Stjepan Radić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 43:
Sličan stav o ubijenom Radiću je imala i [[Rebecca West]] koja je o njemu u svojoj knjizi [[Black Lamb and Grey Falcon|Crno jagnje i sivi soko]] napisala da je bio slika i prilika [[Lav Tolstoj|Tolstoja]]. Često je pričao besmislice, ali niko za to nije mario. Svi su ga oduševljeno slušali. Imao je običaj pričati u djetinjastim i nejasnim parabolama, a izlaganja su mu katkad trajala i po pola dana i doticala su se stvari koje nisu imale nikakve veze s ljudskim iskustvom. Ali publika ga je slušala kao mudraca i sveca, i bila je spremna da za njega umre. Ono što je samostalno stvorio bio je uticaj na seljake. Osim zbunjenosti, Radić je po Rebecci West malo šta stvorio u glavama svojih sljedbenika. Podržavao je [[Habsburg]]ovce i pozivao Hrvate da brane cara, a istovremeno je poropovjedao stvaranje hrvatske republike u okviru Kraljevine Jugoslavije, tvrdeći da je proleterijatu bolje u republici nego u monarhiji. I ne samo da je istovremeno bio za Habsburge i republiku već se i na prijateljskoj osnovi dopisivao s [[Vladimir Lenjin|Lenjinom]], a potom išao na trijumfalan put u Rusiju. Mada je izražavao simpatije prema boljševičkim idejama, držao se strogo rasnih teroija, zbog kojih je prezirao mnoge stanovnike južnih dijelova Jugoslavije, i snažno kritikovao Srbe što su dopustili da ljudi poput Vlaha, budu postavljani na odgovorna mjesta u vladi. U Rusiju nije putovao iz ideoloških razloga, već zato što, kao i većina Slavena, voli da putuje. Taj put nije mu pomogao da bolje odredi hrvatsku ideju, posebno što je ubrzo postao blizak sa kraljem [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandrom]], koga je čas kritikovao zbog miješanja u parlamentarni život, a čas nagovarao da uvede vojnu diktaturu.
 
Hrvatima je uskratio svaku mogućnost da se žale da im Srbi ne dozvoljavaju učešće u vlasti, jer je naredio hrvatskim poslanicima da ne zauzimaju svoja mjesta u Skupštini u [[Beograd]]u, a u suprotnom bi opstrukcijom i drugim mjerama mogli uticati da dođe do kompromisa. Rebecca je smatrala da se o Radiću može dobiti nekakva predstava ako se uporedi sa nekim irskim političarem koji posjeduje Parnelov magnetizam, koji je u isto vrijeme i zagovornik agrarne reormereforme, i stjuartovski legitimista, i republikanac, i simpatizer komunista, i zagovornik arijevske rasne teorije, i blizak prijatelj engleskog kralja, koji, zavisno od raspoloženja, ovom posljednjem preporučuje čas liberalizam a čas fašizam, i koji povlači irske predstavnike iz Sent Stivena, dok sam stalno odlazi u [[London]]. Ona konstatuje da nije nikakvo čudo što Radićeva partija nije nikad imala jasno definisan program, čak ni pod njegovim nasljednikom [[Vladko Maček|Mačekom]]. <ref>{{Cite book|last=West|first=Rebecca|authorlink= |title= Crno jagnje i sivi soko, Putovanje kroz Jugoslaviju|year=2017.|url=|publisher=Vulkan|pages=80., 81.|location=Beograd|id= }}</ref>
 
== Vidi još ==