Isabel II od Španije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preuzeto sa sr.wiki
 
mNema sažetka izmjene
Red 24:
| opis_grba =
}}
'''Izabela -{II}-''' ({{jez-špa|Isabel II}}; [[Madrid]], [[10. oktobar]] [[1830]] — [[Pariz]], [[10. april]] [[1904]]) je bila prva i do danas jedina [[Kraljica|vladajuća kraljica]] ujedinjene [[Španija|Španije]].
 
== Detinjstvo ==
 
Otac joj je bio španski kralj kralj [[Fernando VII od Španije|Fernando -{VII}-]], a majka [[Marija Kristina od Dve Sicilije]], četvrta po redu Fernandova supruga.
 
Kako Fernando -{VII}- nije imao sinova, a nije želeo ni da ga nasledi brat [[Karlos, grof od Moline|Karlo]], uz odobrenje parlamenta ukinuo je [[salijski zakonik|salijski zakon]] koji je onemogućavao ženama dolazak na presto, i koji je uveo [[Filip V od Španije|Filip -{V}-]], prvi burbonski vladar Španije. Parlament je izglasao vraćanje starom zakonu o nasleđivanju prema kojem je španski presto mogla naslediti i ćerka monarha ukoliko monarh nema sinova.
 
Nakon Fernandove smrti [[29. septembar|29. septembra]] [[1833]]. godine, Izabela je sa samo tri godine starosti postala kraljica Španije pod imenom Izabela -{II}-. Pošto je bila maloletna, njena majka Marija Kristina proglašena je za [[regent]]a. Ubrzo je došlo do sukoba između pristalica Marije Kristine koja je branila interese svoje kćerke (isabelista) i pristalica Isabelinog strica, Karla Marije Isidra od Burbona (karlista), koji je ubrzo prerastao u [[Karlistički ratovi|Karlističke ratove]].
 
Marija Kristina je nakon [[Prvi karlistički rat|Prvog karlističkog rata]] (1833—1840) ustupila regentstvo generalu Baldomeru Esparteru, koji je takođe nakon izvesnog vremena bio prinuđen da napusti mesto regenta. Kako bi se izbeglo treće regentstvo, Izabela je proglašena punoletnom sa 13 godina starosti, kako bi mogla biti krunisana.
Red 39:
Tri godine kasnije, za Izabelu je uređen brak sa njenim prvim rođakom, [[Fransisko de Asis Burbonski|Fransiskom de Asisom Burbonskim]]. Venčanje Izabele i Fransiska je održano [[30. oktobar|30. oktobra]] [[1846]]. godine, i Fransisko je dobio titulu kralja, ali nije bio proglašen monarhom i nije dobio nikakva kraljevska ovlašćenja.
 
U braku sa Fransiskom, Izabela je rodila jedanaestoro dece, od kojih je samo četvoro doživelo punoletno doba. Ni danas nije poznato ko je otac njene dece, budući da je Fransiskova [[homoseksualnost]] bila javna tajna. Pošto su Izabela i Fransisko bili brat i sestra kako od tetke, tako i od strica (očevi su im bili braća, a majke sestre), [[Dezoksiribonukleinska kiselina|DNK]] analiza ne bi dala odgovor na pitanje. Verovalo se da je Enrike Puđ i Molto, pripadnik kraljičine straže, bio otac njenog najstarijeg sina, [[Alfonso XII od Španije|Alfonsa -{XII}-]].
 
Kao vladarka, bila je vrlo nepopularna. Pažnju je pridavala ličnim potrebama generala, državnika i Crkve, ali ne i narodu i državnim pitanjima. Njena vladavina obeležena je dugačkim nizom dvorskih intriga i zavera. Izabela je dugo vremena bila marioneta korumpiranih dvorana. Tokom Izabeline vladavine Španija je osvojila deo [[Maroko|marokanske]] teritorije, vodila je rat sa [[Peru]]om i [[Čile]]om, i sa ustanicima na [[Kuba|Kubi]] i u [[Portoriko|Portoriku]], a odnosi sa [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] su bili napeti.