Ilirski ratovi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 9:
|zaraćeni1=[[Rimska Republika]]
|zaraćeni2=[[Ilirija]]
|komadnant1komandant1=[[Lucius Postumius Albinus]]<br />[[Gnaeus Fulvius Centumalus]]
|komandant2=[[Kraljica Teuta|Teuta]]
}}
Red 16:
 
== Prvi ilirski rat ==
''Prvi ilirski rat'' je trajao od 229. pne.<ref>Wilkes, J. J. The Illyrians, 1992, p. 120, ISBN 0-631-19807-5,Page 160,"... ' TheRimska Romaninvazija invasionna ofIliriju Illyria iniz 229. scgod. appearspne. tozatekla haveje caughtTeutu Teutai andsve theIlire Illyrianspotpuno completely off guardnespremnim. As soon as the weatherČim permitted,se thevrijeme queenpoboljšalo hadposlala orderedje southna ajug navalnovu expeditionpomorsku ekspediciju..."</ref> do [[228. pne.]]. Povod je bila rimska zabrinutost za trgovačke rute u Jadranu, povećana nakon [[prvi punski rat|prvog punskog rata]]
=== Uspon pod Agronom ===
{{Glavni|Bitka kod Mediona}}
Pod kraljem Agronom došlo je do uspona Ardijejskog kraljevstva i transformacije u respektabilnu pomorsku državu. Njihova mornarica koristila je lembe, manje i brze brodove, koji su prevozili i do 50 pješadinaca. Vješto korišteći pješadiju i mornaricu, sistematski je napadao grčke kolonije, osvojio dijelove Epira i preuzelo kontrolu na ostrvom [[Hvar]]om, gdje je u njegovo ime vladao [[Demetrije Hvarski]]. U to vrijeme propala je [[Epir]]ska kraljevina i stvorena savezna država od epirskih pokrajina, što su koristili [[Antička Grčka|Grci]], [[Antička Makedonija|Makedonci]] i [[Iliri]]. Agron je sklopio savez sa makedonskim kraljem [[Demetrije II Makedonski|Demetrijem II Makedonskim]] i prepustio mu sukobe sa [[Dardanci]]ma.<ref>Papazoglu, 1969</ref>
 
Pod kraljem Agronom došlo je do uspona Ardijejskog kraljevstva i transformacije u pomorsku državu. Tada dolazi i do savezništva Makedonaca i Ilira. Istovremeno Epirska država bila je u propadanju, što su koristili Grci i Makedonci. U sukobima u Epiru 232231. god. pne, pojavljuju se i Iliri na makedonskoj strani. U bitki kod Meliona porazili su grčke [[Etolska liga|etolske]] snage, opustošili područje i vratili se sa bogatim plijenom. Agron je proslavio pobjedu, ali je podlegao od prevelikog pića.<ref name="WilkesI">[https://de.scribd.com/document/33915225/ILIRI-John-Wilkes-Split-2001 John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001]</ref>
=== Teutina vojna dejstva ===
{{Glavni|Bitka kod Foinike|Bitka kod Paksosa}}
NjegovaAdronova udovica i nasljednica [[Teuta]] 231230. god. pne poslala je marnaricu i vojsku u pljačku na [[Peloponez]] (Elida i Mesenija). U povratku su svratili u Foiniku u Epiru, koja je bila najbogatije mjesto u Epiru i središte trgovine sa Italijom. Za vrijeme njihove okupacije Foinike, povremeno su napadali italijanske trgovačke brodove. Rimski Senat poslao je izaslanstvo Teuti. Jedan od izaslanika uvrijedio je kraljicu, a ovakoja je naredila da se pogubi pri povratku.<ref>Wilkes, J. J. The Illyrians, 1992, p. 120, ISBN 0-631-19807-5.,Page 177,name="... who appears to have ruled after 168 Bc at Queen Teuta's old stronghold Rhizon (Risan). His silver issues are rare, but bronze coins, without the royal title, occur on Hvar, both ...WilkesI"</ref>
 
Teuta je ponovo naredila pomorski pohod na jugu i Iliri osvajaju Krf i Drač. Tako su zagospodarili cijelom obalom sjeverno od Korintskog zaljeva, i pomorskim pravcima prema [[Sicilija|Siciliji]] i Italiji.
Njegova udovica i nasljednica Teuta 231. god. pne poslala je marnaricu i vojsku u pljačku na Peloponez (Elida i Mesenija). U povratku su svratili u Foiniku u Epiru, koja je bila najbogatije mjesto u Epiru i središte trgovine sa Italijom. Za vrijeme njihove okupacije Foinike, povremeno su napadali italijanske trgovačke brodove. Rimski Senat poslao je izaslanstvo Teuti. Jedan od izaslanika uvrijedio je kraljicu, a ova je naredila da se pogubi pri povratku.<ref>Wilkes, J. J. The Illyrians, 1992, p. 120, ISBN 0-631-19807-5.,Page 177,"... who appears to have ruled after 168 Bc at Queen Teuta's old stronghold Rhizon (Risan). His silver issues are rare, but bronze coins, without the royal title, occur on Hvar, both ..."</ref>
=== Tok rata ===
Smrt rimskog izaslanika pod imenom [[Coruncanius|Korunkanije]]<ref>http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=App.+Ill.+2.7,Appian, The Foreign Wars (ed. Horace White)THE ILLYRIAN WARS,The Illyrian vessels attacked the ambassadors on their voyage and slew Cleemporus, the envoy of Issa, and the Roman Coruncanius; the remainder escaped by flight.</ref> po naredbi Teute<ref name="zock 99">Zock, 99.</ref> te napadi na brodovibrodove italijanskih trgovaca pod rimskom zaštitom, natjerali su rimski Senat da preko mora pošalje vojsku pod komandom [[konzul]]a [[Lucius Postumius Albinus (konzul 234. i 229. pne.)|Lucija Postumija Albina]] i [[Gnaeus Fulvius Centumalus|Gneja Fulvija Centumala]]. Rimljani su, uz izdaju Demetrija Hvarskog, lako otjerali ilirske garnizone iz [[Antička Grčka|grčkih]] gradova [[Drač|Epidamn]], [[Apolonija (Ilirija)|Apolonija]], [[Korkira]] i [[Hvar|Faros]] te u njima uspostavili protektorate.
Rimski konzul Fulvije je isplovio sa 200 brodova da bi razbio opsadu [[Krf]]a, nakon što je već stupio u trajne pregovore sa Demetrijem, koji je pao u Teutinu nemilost. Sa njegovim pristankom ilirska posada se predala. Grad je postao prijatelj Rima i od tada će se oslanjati na rimsku zaštitu. U daljem toku rata Demetrije je služio kao savjetnik rimskim vojskovođama. U međuvremenu je konzul Postumije doveo vojsku od 20.000 vojnika i 2.000 konjanika preko Brindizija do Apolonije, koja se tada pridružila Rimljanima i primljena u njihovu zaštitu. Flota pod Fluvijem je došla do Apolonije i dvije su se vojske uputile prema Epidamnu ([[Drač]]). Tu su natjerali Ilire da napuste opsadu i rasprše svoje snage.
 
Vojska je nastavila u unutrašnjost među ilirske narode u zaleđu. Rimljani su primili delegacije mnogih naroda, među kojima su bili [[Partini]] i [[Atintani]] i prihvatili njihovu formalnu predaju. Na moru je razbijena blokada Isse ([[Vis]]a) koji je takođe primljen pod rimsku zaštitu.
Teuta je ponovo naredila pomorski pohod na jugu i Iliri osvajaju Krf i Drač. Tako su zagospodarili cijelom obalom sjeverno od Korintskog zaljeva, i pomorskim pravcima prema Siciliji i Italiji.
Rimski brodovi prošli su obalom, napadajući utvrđene gradove. U bitki kod nepoznatog Nutrija, Rimljani su izgubili jednog magistrata i nekoliko vojnih zapovjednika. Sama kraljica Teuta se povukla u Risan i Rimljani su prekinuli vojna dejstva.
 
Konzuli su predali Iliriju Demetriju, a vojsku povukli u Epidamn, odakle su se vratili u Italiju pod Fluvijem. Drugi konzul prikupio je 40 brodova i neke savezničke vojne jedinice i ostao na jadranskoj obali, kontrolišući Ilire. Teuta je poslala izaslanike u Rim i zaključen je ugovor. Iliri su povukli zapadno od Drima, i nisu smjeli koristiti puteve prema Makedoniji, čime im je uskraćena mogućnost saradnje sa saveznikom u borbi protiv Grka. Teuta je ostala u Risnu, a više od dva broda nisu smjeli ploviti južnije od Lješa, i to nenaoružana.<ref name="WilkesI"/> O svemu su obavješteni i rimski saveznici u Grčkoj.
Smrt rimskog izaslanika pod imenom [[Coruncanius|Korunkanije]]<ref>http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=App.+Ill.+2.7,Appian, The Foreign Wars (ed. Horace White)THE ILLYRIAN WARS,The Illyrian vessels attacked the ambassadors on their voyage and slew Cleemporus, the envoy of Issa, and the Roman Coruncanius; the remainder escaped by flight.</ref> po naredbi Teute<ref name="zock 99">Zock, 99.</ref> te napadi na brodovi italijanskih trgovaca pod rimskom zaštitom, natjerali su rimski Senat da preko mora pošalje vojsku pod komandom [[konzul]]a [[Lucius Postumius Albinus (konzul 234. i 229. pne.)|Lucija Postumija Albina]] i [[Gnaeus Fulvius Centumalus|Gneja Fulvija Centumala]]. Rimljani su, uz izdaju Demetrija Hvarskog, lako otjerali ilirske garnizone iz [[Antička Grčka|grčkih]] gradova [[Drač|Epidamn]], [[Apolonija (Ilirija)|Apolonija]], [[Korkira]] i [[Hvar|Faros]] te u njima uspostavili protektorate.
 
Rimljani su sada kontrolisali strateške luke Epidamn, Apoloniju i Krf. U zaleđu su Partini i Amantini na jugu dobili status rimskih podanika.
Po ugovoru koji su potpisali Teutini izaslanici u Rimu, Iliri su se povukli zapadno od Drima, Teuta je otišla u Risan, a više od dva broda nisu smjeli ploviti južnije od Lješa, i to nenaoružana. Rimljani su također<ref>Wilkes, J. J. The Illyrians, 1992, p. 120, ISBN 0-631-19807-5,page 161, "... Gulf of Kotor. The Romans decided that enough had been achieved and hostilities ceased. The consuls handed over Illyria to Demetrius and withdrew the fleet and army to Epidamnus , ..."</ref> za upravnika Istočnog Jadrana postavili Demetrija Hvarskog kao protutežu Teuti.<ref name="eckstein 46 59">Eckstein, 46–59.</ref>
 
{{Rat ijekavica
Linija 50 ⟶ 61:
 
== Literatura ==
*{{cite book |last = Papazoglu |first = Fanula |title = Porijeklo i razvoj ilirske države |url= https://de.scribd.com/document/89882458/Godišnjak-Centra-za-balkanološka-ispitivanja-Akademije-nauka-i-umjetnosti-BiH-knjiga-5-1967 |publisher = ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO |year = 1969 |isbn = }}
*{{cite book |last = Miočević |first = Duje Rendić |title = Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora |url=http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_12_RENDIC.pdf |publisher = Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb |year = 1968 |isbn = }}
*{{cite book |last = Bojanovski |first = Ivo |title = BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |publisher = ANUBiH, Sarajevo |year = 1988 |isbn = }}
* Eckstein, Arthur. “Polybius, Demetrius of Pharus and the Origins of the Second Illyrian War.” Classical Philology 89, no. 1 (1994): 46–59
* Gruen, Erich S. (1984). ''The Hellenistic World and the Coming of Rome: Volume II''. Berkeley: University of California Press. {{ISBN|0-520-04569-6}} (2 vols)
* Zock, Paul A. (1998). Ancient Rome: An Introductory History. Oklahoma: University of Oklahoma Press.
== Izvori ==
{{reference|2}}