|
==Povijest==
Neposredno nakon okončanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Europa se našla raspolovljena na dva ideološka bloka, kapitalistički, i komunistički pod utjecajem [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. I dok se Moskva tijekom [[1945.]] i [[1946.]] djelomično suzdržavala od otvorenog političkog djelovanja, u državama u kojima je imala utjecaj, tijekom 1947., a posebno 1948., postaloIako jeSavenici jasnonemaju danamjeru povući se sovjetskaiz vojska,okupiranih nedijelova samoEvrope smeta im što se sovjetska vojska nema namjeru povući, većpa stvaraju hladnoratovsku propagandu da imaSovjeti imaju namjeru krenuti i dalje kao izliku a osnivanje vojnog pakta.
U ratom razrušenoj Europi širenje komunističke ideologije moglo se ostvariti na dva načina. Prvi je bio izazivanje "spontanih" revolucija nezadovoljnih radničkih masa, predvođenih komunističkim partijama. Iako je bilo nekoliko pokušaja, najveći je uspjeh ostvaren u Grčkoj, gdje je 1946. započeo [[građanski rat]], predvođen tamošnjom komunističkom partijom. Iako su grčke snage do kraja 1949. uspjele ugušiti pobunu, bilo je očito kako bi se u osiromašenoj Europi ideje komunizma lako mogle proširiti. Zbog toga je u srpnju 1947. pokrenut Plan europske obnove, poznatiji kao [[Marshallov plan]]. U naredne će četiri godine [[SAD|Sjedinjene Američke Države]] europskim državama dati pomoć u vrijednosti oko 13 milijardi američkih dolara.
Drugi način širenja komunizma bio je znatno opasniji. Naime, neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata, SAD-e i skoro sve europske države, barem one koje nisu pale pod sovjetski utjecaj, provele su masovnu demobilizaciju vojnih snaga i otkazale narudžbe oružja i vojne opreme. S druge strane, Sovjetski Savez navodno nije izvršio smanjivanje oružanih snaga, već ih je kao nastavio intenzivno jačati, kako brojčano tako i tehnički. Nakon što su učvrstili okupacije istočnoeuropskih država, [[24. lipnja]] [[1948.]] započela je blokada zapadnog [[Berlin]]a. Bio je to početak najveće političke krize od okončanja Drugog svjetskog rata i trajat će sve do [[11. svibnja]] [[1949.]] [[Berlinska blokada]] s jedne je strane ubrzala stvaranje Savezne Republike Njemačke, a s druge, formiranje velikog obrambenogratničkog saveza koji će Zapadnu Europu štititi od sovjetske najezde.
Svojevrstan početak pakta bio je [[Briselski sporazum]] kojem su [[17. ožujka]] pristupile Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Velika Britanija. Cilj je bio razvijanje zajedničkih sustava obrane i jačanje međusobnih veza kako bi se zajednički oduprle ideološkim, političkim i vojnim prijetnjama nacionalnoj sigurnosti. Znajući da njihoviNjihovi gospodarski i vojni kapaciteti kao nisu dostatni da ih obrane od sovjetsketobožnje sovvjetske prijetnje,. oveSjedinje suAmeričke države odmah započeleDržave i pregovoreKanada sa Sjedinjenim Američkim Državama ise Kanadomnude s ciljem stvaranja novog vojnog savezapakta, utemeljenog na zajedničkim obvezamaobavezama i sigurnosnim jamstvima Europe i Sjeverne Amerike. Države potpisnice Briselskog sporazuma pozvale su Dansku, Island, Italiju i Portugal da se uključe u taj procespakt. Dvanaest država s obje strane [[Atlantski ocean|Atlantskog oceana]] [[4. travnja]] [[1949.]] godine u [[Washington]]u su potpisale Sjevernoatlantski ugovor, uspostavivši savezpakt kako bi se suprotstavile prijetnjama iz [[komunizamSocijalizam|komunističkogsocijalističkomg]] dijeladijelu svijeta, te sprječavanjesprečavale širenjaširenje komunizmasocijalizma na ostali dio Europe. DržaveTako potpisniceje obvezalestvoren suideološko seratni na međusobnu obranu u slučaju vojne agresije na bilo koju državu članicu. Tako jepakt stvorenanazvan Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora (NATO).
S vremenom jese sve više zemalja pristupalopriključuje Savezupaktu, prepoznajući u njemu mogućnost obrane slobodekapitalizma te očuvanja stabilnostisocijalnog i napretkamira.
Tako se NATO-u [[1952.]] godine pridružujupriključuje GrčkaGrčku i TurskaTursku, tri godine kasnije, [[1955.]], i SaveznaSaveznu RepublikaRepubliku NjemačkaNjemačku, a [[1982.]] ŠpanjolskaŠpanjolsku. Sigurnost koju jamči NATO savez omogućila je mir i stabilnost kojima se, kao temeljnim preduvjetima, stvarao temelj europske ekonomske suradnje i integracije.
Ne želeći svoje [[oružane snage]], a prije svega [[nuklearno oružje]], staviti pod nadzor NATO savezapakta, francuski je predsjednik [[Charles de Gaulle]] u veljači [[1966.]] povukao Francusku iz zajedničkog zapovjedništva NATO savezapakta, te od tada nije sudjelovala u akcijama planiranja, obuke i vođenja zajedničkih operacija. Ostala je tek u političkim strukturama (Sjevernoatlantsko vijeće). Bio je odraz de Gaulleve želje da Francuska ima središnje mjesto u formiranju europske politike, kako se više nikad ne bi ponovila [[1914.]] i [[1939.]] godina. Međutim, zbog promjena političkih odnosa u Europi kada Nato ostaje jedini vojni pakt, ali i u svijetu temeljito drukčijih u odnosu na [[1960-ih|šezdesete godine]] prošlog stoljeća, francuski predsjednik [[Nicolas Sarkozy]] odlučioprisiljen je da se FrancuskaFrancusku vrati i u vojne strukture SavezaPakta.
Padom [[Berlinski zid|Berlinskog zida]] NATO se našao pred novim izazovom. PrestaoPrestankom je postojatipostojanja [[Varšavski pakt|Varšavskog saveza]], a raspao se i Sovjetski Savez, trebala bi postojati potreba za NATO paktom. U vrijeme bipolarne podijele svijeta uloga i zadaće NATO-a bile su jasne i povijesno opravdane. Završetkom gotovo polustoljetnog neprijateljstva, neki su analitičari smatrali kako NATO više ne treba postojati te kako bi se troškovi ulaganja u naoružanje mogli znatno smanjiti. Mnoge države članice smanjile su financijska davanja zana obranunaoružanje, ali ubrzo se pokazalo kako se trajni mir na europskom kontinentu nije ostvario.
Na području bivšeg Sovjetskog Saveza izbilo je nekoliko regionalnih sukoba koji su uglavnom nastali zbog etničkih netrpeljivosti. SukobiGrađanski ratovi u jugoistočnoj Europi također su znatno poremetili sliku o Europi kao prostoru mira i suradnje, a postojao je i opravdan strah od širenja tih sukoba. Tada su države članice Sjevernoatlantskog saveza shvatile da je i dalje potrebno njihovo djelovanje krozu kolektivnucilju obranuširenja i sigurnostPakta u postkomunističkojistočnu EuropiEuropu.
Danas se smanjila opasnost od konvencionalnog vojnog sukoba i masovne uporabe teško naoružanih [[vojna postrojba|postrojbi]], ali, pojavili su se novi izazovi koji sve članice stavljaju pred nove dileme na koje treba pronaći adekvatan odgovor. Nove su prijetnje po naravi drukčije od onih iz doba [[Hladni rat|Hladnog rata]]. Nove su zadaće NATO borba protiv novih prijetnji: [[terorizam|terorizma]], proizvodnje i proliferacije [[oružje za masovno uništenje|oružja za masovno uništenje]], opasnosti koje prijete iz takozvanih neuspjelih ili slabih država te mora djelovati preventivno kako bi se u budućnosti spriječile takve opasnosti. Posljednjih godina NATO uspostavlja načine borbe protiv suvremenih opasnosti koje ugrožavaju sigurnost i stabilnost. Upravljanje krizom ("''crisis management''") i mirovne operacije za očuvanje i održavanjem mira ("''peacekeeping''" i "peace-support") neki su od načina djelovanja suvremenog Sjevernoatlantskog saveza u odgovoru na nove izazove.
|
