Batonski ustanak – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Bot: Menjam datoteku/fajl Rivolta_pannonica_7_jpg.jpg sa Rivolta_pannonica_7.jpg.
Nema sažetka izmjene
Red 2:
 
== Uvod ==
Vođe ustanka bili su dva imenjaka [[Baton]]a (Bato), [[BreuciBaton Breučki|breučki]] i [[Dezitijati|dezitijatski]]. Dezitirijatski rođen je vjerovatno između 35. i 30. godine pne. na području gornje [[Bosna (regija)|Bosne]]. Pripadao je [[Dezitijati]]ma koji su naseljavali područja današnje centralne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Od 33. godine pne. Dezitijati su bili pod [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|Rimskom vlašću]] sa statusom polu-nezavisnog peregrina (naziv za slobodno stanovništvo koje je imalo određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju., ali bez statusa građana Rima). U dato vrijeme navedene teritorije su bile dio rimske provincije [[Ilirik]]um čije je sjedište bilo u [[Salona|Saloni]], na obali Jadranskog[[Jadran]]skog mora. Smatra se da je Batonova porodica bila uticajna, a da je on kao odrastao muškarac bio politički i vojni zvaničnik Dezitijata.
 
=== Razlozi za pobunu ===
Red 14:
* Svijest o sopstvenoj moći
 
Dakle, nekolikoNekoliko ilirskih plemena iz [[PanonijaPanoni|Panonije]] i [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] pobunili su se protiv rimske vlasti zbog visokih poreza i prisilne regrutacije. Naime, [[Antički Rim|Rimljani]] su planirali napasti [[Germani|germansko]] pleme [[Markomani|Markomane]] te je s tim ciljem na umu [[August (rimski car)|Oktavijan Avgust]] naredio mobilizaciju među Ilirima.
 
=== Jačina snaga ===
[[Antika|Antički]] istoričar [[Velej Paterkul|Marko Velej Paterkul]] (oko 19. p.n.e - 31. n.e) procijenio je da su snage ilirskih plemena bile jačine oko 200.000 pješaka i 9.000 konjanika. Procijenjeni broj pješadije je pretjeran, uzevši u obzir broj lokalnog stanovništva i mobilizaciju za rimske potrebe, realnija procjena bi bila do oko 120.000 ratnika (vojno sposobnih muškaraca).
 
[[Legija|Rimskih legija]] je na početku bilo osam; pet ih je bilo raspoređeno kod ''Siscike'' (današnji [[Sisak]], [[Hrvatska]]) pod komandom [[Tiberije|Tiberija]], budućeg imperatora: -{[[Legio VIIII Hispana]], [[Legio XIII Gemina]], [[Legio XIIII Gemina]], [[Legio XV Apollinaris]]}- i -{[[Legio XX Valeria Vitrix|Legio XX Valeria Victrix]]}-. U Makedoniji i Meziji bile su tri legije pod komandom Aula Cecina Severa: -{[[Legio VII Claudia]], [[Legio VIII Augusta]]}- i -{[[Legio XI Claudia]]}-.
Red 29:
 
== Veliki ilirski ustanak ==
Ustanak je počeo spontano i brzo se raširio. U proljeće 6. godine n.e. Dezitijatima iz centralne Bosne s Batonom na čelu uskoro su se pridružili [[Breuci]] čije se vođa takođe zvao Baton. U jesen iste godine, dva Batona su skupa vodili ujedinjenu armiju pobunjenika. Veoma brzo, rimski trgovački putevi su bili prekinuti, a vojne jedinice uništene. Za samo nekoliko sedmica cijela teritorija na kojoj je današnja Bosna bila je izgubljena za Rim. Umjesto daljih osvajanja Rim je gubio teritorije, što je vjerovatno stvorilo veliku uznemirenost. Istoričar [[Suetonijus]] je opisao ovaj veliki ilirski ustanak kao najteži po Rim još od vremena [[Punski ratovi|Punskih ratova]], oko dva stoljeća ranije, a vjerovatno najveći u vrijeme u Avgustovo vrijeme. Dakle, Rim je morao poslati desetak [[legija]] i približan broj pomoćnih trupa, saveznike iz [[Trakija|Trakije]] i plaćenike kako bi ugušio ustanak. Vrhovni komandant ovih snaga bio je budući imperator [[Tiberije]].<ref name="WilkesI">[https://de.scribd.com/document/33915225/ILIRI-John-Wilkes-Split-2001 John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001]</ref>
 
=== Prilike na strani ustanika ===
Najznačajniji doprinos ustanku su dali [[Dezitijati]], [[Breuci]], [[Dalmati]], [[Mezeji]], [[Andizeti]], [[Kolapijani]], [[Pirusti]], moguće i [[Liburni]] i [[Japodi]] (iako su ovi drugi u dato vrijeme bili gotovo potpuno romanizirani). Jedan dio ustanika je prošao vojnu obuke u rimskoj vojsci i imao vrijedno ratničko iskustvo i vještine. Najvažnija odlika vojske ustanika bila je njena velika mobilnost, a bili su lako naoružani.
 
Ustanici ipak nisu činili jednu kompaktnu masu i stiče se utisak da nisu imali ni jasan strategijski cilj i plan osim onog glavnog: da istjeraju Rimljane. Mudar potez bi bio koncentracija snaga oko Siscije i njeno zauzimanje a zatim razmještanje na područje jugoistoičnih [[Alpe|Alpa]] i efektivno spriječavanje prolaza rimskoj vojsci prema Iliriji. Također nisu očekivali ni intervenciju Tiberija, odnosno, brzu reakciju i premještanje njegovih trupa sa germanskog fronta u Ilirikum.
Red 92:
[[Datoteka:Rivolta pannonica 9.jpg|thumb|300px|Četvrta godina: Tiberije se iz tri pravca spustio ka obali i stavio pod kontrolu cijelo područje.]]
 
S početkom godine, sukobi su nastavljeni. Germanikus se istako vojnom vještinom i hrabrošću tokom vođenja usješnih akcija i osvajanjem utvrđenja ''SplonoSplonum'' (moguće [[Pljevlja]]) i ''Raetinum''. Ostali generali su imali sličan uspjeh osvojivši ''Seretium'' no, pobunjeno stanovništvo se još uvijek nije sasvim predavalo.
 
Zato je August odlučio da ponovo pošalje Tiberija u Dalmaciju i rat konačno privede kraju. Tiberije je podijelio vojsku u tri dijela:
* Desno krilo (istok) - Marko Plaucije Silvano je dobio zadatak da krene iz Sirmiuma prema Dalmaciji krećući se dolinom rijeke Bosne.
* Lijevo krilo (zapad) - [[Marko Emilije Lepid]], novi ''legat'' za Iliriju, krenuo je na jug iz Siscije rijekom [[Glina (rijeka)|Glinom]].
* Sredina - Tiberije i Germanikus su vjerovatno išli uz rijeke [[Vrbas]] i [[Una]] pravcem prema ''Andretiumu'' (kod [[Salona|Salone]]), gdje se Baton bio povukao.<ref name="Germanicus">{{Cite web |url= http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijska_traganja_4.pdf |title= Salmedin Mesihović - SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” |work=INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Tu je bila i četvrta grupa, pod komandom guvernera Dalmacije koji je "čistio" obalu od ustanika.
Dakle, Tiberije se polako približavao Andretiumu dok su pred nastupom rimskih snaga padala posljednja uporišta ustanika, neka u borbi a neka i bez borbe. [[Andretium]] je stavljen pod opsadu koja je zaključena dugom i teškom bitkom pod njegovim zidinama i Batonovom predajom.
 
=== Rimski trijumf ===
Red 106:
 
== Posledice ==
Neobična je bila rimska politika prema Iliriji, Ilirija bila je tako blizu a Rim je tek nakon Velikog ilirskog ustanka efektivno umirio ovo područje i ostvario punu kontrolu nad njim. Prije toga Rim je već bio osvojio daleke krajeve na oba kraja Mediterana. Osim toga, bilo je poznato da Ilirija ima veliko rudno bogatsvo i druge važne resurse. Prije ustanka, Rim se zadovoljavao kontrolom tek nad istočnom obalom Jadrana i uskim pojasom zaleđa.<ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/books/sm-rimski_vuk_i_ilirska_zmija.posljednja_borba.pdf |title= Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Dati period bio je nepovoljan za Rim; bilo je pobune u [[Afrika|Africi]], piratstva u morima oko [[Sardinija|Sardinije]], nedostatak novca i sl. Nakon ustanka i teškog poraza u Teutoburškoj šumi, Rim je izgubio svaku volju za dalju ekspanziju prema sjevernoj i centralnoj [[Evropa|Evropi]].
Red 136:
[[Kategorija:Historija Balkana]]
[[Kategorija:Ilirski ratovi]]
[[Kategorija:Panoni]]