Zoran Milanović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 42:
|spouse = {{marriage|Sanja Musić-Milanović|1994}}
|children = 2
*|alma_mater = [[Sveučilište u Zagrebu]]<br />[[Vrije Universiteit Brussel|Slobodni univerzitet u Briselu]]}}
|alma_mater = {{plainlist|
*[[Sveučilište Zagrebu]]
*[[Vrije Universiteit Brussel|Slobodni univerzitet u Briselu]]}}
|signature = Milanovic potpis.gif
}}
'''Zoran Milanović''' (rođen u [[Zagreb]]u [[1966]]) je hrvatski [[centrizam|centristički]] političar koji je od 2011. do 2015. služio kao [[premijer Hrvatske]], te od 2007. do 2016. vodio [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratsku partiju Hrvatske]]. Na izborima 2020. je izabran za [[predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike]]. Na tu dužnost je stupio 19. 2. 2020.
 
Odrastao je na [[Trnje (Zagreb)|Trnju]], a zatim na [[Črnomerec|Črnomercu]]. Pohađao je [[srednja škola|srednju školu]] „Centar za upravu i pravosuđe” (danas I. gimnazija). Diplomirao je na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagrebu]]. Za vrijeme studiranja dobio je Rektorovu nagradu i sudjelovao je na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava „Telders” u [[Haag]]u. Upisao je poslijediplomski studij iz [[međunarodno pravo|međunarodnog prava]] u Zagrebu, ali ga nije završio. Diplomirao je na poslijediplomskom studiju [[Europa|europskog]] i komparativnog prava na flamanskom Sveučilištu u [[Bruxelles]]u. Zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova. Tri i pol godine bio je član hrvatske misije pri [[EU]] i [[NATO]]-u. Sudjelovao je u mirovnoj misiji u [[Gorski Karabah|Gorskom Karabahu]] 45 dana.
 
Bavi se politikom od [[1999]]., kada je postao član [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]]-a. Bio je pomoćnik ministra vanjskih poslova [[Tonino Picula|Tonina Picule]], zadužen za međunarodne organizacije i pregovore s NATO-m. Nakon bolesti [[Ivica Račan|Ivice Račana]] je ušao u utrku za vodstvo stranke, da bi na stranačkoj konvenciji [[2.6.]] u drugom krugu pobijedio [[Željka Antunović|Željku Antunović]] i bio izabran za novog predsjednika. Nakon [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2007|izbora 2007. godine]] je prilikom postizbornih pregovora o koaliciji postao premijerski kandidat SDP-a, zamijenivši [[Ljubo Jurčić|Ljubu Jurčića]]. Na kraju je prisiljen priznati poraz kada je saborsku većinu i novi mandat osigurao [[HDZ]] na čelu sa [[Ivo Sanader|Ivom Sanaderom]].
Zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova. Tri i pol godine bio je član hrvatske misije pri [[EU]] i [[NATO]]-u. Sudjelovao je u mirovnoj misiji u [[Gorski Karabah|Gorskom Karabahu]] 45 dana.
 
Bavi se politikom od [[1999]]., kada je postao član [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]]-a.
 
Bio je pomoćnik ministra vanjskih poslova [[Tonino Picula|Tonina Picule]], zadužen za međunarodne organizacije i pregovore s NATO-m.
 
Nakon bolesti [[Ivica Račan|Ivice Račana]] je ušao u utrku za vodstvo stranke, da bi na stranačkoj konvenciji [[2.6.]] u drugom krugu pobijedio [[Željka Antunović|Željku Antunović]] i bio izabran za novog predsjednika.
 
Nakon [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2007|izbora 2007. godine]] je prilikom postizbornih pregovora o koaliciji postao premijerski kandidat SDP-a, zamijenivši [[Ljubo Jurčić|Ljubu Jurčića]]. Na kraju je prisiljen priznati poraz kada je saborsku većinu i novi mandat osigurao [[HDZ]] na čelu sa [[Ivo Sanader|Ivom Sanaderom]].
 
Godine [[2010]]. je sklopio predizborni sporazum SDP-a sa [[Hrvatska narodna stranka|Hrvatskom narodnom strankom]], [[Istarski demokratski sabor|IDS]] i [[Hrvatska stranka umirovljenika|HSU]] poznat kao [[Kukuriku koalicija]]. Taj je blok na [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2011|izborima]] 2011. godine osvojio apsolutnu većinu u Saboru, te je time Milanović osigurao mjesto budućeg premijera. Na dužnost je stupio 23. decembra 2011. Njegov je mandat obilježio ulazak Hrvatske u [[Europska unija|Europsku uniju]], ali i nastavak ekonomske krize, kao i siromašenja najširih slojeva stanovništva. Nakon [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015|izbora]] u jesen 2015. godina je njegova koalicija ostala bez apsolutne većine, te je nakon nekoliko mjeseci bez uspjeha pokušao sastaviti vladu sa [[Most nezavisnih lista|Mostom nezavisnih lista]] i početkom 2016. završio u oporbi. Na [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2016|izvanrednim izborima]] u rujnu 2016. je Narodna koalicija sa njim na čelu imala iznenađujuće loše rezultate, te je Milanović najavio da se neće kandidirati za novi mandat na čelu predsjednika stranke.