješacima u [[15. vijek]]u donosi [[vatreno oružje]] ([[bombarda\|bombarde]], [[arkebuza\|arkebuze]], [[musketa\|muskete]]), a od bitnog je značaja i pojava [[artiljerija\|artiljerije]]. U odnosu na cijenu konja i skupu opremu i oružje srednjovjekovnog [[vitez]]a, oružje pješaka znatno je jeftinije, a napretkom u strategiji i tehnici postaje i efikasno protiv oklopa koji štiti viteza i njegovog konja. Također je i uvježbavanje za korištenje koplja, dugog luka, puške ili topa, te za disciplinirano djelovanje unutar čete, znatno kraće od višegodišnjih vježbi koje mora proći vitez. Tako već [[1530]]. konjica čini manje od jedne desetine francuske i španjolske armije ~~''(~~.<ref>Živojinović, str. 97~~)''~~</ref> Tako obični seljaci i građani postaju vojnici koji su nadmoćni srednjovjekovnom staležu [[plemić]]a-[[vitez]]ova, profesionalnih ratnika. To donosi socijalni šok, koji je jedan od bitnih elemenata u nazadovanju [[feudalizam\|feudalizma]] i uzdizanju [[građansko društvo\|građanskog društva]], modernih [[nacija]] i [[Kapitalizam\|kapitalizma]]. Oni postaju [[najamnik\|najamnici]], koji odbacuju [[etika\|etički]] ideal viteštva (koji pak preživljava kao romantički ideal u literaturi, o čijoj nerealnosti u [[17. vijek]]u piše [[Cervantes]] u romanu [[Don Kihot]]) i mnogo su skloniji pljački, razaranju, silovanjima, nepotrebnim mučenjima i ubojstvima nego što su to bili srednjovjekovni [[vitez]]ovi (dakako, i vitezovi su stalno činili takve stvari, ali uobičajeno u manjem obimu, jer im je obično cilj osvojiti zemlju a ne prikupiti plijen koji se može odnijeti). Tako ratovi postaju razorniji i broj žrtava veći. Vojske su moćne, ali vojnici (osim naravno [[oficir]]a) postaju najniži društveni sloj, omrznut od svih. Linija 69 ⟶ 63: velikih država dovoljno ojačali da osiguraju stalne izvore prihoda, stvarajući [[monarhija\|apsolutne monarhije]]. Novcem prikupljenim od poreza, carina i dr. (često i posudbama od velikih bankara) oni postaju sposobni naoružati velike vojske, sposobne da suzbiju kako otpor [[feudalizam\|feudalaca]], tako i "odmetnute" samostalne vojske. (Veliki ih troškovi međutim često dovode do bankrota.) Kondotjeri gube moć nakon uspješnog pohoda francuskog kralja, vladara novog kova [[Karlo VIII, kralj Francuske\|Charlesa VIII]] na Italiju 1494-/1495. Njegova nadmoćna vojska osvaja [[Milano]], [[Firenca\|Firencu]], [[Rim]] i [[Napulj]]. Iz Italije se povukao, tek kada je protiv njega stvorena ~~'''~~Sveta liga~~'''~~, savez [[Austrija\|Austrije]], [[Španjolska\|Španjolske]], [[papa\|pape]], [[Mletačka republika\|Venecije]] i [[Milano\|Milana]] (kojim vladaju [[Sforza\|Sforze]], potomci kondotjera). Tzv. "[[Talijanski ratovi"]] potrajat će sve do [[1559]]. godine, uz sudjelovanje novog tipa vojski. U [[16. vijek]]u, nekadašnji kondotjeri postaju [[oficir]]i u službi vladara ([[kralj]]eva, [[vojvoda]], [[Knez\|kneževa]], [[papa\|pape]]), a njihovi najamnici postaju stajaća vojska. Okrutnim mjerama oni osiguravaju disciplinu u svojim jedinicama. Kao zamjena za nekadašnju vitešku etiku, javlja se također i rast [[nacija\|nacionalne svijesti]] (u [[Engleska\|Engleskoj]] i [[Francuska\|Francuskoj]] nacionalna svijest postaje značajni faktor tokom [[stogodišnji rat\|stogodišnjeg rata]], u [[14. vijek\|14.]]- i [[15. vijek]]u. U [[Italija\|Italiji]] se to nije dogodilo sve do [[19. vijek]]a. Posljednji uspon kondotjera u Evropi dogodio se za [[Tridesetogodišnji rat\|Tridesetogodišnjeg rata]] koji je poharao Srednju Evropu od [[1618]]. -do [[1648]]. ~~tad~~godine, kada je Njemačka izgubila 40% stanovništva.▼ ▲Posljednji uspon kondotjera u Evropi dogodio se za [[Tridesetogodišnji rat\|Tridesetogodišnjeg rata]] koji je poharao Srednju Evropu [[1618]]. - [[1648]]. tad je Njemačka izgubila 40% stanovništva. == Lista poznatih kondotjera == * [[Malatesta da Verruchio]] (1212–1312) * [[Castruccio Castracani]] (1281–1328) * [[John Hawkwood]] (oko 1320–1394), poznat kao ''Giovanni Acuto'' * [[Alberico da Barbiano]] († 1409) * [[Facino Cane de Casale]] (1360–1412) * [[Braccio da Montone\|Andrea Fortebracci]] (1368–1424), poznat kao ''Braccio da Montone'' * [[Muzio Attendolo Sforza]] (1369–1424) * [[Biordo Michelotti]] (1352–1398) * [[Giovanni Vitelleschi]] († 1440) * [[Prospero Colonna (Condottiere)\|Prospero Colonna]] (1452–1523) * [[Gattamelata\|Erasmo da Narni]] (1370–1443), poznat kao ''Gattamelata'' * [[Niccolò Piccinino]] (1380–1444) * [[Francesco Bussone da Carmagnola]] (1390–1432) Linija 108 ⟶ 103: == Izvori == {{reflist}} ~~== Eksterni linkovi ==~~ == Vanjske veze == {{Commonscat\|CCondottieri}} * [http://www.paradoxplace.com/Insights/Equestrian/Equestrians.htm Condottieri and the Great Equestrian Statues and Paintings of Renaissance Italy na stranicama Adriana Fletchera Paradoxplace] {{en icon}} * [http://www.condottieridiventura.it Condottieri di ventura - portal o talijanskim kondotjerima između 1300 - 1550] {{it icon}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Italijanska vojna historija]] [[Kategorija:Srednji vijek]] ~~[[Kategorija:Italija]]~~ ~~[[Kategorija:Rat]]~~ [[Kategorija:Italijanizmi]]

Kondotjer – razlika između verzija