Erazmo Roterdamski – razlika između verzija

 

== Životopis ==

 

Prelazi u službu Henrija de Bergue, biskupa u Cambraiu. U toj službi ostaje pet godina da bi zatim otišao na nastavak studija u [[Pariz]].

Uzdržava se jedno vrijeme davanjem privatnih lekcija; upoznaje mladog engleskog lorda Williama Mountjoya koji mu postaje prijatelj i mecena. U strahu pred epidemijom bježi iz Pariza te živi neko vrijeme u južnoj Francuskoj, a zatim odlazi u Englesku gdje stječe mnoge prijatelje u znanstvenim i političkim krugovima [[London]]a. Iz zdravstvenih razloga vraća se na kontinent. Često se seli i naporno radi, neko vrijeme u [[Pariz]]u, Orléansu, [[Rotterdam]]u i Louvainu. Zatim se vraća u Englesku i u Cambridgeu dobiva [[bakalaureat]] iz teologije. Izabran je za odgojitelja nezakonitog sina kralja Jakova IV. Godine [[1506]]. putuje u Italiju, doktorira u Torinu, posjećuje Bolognu i [[Rim]]. U Veneciji je gost tiskara i izdavača Alda Manuzija koji objavljuje njegovu zbirku sentencija Adagia ("Izreke"); zbirka je postala iznimno popularna i utjecajna. Neko je vrijeme u Padovi uz svoga štićenika zatim je opet u Rimu gdje ga vatikanski krugovi nastoje zadržati u svojoj sredini. Ali on prihvaća poziv novog engleskog kralja [[Henrik VIII|Henrika VIII]] te po treći put odlazi u Englesku.

 

 

Stanujući u kući kancelara Thomasa Moorea piše i posvećuje domaćinu svoju ''Encomium Moriae'' ("Pohvalu ludosti"), satiru na neuku i lijenu raspuštenost samostanaca, nadutu učenost teologa i gramziv nemoral visoke crkvene hijerarhije; ovaj je tekst i danas Erazmovo najpoznatije i najprevođenije djelo.

* Bratislav Lučin, "Erasmus and the Croats in the Fifteenth and Sixteenth Centuries", u: Erasmus of Rotterdam Society Yearbook Twenty-Four (2004), [http://www.sfu.ca/~pabel/ers.htm Erasmus of Rotterdam Society], s. 89--114.

 

 

[[Kategorija:Nizozemski filozofi]]

[[Kategorija:Filolozi]]

[[Kategorija:Humanisti]]