Đuro Strugar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
 
Red 21:
[[Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu|Pravni fakultet]] u [[Beograd]]u upisao je [[1932]]. godine. Odmah po dolasku na fakultet uključio se u revolucionarni studentski pokret, a [[1933]]. godine je postao član [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističe partije Jugoslavije]] (KPJ). Godine [[1934]]. je postao član privremenog partijskog rukovodstva na Univerzitetu. Prvi put je uhapšen februara [[1935]]. godine, kada je tri dana proveo u beogradskom zatvoru „[[Glavnjača]]“, a zatim je sproveden na Cetinje. Drugi put je uhapšen marta [[1936]]. godine, posle velike provale crnogorske partijske organizacije, i sproveden je u [[Dubrovnik]], a zatim u zatvor u [[Sarajevo|Sarajevu]], u kom je proveo više od četiri meseca. Iz zatvora je pušten zbog nedostatka dokaza.
 
Vratio se u Beograd i radio u „[[Crvena pomoć|Crvenoj pomoći]]“. Posle provale u beogradskoj partijskoj organizaciji i hapšenja članova Mesnog komiteta, oktobra 1936. godine, postaje član privremenog Mesnog komiteta KPJ za Beograd. Diplomirao je [[1937]]. godine. Od novembra [[1936]]. do avgusta [[1938]]. godine nalazio se na odluženju vojnog roka u Školi rezervnih pešadijskih oficira u [[Goražde|Goraždu]]. Posle odsluženja vojske zaposlio se u Beogradu, kao advokatski pripravnik i postao predsednik Udruženja advokatskih pripravnika. Krajem [[1938]]. godine postao je član Mesnog komiteta KPJ za Beograd. Rukovodio je rejonskim komitetom Centar, radio među obalskim radnicima na [[Dunav]]u i u Savezu nabavljačkih zadruga. Godine [[1939]]. postao je član partijskog Povereništva za beogradski okrug.
 
[[Datoteka:Ulica Đure Strugara u Beogradu.JPG|levo|mini|300px|Spomen tabla u bivšoj ulici Đure Strugara u [[Beograd]]u]]
Red 27:
Od [[1. jul]]a do [[13. avgust]]a [[1939]]. godine bio je na vojnoj vežbi u [[Tuzla|Tuzli]], kao vojnik Sedme čete Petnaestog pešadijskog puka „[[Stevan Sinđelić]]“. A decembra iste godine je dobio čin rezervnog pešadijskog [[potporučnik]]a. Posle povratka sa vojne vežbe radio je sa radnicima fabrika „[[Prva srpska fabrika aeroplana Živojin Rogožarski A. D.|Rogožarski]]“, „[[Ikarus (fabrika aviona)|Ikarusa]]“ i štofare [[Vlada Ilić|Vlade Ilića]]. U demonstracijama [[14. decembar|14. decembra]] [[1939]]. godine on i [[Mirko Tomić]] su predvodili grupu advokatskih pripravnika. U proleće [[1940]]. godine bio je delegat beogradske partijske organizacije na Pokrajinskoj konferenciji KPJ za Srbiju.
 
U martovskim danima [[1941]]. godine bio je jedan od organizatora i predvodnika demonstracija. Aktivno je učestvovao u upripremama savetovanja Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, održanog [[29. mart]]a na [[Čukarica|Čukarici]]. Odmah nakon [[Bombardovanje Beograda (1941)|bombardovanja Beograda]] i [[Aprilski rat|napada na Kraljevinu Jugoslaviju]], [[6. april]]a [[1941]]. godine, otišao je u [[Crna Gora|Crnu Goru]], ali se krajem meseca vratio u Beograd. Kao član MK KPJ za Beograd bio je jedan od organizatora [[Beograd u Narodnooslobodilačkoj borbi|Narodnooslobodilačke borbe u Beogradu]]. Učestvovao je u formiranju oružanih grupa, rukovodio akcijama prikupljanja oružja i sanitetskog materijala, prebacivanja ljudi u [[Kosmajski partizanski odred]] i dr. Juna [[1941]]. godine učestvovao je u radu sednice PK KPJ za Srbiju. Od juna je održavao vezu sa [[Janko Janković|Jankom Jankovićem]], od koga je dobija podatke o uhapšenim članovima KPJ i pripremama policijskih racija.
 
Učestvovao je u pregovorima, u Beogradu, s predstavnicima građanskih partija i pripadnicima [[Četnici|četničke]] organizacije [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]], zbog stvaranja jedinstvenog fronta borbe protiv okupatora. Bio je jedan od organizatora [[Spašavanje Aleksandra Rankovića iz zatvora 1941.|akcije spasavanja]] člana [[Politbiro]]a [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]] i sekretara PK KPJ za Srbiju [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića Marka]] iz zatvorske bolnice u Vidinskoj ulici. Septembra [[1941]]. godine preuzeo je dužnost sekretara Mesnog komiteta KPJ za Beograd. Prilikom odlaska na sastanak sa sekretarom jednog rejonskog komiteta, i u ulici Grčića Milenka, [[22. septembar|22. septembra]] [[1941]]. godine, upao je u policijsku zasedu. Đuro je pokušao da pobegne, ali je ranjen, uhvaćen i prebačen u zatvor. Bio je podvrgnut strašnim mučenjima, ali ništa nije rekao, čak ni svoje ime, zbog čega je ubrzo streljan.
 
Ukazom [[Predsedništvo AVNOJ-a|Predsedništva]] [[Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ), a na predlog Vrhovnog komandanta [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenske armije]] [[Maršal Jugoslavije|maršala]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], progašen je za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja]] [[9. maj]]a [[1945]]. godine.