Dodir zla – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: dodato Authority control 2
m clean up, replaced: {{SADk}} → {{flag|Sjedinjene Države}} using AWB
Red 16:
| premijera = {{Film date|1958|05|21|df=y}}
| trajanje = '''originalna kino-verzija (1958):'''<br />95 min.<br />'''proširena verzija (1976):'''<br />108 min.<br />'''restauracija (1998):'''<br />112 min.
| zemlja = {{SADkflag|Sjedinjene Države}}
| jezik = engleski
| budžet = 829.000 $
Red 24:
'''''Touch of Evil''''' ({{jez-sh|'''Dodir zla'''}}) je [[SAD|američki]] crno-bijeli film snimljen 1958. godine u režiji [[Orson Welles|Orsona Wellesa]], a koji se smatra jednim od najboljih i najuticajnijih ostvarenja njegove filmografije, odnosno posljednjim velikim crno-bijelim ostvarenjem žanra [[film noir]].
 
Temelji se na romanu ''[[Badge of Evil]]'' [[Whit Masterson|Whita Mastersona]]. Radnja je smještena u grad na granici sa [[Meksiko|Meksikom]]m gdje lokalni poslovni čovjek postane žrtvom [[tempirana bomba|tempirane bombe]] podmentnute u auto, a nakon čega američki policijski kapetan Quinlan (čiji lik tumači [[Orson Welles]]) izuzetno brzo otkriva ne samo počinitelja, nego i dokaze protiv njega. Protagonist, koga tumači [[Charlton Heston]], je meksički policajac Ramon Vargas koji se također uključio u istragu, ali koji sumnja da je Quinlan dokaze podmetnuo, te čiji napori da otkrije pravu istinu dovedu u opasnost njegovu američku suprugu Susan (koju tumači [[Janet Leigh]]).
 
Welles je originalno bio tek angažiran za ulogu Quinlana; Heston je, pak, kao glavni glumac došao na ideju kako bi film mogao biti još bolji ako Wellesu budu povjereni scenario i režija, a što su producenti na kraju prihvatili. Welles se tog posla prihvatio s velikim oduševljenjem, uvjeren kako će ''Dodir zla'' nakon višegodišnjeg rada u Evropi predstavljati njegov veliki povratak u Hollywood. Wellesov angažman je, pak, potakao brojne ugledne hollywoodske glumce da se nude producentima za makar i simboličan nastup u filmu, te se tako tada još uvijek velika zvijezda [[Marlene Dietrich]] za minimalni honorar pojavila u relativno malenoj i neuglednoj ulozi Quinlanove bivše djevojke.
 
Wellesove nade se međutim nisu ispunile. Producenti su, dijelom zbog potencijalnih kontroverzi koje je mogao izazvati motiv [[rasizam|rasističkih]] predrasuda u scenariju, a dijelom zbog scena vezanih uz zloupotrebu droge i [[lezbijstvo|lezbijskih]] aluzija u sceni zlostavljanja Susan od muškobanjaste gangsterice koju tumači [[Mercedes McCambridge]], karakterističnih za tadašnje [[eksploatacijski film|eksploatacijske filmove]] zaključili da bi ''Dodir zla'' najbolje bilo distribuirati kao [[B-film]], odnosno kao drugi film u tzv. [[double bill|dvostrukim predstavama]]. Zbog toga je materijal koji je Welles dostavio producentima značajno srezan na nešto više od sat i pol vremena. ''Dodir zla'' je značajno podbacio na američkim kino-blagajnama i tako od Wellesa ponovno udaljio direktore vodećih hollywoodskih studija.
 
Njegovi rezultati su, s druge strane, bili daleko bolji u Evropi, a još više kod kritičara koji su značajno hvalili film. Pri tome se posebno isticala spektakularna početna scena, koja u jednom neprekinutom kadru gledatelji upoznaju glavne likove, mjesto radnje i elemente zapleta. Ona je ušla u brojne filmske antologije te su je kasnije kopirali i počast joj odali brojni sineasti, među kojima se ističu [[Martin Scorsese]], [[Brian de Palma]], [[Paul Thomas Anderson]] i [[Robert Altman]] čiji film ''[[The Player (film)|The Player]]'' sadrži sličan neprekinuti kadar gdje likovi kao temu razgovora imaju upravo scenu iz ''Dodira zla''.
Red 79:
 
{{DEFAULTSORT:Touch Of Evil}}
 
[[Kategorija:Američki filmovi]]
[[Kategorija:Kriminalistički filmovi]]