Nebo nad Berlinom – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m clean up, replaced: {{FRG}} → {{flagcountry|ZNJE}} using AWB
Red 15:
| godina = {{Filmdate|1987|5|17|[[Kanski filmski festival 1987.|Cannes]]|df=y}}
| trajanje = 127 min.
| država = {{FRGflagcountry|ZNJE}}<br>{{FRA}}
| jezik = [[Njemačka|njemački]], [[Francuska|francuski]]
| budžet = 2,500.000 € {{small|(preračunato)}}
Red 30:
==Radnja==
{{Otkrivanje radnje}}
Radnja se odvija u [[Berlin|Berlinu]]u u [[1980-ih|osamdesetim godinama]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]] neposredno prije kraja [[Hladni rat|hladnog rata]]. Glavni likovi, dvoje [[Anđeo|anđela]] Damiel i Cassiel kreću se gradom kao duhovi, potpuno neprimjetni i nevidljivi stanovnicima Berlina. Njihova je uloga osluškivanje misli prolaznika kako bi upamtili i očuvali kroz vrijeme osjećaje ljudi. Sam film nije samo priča o dvoje anđela, nego priča o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Berlina koja se reflektira kroz razmišljanja glavnih likova. Damiel i Cassiel su besmrtni i vječni i nalazili su se na prostoru gdje je danas Berlin i prije nego je tamo počeo nicati grad, čak i prije nego je tamo stigao čovjek.
 
Među mnogim građanima koje susreću, dvoje anđela zainteresirano prate starca Homera, koji sanja [[Epska poezija|epski spjev]] mira, za razliku od [[Stara Grčka|starogrčkog]] pjesnika svog [[Homer|imenjaka]], koji je bio pjesnik rata. Cassiel prati starca do [[Potsdamer Platz]]a, najljepšeg gradskog trga prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Umjesto trga, starac nalazi zapušteno i obraslo polje, neku vrstu ničije zemlje, koju presjeca [[Berlinski zid]] išaran grafitima.
Red 78:
Fotografiju filma je vodio snimatelj Henri Alekan, koji se već proslavio kao snimatelj filma "Ljepotica i zvijer" [[Jean Cocteau|Jeana Cocteaua]].
 
Alekan je odlučio snimati u boji sve scene koje prikazuju ljudsko viđenje egzistencije, dok je za anđeosko viđenje korištena crno-bijela tehnika. Vrlo je karakteristična jedna od posljednjih scena filma, koja je sva snimana u boji, osim kuta u kadru gdje se nalazi anđeo Cassiel koji ostaje u crno-bijeloj tehnici. Korištenjem crno-bijele tehnike snimatelj je htio dati dojam da je viđenje svijeta anđela svevremensko i esencijalno; oni su u stanju osjetiti osjećaje ljudi, čitati misli i spoznati buduće događaje, ali nisu u stanju osjetiti boju, okuse, mirise i ono što ljudi percipiraju ljudskom osjetilima. Ljudsko je viđenje svijeta prikazano u boji koja simbolizira živost, bogatstvo i trenutnost emocija koju čovjek proživljava, iako je njegovo postojanje kratko.
 
Wenders nije prvi koji je prikazao postojanje anđela u crno-bijeloj tehnici, a postojanje čovjeka u boji. Prvi film koji je koristio ovu tehniku je ''A Matter of Life and Death'', filmsko djelo iz [[1946.]] redatelja [[Michael Powell|Michaela Powella]] i [[Emeric Pressburger|Emerica Pressburgera]].