Otto Ernst Remer – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
oznaka: uređivanje izvornog koda (2017)
Red 29:
Karijeru je započeo kao mladi oficir u [[Weimarska Republika|Weimarskoj Njemačkoj]], te nastavio u [[Treći Reich|Trećem Reichu]], posebno se istakavši u [[Oklopnogrenadirska divizija Grossdeutschland|diviziji Grossdeutschland]] na [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnom frontu]] gdje je zapovijedao jednom od njenih pukovnija. 20. jula 1944. je nakon neuspjelog atentata na [[Adolf Hitler|Hitlera]] primio zapovijed od [[Paul von Hase|Paula von Hasea]], jednog od zavjerenika, da uhapsi [[Joseph Goebbels|Josepha Goebbelsa]], ministra propagande i Hitlerovog suradnika. Remer je ispočetka, uvjeren da je Hitler mrtav, mislio poslušati zapovijed. Goebbels ga je, međutim, nagovorio da primi telefonski poziv od Hitlera koji ga je uvjerio da je živ, te potom mu zapovijedio da pohapsi zavjerenike. Remer je to na kraju učinio, te je do kraja rata kao vjerni Hitlerov pristaša napredovao do čina generala.
 
Remer se poslije rata počeo baviti politikom u [[Zapadna Njemačka|Zapadnoj Njemačkoj]], osnovavši 1949. godine [[radikalna desnica|radikalno desnu]] [[Sozialistische Reichspartei Deutschlands|Socijalističku partijepartiju Reicha]], koja je sebe smatrala nasljednicom [[NSDAP|Nacističke stranke]]. Partija je 1952. godine zabranjena, a protiv Remera je podignut kazneni postupak zbog zabranjene [[neonacizam|neonacističke]] aktivnosti. Remer je zbog toga pobjegao u inozemstvo, te tokom sljedećih nekoliko decenija uglavnom boravio po [[Arapski svijet|arapskim]] zemljama, gdje je uživao simpatije zbog [[antisemitizam|antisemitskih]] stavova i nperijateljstva prema [[Izrael]]u. U domovinu se vratio 1980-ih, gdje je 1992. godine ponovno kazneno gonjen, ovaj put zbog javnog [[poricanje Holokausta|poricanja Holokausta]]. Zbog toga je emigrirao u [[Španija|Španiju]] gdje je tamošnji sud odbio njemački zahtjev za izručenje.
 
== Vanjske veze ==