Baza (hemija) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Popravka gramatike u tekstu (clanku).
Red 2:
[[Datoteka:AcidBase%E2%80%93pfe.png|mini|260px|Dijagram promjene [[Gibsova slobodna energija|Gibsove slobodne energije]] za disocijaciju nekih [[kiseline|kiselina]] i baza]]
 
'''Baze''' ili '''lužine''' ([[grčki jezik|grč.]] ''βάση'', ''basé – osnova, fundament'') je jedna od osnovnih kategorija [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]]. Baze su u užem smislu svisvih jedinjenja, koja u vodenim rastvorima mogu graditi hidroksidne [[jon]]e (OH<sup>−</sup>), te tako povisiti [[pH vrednost|pH]] vrednost rastvora. Hidroksilni joni su hemijska jedinjenja koja iz [[kiseline|kiselina]] mogu preuzeti [[proton]]e dajući molekule [[voda|vode]]. Stoga je baza na neki način suprotnost kiselinama te se s njima [[neutralizacija (hemija)|neutralizira]]. U širem smislu, razni bazno-kiselinski koncepti opisuju daleko širu paletu hemijskih reakcija, koji prelaze okvire osobina hidroksidnih jona u vodi. Od posebnog značaja su koncepti po Luisu (Luisove baze i Luisove kiseline),<ref>{{cite web|url=http://goldbook.iupac.org/B00601.html|title=IUPAC Gold Book — base|accessdate=2013-04-18|archiveurl=http://www.webcitation.org/6GGygQCl7|archivedate=2013-04-30}}</ref> te prema Pearsonu, koji navodi podelu na jake i slabe kiseline i baze.<ref>{{cite book |author = Рудзитис Г. Е., Фельдман Ф. Г. |title = Химия. Неорганическая химия. Органическая химия. 9 класс |issue = 13-е изд |location = М. |publisher = Просвещение |year = 2009 |isbn=978-5-09-021-625-8}}</ref>
Većina baza su supstance koje proizvode [[hidroksid]]ne jone (OH<sup>−</sup>) u vodenim rastvorima, i stoga se klasifikuju kao [[Teorije kiselina i baza|Arenijusove base]].<ref name="ХЭ">{{cite book |title=Химическая энциклопедия |editor = Под ред. И. Л. Кнунянца |location = М |publisher = Большая Российская энциклопедия |year = 1992 |volume = 2 |pages = 393—395|isbn=5-85270-039-8 |ref=Химическая энциклопедия}}</ref> Da bi supstanca bila klasifikovana kao Arenijusova baza, ona mora da formira hidroksilne jone u vodenom rastvoru. Arenijus je smatrao da je neophodno da baza sadrži hidroksid u svojoj strukturi. Iz tog razloga je Arenijusov model ograničen, pošto se njime ne mogu objasniti bazna svojstva [[amonijak]]a u vodenom rastvoru (NH<sub>3</sub>), kao ni njegovih organskih derivata ([[amin]]a).<ref name="Chemistry 9E">''Chemistry'', 9th Edition. Kenneth W. Whitten, Larry Peck, Raymond E. Davis, Lisa Lockwood, George G. Stanley. (2009) ISBN 0-495-39163-8. Page 363</ref> Isto tako postoje baze koje ne sadrže hidroksidni jon, ali ipak reaguju s vodom, što dovodi do povećanja koncentracije hidroksidnog jona.<ref name="Chemical Principles">{{cite book|last1=Zumdahl|first1=Steven|last2=DeCoste|first2=Donald|title=Chemical Principles|date=2013|publisher=Mary Finch|pages=257|edition=7th|accessdate=11 February 2015}}</ref> Primer toga je reakcija između amonijaka i vode, čime se formira amonijak i hidroksid.<ref name="Chemical Principles"/> U ovoj reakciji amonijak je baza pošto on prima proton od molekula vode.<ref name="Chemical Principles"/> Amonijak i druge baze slične njemu obično imaju sposobnost formiranja veze sa protonom usled slobodnog elektronskog para koji poseduju.<ref name="Chemical Principles"/> U opštijoj [[Bronsted-Lorijeva teorija kiselina i baza|Bronsted-Lorijevoj teoriji kiselina i baza]], baza je supstanca koja može da primi [[hidron (hemija)|jone vodonika]] (H<sup>+</sup>) — inače poznate kao [[proton]]i.