[[Evanđelja]] [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] pripovijedaju i da je [[Isus]] oko svoje tridesete godine otišao da se krsti kod Jovana Krstitelja. Hrišćanski izvori prikazuju da je Jovan navodno rekao Isusu: “ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni?” (Matej 3;14), te da ga je krstio tek na njegovo inzistiranje. Biblijski tekst pripovijeda da nakon što ga je Jovan potopio u reku Jordan i krstio ga, sa neba se na Isusa spustio [[Duh sveti]] u vidu [[golub]]a i otvorilo se nebo i Božji glas je progovorio: “''Ti si sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina''.“ Ovaj događaj se u hrišćanstvu naziva [[bogojavljanje]].
Prema [[АдопционизамAdopcionizam|adopcionističkom]] gledištu, karakterističnom za [[rano hrišćanstvo]], Bog je Isusa prihvatio kao sina na krštenju, kada je glas sa neba objavio da je on [[Božiji sin]].<ref name="Ehrman">[http://www.scribd.com/doc/60185745/Bart-Ehrman-Isus-to-nije-rekao Bart Ehrman - Isus to nije rekao] (scribd)</ref> Neki [[Biblijski rukopisi|rukopisi]] navode i ovu verziju: „''Ti si moj Sin, danas sam te rodio''”.<ref name="Ehrman"/>
U [[Istočno kršćanstvohrišćanstvo|Istočnom hrišćanstvu]] se krštenje Isusa slavi 6. januara, na blagdan [[Bogojavljenje|Bogojavljenja]]. U [[Rimokatolička crkva|rimokatoličkoj]] i [[Anglikanstvo|anglikanskim]] crkvama se obilježava narednog tjedna, kao svetkovina [[Krštenje Isusovo (blagdan)|Krštenja Isusovog]]. Među katolicima se obilježava kao jedno od otajstava [[krunica|krunice]]. U [[pravoslavlje|pravoslavlju]] predstavlja jedno od [[Dvanaest svetkovina]].
