Stjepan Radić – razlika između verzija

Zagrebački [[Srbobran (novine)|Srbobran]] je povodom napada Stjepana Radića na [[Srbi|Srbe]] u Saboru 1910. godine njega okarakterisao kao najbrbljivijeg čovjeka u Hrvatskoj i da često ''buba koješta'' što se ne može ozbiljno uzeti, ali iz svh tih brbljanja jаsno izbija tendencija, za kojom on ide. Na napad ga je nahuškao ban [[Nikola Tomašić]] jer mu je Radić napodesniji za tu rabotu, jer nema skrupula ni savjesti, jer je bezоbziran i infaman u harangi. Tomašiću je glavno da ta haranha ima uspjeha, da postigne svoju svrhu. Poslije će se on već lako odricati Radića pozivajući se na njegovu neubrojivost, a Radić mu neće ni to zamjeriti, jer nema obraza ni ponosa ljudskog i podnosi i batine, ako se od toga nada nečemu... <ref>{{Cite book|last=|first=|authorlink= |title=Србобран, бр. 263., сриједа 8. (21.) децембар 1910., Томашићев лакај против српског народа|year=1910.|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref> Sličan stav o ubijenom Radiću je imala i [[Rebecca West]] koja je o njemu u svojoj knjizi [[Black Lamb and Grey Falcon|Crno jagnje i sivi soko]] napisala da je bio slika i prilika [[Lav Tolstoj|Tolstoja]]. Često je pričao besmislice, ali niko za to nije mario. Svi su ga oduševljeno slušali. Imao je običaj pričati u djetinjastim i nejasnim parabolama, a izlaganja su mu katkad trajala i po pola dana i doticala su se stvari koje nisu imale nikakve veze s ljudskim iskustvom. Ali publika ga je slušala kao mudraca i sveca, i bila je spremna da za njega umre. Ono što je samostalno stvorio bio je uticaj na seljake. Osim zbunjenosti, Radić je po Rebecci West malo šta stvorio u glavama svojih sljedbenika. Podržavao je [[Habsburg]]ovce i pozivao Hrvate da brane cara, a istovremeno je poropovjedao stvaranje hrvatske republike u okviru Kraljevine Jugoslavije, tvrdeći da je proleterijatu bolje u republici nego u monarhiji. I ne samo da je istovremeno bio za Habsburge i republiku već se i na prijateljskoj osnovi dopisivao s [[Vladimir Lenjin|Lenjinom]], a potom išao na trijumalan put u Rusiju. Mada je izražavao simpatije prema boljševičkim idejama, držao se strogo rasnih teroija, zbog kojih je prezirao mnoge stanovnike južnih dijelova Jugoslavije, i snažno kritikovao Srbe što su dopustili da ljudi poput Vlaha, budu postavljani na odgovorna mjesta u vladi. U Rusiju nije putovao iz ideoloških razloga, već zato što, kao i većina Slavena, voli da putuje. Taj put nije mu pomogao da bolje odredi hrvatsku ideju, posebno što je ubrzo postao blizak sa kraljem [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandrom]], koga je čas kritikovao zbog miješanja u parlamentarni život, a čas nagovarao da uvede vojnu diktaturu. Hrvatima je uskratio svaku mogućnost da se žali d aim Srbi ne dozvoljavaju učešće u vlasti, jer je naredio hrvatskim poslanicima da ne zauzimaju svoja mjesta u Skupštini u Beogradu, a u suprotnom bi opstrukcijom i drugim mjerama mogli uticati da dođe do kompromisa. Rebecca je smatrala da se o Radiću može dobiti nekakva predstava ako se uporedi sa nekim irskim političarem koji posjeduje Parnelov magnetizam, koji je u isto vrijeme i zagovornik agrarne reorme, i stjuartovski legitimista, i republikanac, i simpatizer komunista, i zagovornik arijevske rasne teorije, i blizak prijatelj engleskog kralja, koji, zavisno od raspoloženja, ovom posljednjem preporučuje čas liberalizam a čas fašizam, i koji povlači irske predstavnike iz Sent Stivena, dok sam stalno odlazi u [[LonodonLondon]]. Ona konstatuje da nije nikakvo čudo što Radićeva partija nije nikad imala jasno definisan program, čak ni pod njegovim nasljednikom [[Vladko Maček|Mačekom]]. <ref>{{Cite book|last=West|first=Rebecca|authorlink= |title= Crno jagnje i sivi soko, Putovanje kroz Jugoslaviju|year=2017.|url=|publisher=Vulkan|pages=80., 81.|location=Beograd|id= }}</ref>