Erwin Rommel – razlika između verzija

* [[Bitka zakod CaporettoKobarida]] (1917.)

|rod=''[[HeeresHeer (1935–1945)|Heer]]''

10. studenog [[1938]]. promaknut je u čin [[pukovnikapukovnik]]a i postavljen je na čelo ratne škole u [[Wiener Neustadt]]u. Hitler ga je pozvao još nekoliko puta da organizira njegovu sigurnosnu pratnju dok je putovao vlakom (Hitlerov pokretni stožer), što je rezultiralo promaknućem u čin general-bojnika.

Do 18. svibnja Rommel je stigao do Le Cateau-a duboko iza neprijateljskih linija i postojala je velika opasnost da ga francuske trupe okruže. Pješački dio divizije ostao je u [[Belgija|Belgiji]] vjerujući da se Rommel izgubio. No Rommel ni tada nije stao, nego je naredio napredovanje prema kanalu [[LeLa Manche]]. To je posebno iznenadilo tenkovske zapovjednike čiji su tenkovi gotovo ostali bez goriva. Ali pomoć je stigla i Rommelova divizija, okrijepljena gorivom i ojačana, krenula je prema [[Arras]]u da presječe savezničke formacije u Belgiji. U Arrasu će se 7. oklopna divizija suočiti s britanskim Matilda II tenkovima, najvećim otporom u kampanji protiv Francuske. 21. svibnja saveznici su izveli protunapad južno od Arrasa s priličnim uspjehom. Tek su ih divizijska artiljerija i protuzrakoplovni topovi od 88mm zaustavili (88mm topovi su bili poznati po njihovoj velikoj protutenkovskoj djelotvornosti, pa su često korišteni za uništavanje tenkova, a kasnije je 88mm top ugrađen i u famozni njemački Tieger tenk). Kada je Rommel stigao sa svojim tenkovima južno od Arrasa, vratio je izgubljeno područje tijekom protunapada i istjerao saveznike do Arrasa. 26. svibnja je bio dobar dan za Rommela. Formalno mu je dodijeljeno odlikovanje Viteškog križa željeznog križa, a Hitler je obustavio napad.

Dan kasnije, naređeno mu je da krene prema [[Lille]]u kako bi sudjelovao u čišćenju Belgije i sjeverne Francuske. Kao pojačanje pripojena mu je tenkovska brigada iz susjedne 5. oklopne divizije. Do 30. svibnja Lille je pao i velik dio francuske prve armije se predao. Nakon toga Rommel je dobio nekoliko dana odmora. Saveznici su tijekom njegovog odmora završili evakuaciju [[Dunkerque]]a. Dan poslije evakuacije, Rommelova 7. oklopna divizija krenula je preko rijeke Somme u veliku ofenzivu duboko u Francuski teritorij. Francuzi su očekivali oštar prodor tenkovima, no Rommel je primijenio novu taktičku formaciju koju je opisao kao Flächenmarsch, u kojoj je cijela divizija napredovala u formaciji velikog pravokutnika, dugog 20 km i 1.5 km širokog. Prednost te formacije bila je što su sve vrste jedinica kojima je divizija raspolagala bile na raspolaganju kad je divizija naletjela na otpor. Nakon prelaženja rijeke Somme, Rommel je krenuo prema rijeci Seine. Zabunio ga je slab otpor kod [[Seine]], no saveznici su bili demoralizirani i tražili su put za evakuaciju. Dunkirk je još bio svjež Nijemcima u pamćenju, pa kako bi spriječili sličnu evakuaciju preko sličnih luka poput Le Havrea, njemački je vrhovni stožer naredio Rommelu da krene prema moru. Tako je Rommel desetog lipnja, skupa s Rothenburgovom dvadeset i petom oklopnom pukovnijom, stigao do mora kod sela Dalles. Nakon toga krenuo je prema gradu St. Valéry. U St. Valéryu je susreo jak otpor ukopanih savezničkih trupa, koje je porazio nakon tri dana borbe. Iako je borba bila naporna, Rommela je čekala još jedna teška borba prije kraja Francuske kampanje, borba za veliku francusku luku [[Cherbourg-Octeville|Cherbourg]]. 18. lipnja doveo je artiljeriju na položaje s kojih se je moglo bombardirati Cherbourg. Nakon intenzivne artiljerijske vatre na luku, francuske su se trupe predale.

6. veljače 1941. Rommel, promaknut u čin general-poručnika, pozvan je u [[Berlin]]. Rečeno mu je da je odabran za zapovijedanje dvaju divizija, 15. oklopne divizije i 5. lake divizije (ranije zvana 21. oklopna divizija), koje će činiti famozni [[Afrički korpus]] (Deutsches Afrika Korps - [[Afrički korpus|DAK]]) zajedno s [[Armija Kraljevine Italije|talijanskim]] divizijama Ariete i Trieste, a kasnije i njemačkom 90. lakom divizijom. Divizije će biti poslane u Sjevernu Afriku u jesen 1941. za operaciju Suncokret (Sonnenblume) radi pomoći talijanskim trupama koje su se povukle sa gorja Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]] do Tripolija[[Tripoli]]ja za vrijeme britanske ofenzive iz Egipta. Njemačka je obavještajna služba saznala da Britanci namjeravaju napasti sam Tripoli, pa su Nijemci kao dobri saveznici s Italijom trebali zaustaviti britanski prodor . Iako su je Nijemci smatrali područjem malog strateškog značenja, Sjevernoafrička kampanja je započeta kako bi se [[Italija]] zadržala u ratu i to na strani Sila osovine. Rommel bio pod zapovjedništvom talijanskog generala Itala Gariboldija, no mogao se žaliti Berlinu u slučaju ozbiljnog neslaganja između dva generala. Zapovjeđeno mu je ponovno osvajanje strateškog gorja Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]].

12. veljače 1941. Rommel je stigao zrakoplovom u Sjevernu Afriku, a prve njemačke trupe dva dana kasnije. Karakteristično za Rommela, čim je stigao u Afriku, izviđačkim zrakoplovom Fiesel Storch preletio je neprijateljske položaje kako bi izvidio teren na kojem će se odigrati bitka. Počela su i prva neslaganja s Gariboldijem. [[Italijani|Talijani]] su se htjeli utvrditi kraj Tripolija[[Tripoli]]ja, a Rommel je htio pokrenuti trupe naprijed i napasti, a ne čekati engleski napad. Predočio je svoj pogled na situaciju Berlinu i Rimu, te mu je odobrena ofenziva.

14. veljače 1941. u [[Tripoli]] su stigle prve njemačke trupe; 3. izviđački bataljun i jedna protutenkovska jedinica. Rommel je naredio da tijekom noći iskrcaju ostatak trupa. 17. veljače 1941. Rommelovi tenkovi stigli su na front. Rommel je bio spreman suprotstaviti se Britancima na bojištu. Njegov glavni cilj je bio osvajanje Benghazija[[Benghazi]]ja, glavnoga grada Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]]. Iako je to bio malen obalni grad, Benghazi je bio važna luka. Kako se moglo vidjeti iz Rommelovih spisa, uspostava efektivne opskrbne linije bila je vitalna za nastavak mehaniziranog ratovanja u nepogodnoj klimi i terenu Sjeverne Afrike. Britanci su to shvatili pa su koncentrirali obrambene točke uzduž obale kod malih, ali vitalnih luka.

Prije nego što je otišao u [[Berlin]], Rommel je, mimo zabrane iz Berlina, naredio da 24. ožujka 1941. godine 5. pješačka divizija napadne El Agheilu. Kada se vratio u Afriku, Rommel je saznao da je u zoru 24. ožujka 1941. godine 3. izviđački bataljun zauzeo El Agheilu. Nakon što je El Agheila pala u njegove ruke, Rommel je uočio da je Mersa el Brega ranjiva na napad, a kada bi zauzeo Mersu el Bregu, mogao bi nastaviti napad u Cyrenaici[[Kirenajka|Kirenajku]]. Tipično, Rommel je bio nestrpljiv i nije se htio zaustaviti kada je vidio da je prvi domino pokrenuo lančano padanje drugih. Trebao je čekati do svibnja za napad, ali on je odlučio prekršiti i tu zapovijed i nastaviti napad.

31. ožujka Rommel je krenuo u [[napad na [[Mersa el Brega|Mersa el Bregu]] koju je zauzeo istoga dana. Rommel je shvatio da se Britanci radije povlače umjesto da ojačaju svoje položaje, pa je Rommel odlučio napasti Cyrenaicu[[Kirenajka|Kirenajku]]. 3. travnja pokrenuo je napad u formaciji od tri kolone, požurivajući svoje trupe što je više mogao. Ključ uspjeha u Rommelovu napadu preko Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]] bilo je zauzimanje grada Mechellija, protiv kojega je naumio koncentrirati jedinice iz sve tri kolone koje je poslao preko pustinje 3. travnja. Plan se pokazao totalnim uspjehom. Rommel je imao sreće. Prekršivši zapovjedi mogli su ga u najmanju ruku smijeniti, a opskrbna linija bila je toliko razvučena da je postala vrlo neučinkovita, nekim tenkovima je i ponestalo gorivo tijekom napredovanja prema Mechilliju. 8. travnja Mechilli je zauzet, a Britanske su se snage povukle iz Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]]. Rommel je ostvario svoju prvu pobjedu u pustinji i mogao je izraziti buduće ambicije.

Nakon osvajanja Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]], Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o obrani i naravi branitelja. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. 11. travnja opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta Australska divizija. Slijedio je napad Štuka po savezničkim obrambenim linijama, iako Rommel još uvijek nije imao plan britanskih obrambenih linija. Nakon Štuka naredio je napad trupama [[Njemački afričkiAfrički korpus|AfričkogNjemačkog afričkog korpusa]] (u daljnjem tekstu DAK) koji je zaustavljen nakon intenzivnog britanskog topničkog bombardiranja. Moral među Rommelovim jedinicama je po prvi puta počeo padati. Tijekom nekoliko uzastopnih napada na jugozapadno krilo Tobruka[[Tobruk]]a od 11. travnja do 22. travnja Rommel je izgubio 120 ljudi koji su bili ubijeni, ranjeni ili nestali. Tobruk je postao fokus rata u Sjevernoj Afrci od travnja [[1941]]. do kraja godine.

Materijalna pomoć iz [[Berlin]]a nije stizala. Vrhovni stožer je postajao sve zaokupljeniji planiranjem operacije [[Operacija Barbarossa|Barbarossa]], te su obavijestili Rommela da ih više ne zamara i neka ih kontaktira nadalje jedino ako je nešto jako hitno. Napad preko Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]] i napadi na [[Tobruk]] zabrinuli su generala [[Franz Halder|Haldera]], zapovjednika osoblja Vrhovnog vojnog zapovjedništva ([[Oberkommando des Heeres|OKH]]). Kako bi razjasnio situaciju, poslao je general poručnika [[Friedrich Paulus|Paulusa]] (kasnije zapovjednika 6. armije koja je bila opkoljena u Staljingradu) u Afriku. On je stigao u Afriku 27. travnja. Paulus se složio s Rommelovim planovima da se provede još jedan pokušaj napada na Tobruk, ali je predložio da dio njemačkih snaga štiti egipatsku granicu, koja je bila čuvana samo s talijanskim trupama. Rommel se složio s njim i poslao jednu njemačku [[bataljon|bojnu]] na granicu. Paulus je napustio Afriku početkom lipnja. Njegov izvještaj je bio vrlo pozitivan s naglaskom na probleme u dostavi snaga u Afriku. Izrazio je sumnju u mogućnost osvajanja Egipta i predložio da daljnji napad na Tobruk dobije dozvolu Vrhovnog vojnog zapovjedništva. No uz sva planiranja i pokušaje osvajanja Tobruk je ostao u rukama Australaca.

7. prosinca nije bio sudbonosni dan samo u Africi nego i u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u. 7. prosinca japanske snage napale su [[Napad na Pearl Harbor|Pearl Harbor]], što je uslijedilo proglašenjem rata sa SAD-om od strane Njemačke, potez koji je imao teške posljedice za Rommelovu daljnju karijeru. Rommel je odlučio da je daljnja obrana pozicija nemoguća, pa je odlučio započeti s potpunim povlačenjem. Talijani, čiji je doprinos u zadnjih nekoliko mjeseci bio gotovo nerimjetan, digli su ruke od oružja. 16. prosinca započelo je dinamično povlačenje Rommelovog [[Njemački afričkiAfrički korpus|DAK]]-a. Pod okriljem noći i lošeg vremena Rommel je povukao svoje trupe do El Agheile, kod koje je odlučio postaviti obrambenu liniju, dok su se [[Britanci]] okupljali i spremali za napad oko napuštenog obrambenog položaja. Kombinacija faktora, uključujući zbunjenost, loše vrijeme i probleme s opskrbom, učinili su nemogućim Britansko proganjanje trupa Afričkog korpusa na zapad. Iako je to bio taktički poraz za Rommela, to nije bila potpuna pobjeda Britanaca, jer su izgubili priliku udariti Osovinske sile u Africi dok su bile u povlačenju. Cijena operacije Crusader bila je visoka za obje strane. [[Sile Osovine]] izgubile su 38 000 ljudi, iako su većina od tih 38 000 bili [[Italijani|Talijani]] popisani kao nestali, dok su Britanski gubici bili oko 18 000 ljudi, od kojih je većina bila ubijena ili ranjena (treba imati na umu da se pod gubitke broje ubijeni, ali isto tako i ranjeni, te nestali u borbi).

Moralna hrabrost nalazila se u njegovim ključnim odlukama. Napuštajući Tobruk, znao je da je teren kod [[CyrenaicaKirenajka|CyrenaiceKirenajke]] nepodoban za obranu, pa je odlučio da se treba povući skroz do [[Tripoli]]ja gdje je mogao ojačati i opskrbiti svoj korpus, a onda punom snagom napasti loše branjivu Cyrenaicu[[Kirenajka|Kirenajku]]. Ta se ideja nije sviđala [[Italijani|Talijanima]], jer je Cyrenaica[[Kirenajka|Kirenajka]] bila njihova kolonija, a već se dva puta našla u neprijateljskim rukama. Rommel je znao da to nije situacija u kojoj mu se može zažmiriti jednim okom, ali je stalno ustrajao i držao svoj stav. Na kraju je ipak dobio dozvolu da se povuče iz Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]]. Na Badnju večer, trupe [[Afrički korpus|DAK]]-a napustile su [[Bengasi|Benghazi]], iako su Britanci pokušali spriječiti povlačenje, njemačke oklopne jedinice uspjele su odbiti Britanski napad i pokazati tko vlada pustinjom i za vrijeme povlačenja.

Nakon povratka u Tripoli[[Tripol]]i, Rommelovo vojno umijeće, osjećaj za snagu neprijatelja i procjena vlastitih mogućnosti, uskoro će ga vratiti na put do slave. Nakon Crusadera, DAK-ove oklopne jedinice bile su brojčano manje. U siječnju je stiglo pojačanje iz Njemačke, a [[Adolf Hitler|Hitler]] je odlučio na sredozemno područje dodijeliti i zračnu flotu pod zapovjedništvom feldmaršala [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]]. Relativna lakoća kojom su zračne jedinice uočavale i uništavale jedinice u goloj pustinji, činile su zračnu snagu vrlo važnim čimbenikom u [[Sjevernoafrička kampanja|Sjevernoafričkoj kampanji]].

S britanske strane je nastupila stanka za pregrupiranje i ojačavanje. Nakon proglašenja rata s Japanom, Australska divizija, Britanska 70. divizija i 7. husarska divizija bile su raspodijeljene na [[Daleki istok]], a najiskusnija britanska oklopna formacija – 7. oklopna divizija, vratila se u [[Egipat]] na oporavak i ojačavanje. [[Claude Auchinleck|Auchinleck]] je namjeravao napasti Tripolitaniju, ali je isto tako vjerovao da ima vremena i za ojačavanje trupa. Zato je postavio, svježu, tek pristiglu iz Britanije, 1. oklopnu diviziju u Cyrenaicu[[Kirenajka|Kirenajku]]. Izravno se suprotstavljajući Rommelu, stajale su samo neiskusna 1. oklopna divizija i oslabljena pješačka divizija. DAK-ova obavještajna služba ubrzo je to uvidjela, te kada je to i Rommel saznao ubrzo su njegov instinkt i vještina opet ušli u igru.

Rommel je znao da treba napasti Britance prije nego što stignu ojačati. Htio je da njegov napad iznenadi Britance, pa je cijeli plan napada držao za sebe, a tek tri dana prije napada je rekao za svoj plan ofenzive njemačkim divizijskim zapovjednicima. Kada su 21. siječnja 1942. krenule prve njemačke jedinice u napad, element iznenađenja je gotovo u potpunosti ostvaren. To je bio poseban dan za Rommela jer je za napad odlikovan [[Željezni križ|Viteškim križem s hrastovim lišćem i mačevima]]. 26. siječnja [[Benito Mussolini|Mussolini]] je osobno pohvalio Rommela radi pobjede nad Saveznicima kod Tripolitanije. Rommel se zabrinuo zbog manjka goriva, no svejedno je uspio odbaciti Britance preko Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]] do linije [[Gazala]]. Auchinleck je također znao da je Cyrenaica[[Kirenajka]] loše područje za podići obrambenu liniju, pa je tako izbjegao veće gubitke povlačeći se do Gazale.

Obrana Tripolitanije i vraćanje Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]] u ruke [[Sile Osovine|sila Osovine]] bio je Rommelov brz i neviđeni pothvat, kojeg su mogli postići samo rijetki vojni geniji. Nakon ponovnog osvajanja Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]], Rommel je stekao status legende i među britanskim vojnicima. Sam [[Winston Churchill|Churchill]] je tom prilikom rekao: "Imamo vrlo hrabrog i vještog suparnika i, ako smijem reći tijekom ovih teških ratnih dana, velikog generala". I Auchinleck se zabrinuo konstatirajući u svojim memoarima da je Rommel postao neka vrsta čudotvorca u očima britanskih vojnika.

U ožujku je Rommel otputovao u Njemačku kako bi mogao svečano primiti odlikovanje Viteškog križa. U međuvremenu njegove su snage unaprijeđene u "Panzerarmee Afrika" (Afrička oklopna armija), a Rommel je dobio čin [[General -pukovnik]]a (''Generaloberst'').

Dok su Rommelove trupe napredovale prema Gazali, [[Claude Auchinleck|Auchinleck]] je planirao pokrenuti svoju proljetnu ofenzivu, no tada je shvatio da više nije dovoljno snažan da pokori svog protivnika. Velik dio opreme je izgubio tijekom povlačenja iz Cyrenaice[[Kirenajka|Kirenajke]], a s druge strane Rommel je počeo dobivati sve više pojačanja jer je [[Malta]] bila učestalo bombardirana, pa nije mogla služiti kao luka za lovce na njemačke konvoje. U svibnju su se stvari promijenile. [[Britanci]] su dobili pomoć od [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a. U Afriku je stiglo 160 [[M3|M3 Grant]] tenkova[[tenk]]ova koji su bili superiorniji u usporedbi s njemačkim [[PanzerkempfwagenPanzer III|Pz. Mk.Panzerima III]] i [[PanzerkempfwagenPanzer IV|Pz. Mk.Panzerima IV .]] Britansko topništvo je bilo bolje i jače od njemačkog, a omjer topova je bio 8:5 u korist Britanije. [[Luftwaffe]] je brojčano mogao parirati [[RAF]]-u. Kvantiteta i kvaliteta britanskih tenkova postala je puno veća od njemačkih. No Rommel nije bio obeshrabren. Odlučio je napasti [[Gazala]] liniju na krajnjem jugu oko utvrđene pozicije u Bir Hacheimu. Tamo se neprijatelj najmanje mogao nadati napadu jer je to područje bilo oskudno prohodnim putovima za tenkove, većinom su to bila velika pustinjska prostranstva.

26. svibnja 1942. napad na [[Gazala]] liniju je započeo. Bitka je započela vrlo loše za DAK zbog jakog otpora na području Bir Hacheima koji je pao tek 13. lipnja i superiornijih američkih tenkova [[M3|M3 Grant]] koji su činili rupe u njemačkom udarnom valu. Rommelove trupe su bile konstantno izložene savezničkim napadima, što ih je činilo vrlo ranjivim. Nakon pada Bir Hacheima u lipnju stvari su krenule na bolje za Rommela. Britanske oklopne snage bivale su sve slabije. Iako se našao u vrlo teškoj situaciji, Rommel je uspio savladati sve prepreke i pobijediti moćnijeg neprijatelja, nalazeći se nemali broj puta osobno u samom žaru bitke analizirajući tijek napada. [[Bitka kod Gazale|Pobjedu kod Gazale]] mnogi smatraju Rommelovim najvećim uspjehom u njegovoj dugoj vojnoj karijeri.

Rommelove trupe su se ponovno pokazale u najboljem svjetlu kao majstori mobilnog ratovanja. U lipnju 1942. slijedilo je napredovanje prema utvrdi koja ih je demoralizirala prošle godine - luka [[Tobruk]]. Potencijalna strateška važnost te male luke značila je da je sigurno dobro branjena. [[Tobruk]] je bio jedno od najjačih utvrđenja u Sjevernoj Africi. Trupe koje su ga branile uzrokovale su velike poteškoće Rommelu tijekom 1941. Neka prostranstva oko njega bila su doslovno natopljena krvlju. Tobruk je postao simbol Britanskog otpora koji je Rommel trebao već jednom slomiti. 20. lipnja započeo je napad na Tobruk. Rommel tada nije znao da mu veliku pomoć daju upravo Britanci. Naime Ritchie i njegov nadređeni, [[Claude Auchinleck|Auchinleck]], zagovarali su različite taktike, a rezultat tog neslaganja je bila opća zbunjenost, koja je pustila otvorena vrata Rommelovim divizijama. Iako zbunjena, kvaliteta obrane oko važnih strateških utvrda predstavlja je i dalje veliku prepreku. U napad su ponovno najprije krenule Štuke koje su imale zadaću slabljenja obrambenih pozicija. Nakon zračnih napada krenuli su [[tenk]]ovi i [[pješadija|pješaštvo]]. U 10:00 h, dva sata nakon napada pješaštva, trupe Afričkog[[Afrički korpusakorpus|DAK]]-a počele su se probijati kroz obrambena utvrđenja oko luke. Do kraja dana Rommel je imao pod kontrolom dvije trećine utvrda. Sljedećeg dana, 21. lipnja u 09:40 h, Rommel se sastao s britanskim generalom Klopperom, zapovjednikom druge sjevernoafričke pješačke divizije i utvrde, koji je ponudio predaju svih preostalih utvrda kod Tobruka. Jednostavno nije više mogao izdržati neprekidne napade [[Afrički korpus|DAK]]-ovih trupa. S padom posljednjih utvrda, ratovanje u Marmarici je došlo kraju. Moral svih trupa Afričkog korpusa opet je bio na najvišoj mogućoj razini.

Pad Tobruka[[Tobruk]]a je možda pobjeda koja je najviše prirasla Rommelovu srcu. Ogorčen porazom i ispunjen agonijom iz 1941. zacrtao si je da Tobruk jednostavno mora pasti, te da je to samo pitanje vremena. Simbol Savezničkog otpora je sada bio slomljen i u njegovim rukama, uz 5000 tona zaplijenjene opreme i 2000 zaplijenjenih vozila. Pobjeda je mnogo utjecala na javno mišljenje Nijemaca, ali i Britanaca. Njemačka je propaganda pobjedu prikazala plakatima na kojima je bio prikazan Rommel kako ulazi u Tobruk u svom osobnom automobilu, a [[Adolf Hitler|Hitler]] ga je promaknuo u čin [[feldmaršal]]a. S druge strane ''[[The Times]]'' je prije napada pisao kako su obrambeni položaji u Tobruku jači nego ikada prije. [[Winston Churchill|Churchill]] osobno je bio šokiran padom Tobruka. U svojim je memoarima napisao: "Ovo je bio jedan od najtežih poraza kojih se mogu sjetiti tijekom rata".

Do 14. srpnja Rommelove su snage svedene na minimum koji teško da je mogao održati trenutnu poziciju. Bez goriva, na rubu fizičkog i psihičkog sloma, Afrička oklopna armija bila je u smrtnoj opasnosti. Rommel je tada znao da se njegove ambicije u Sjevernoj Africi nikada neće ostvariti iako su i njegovi suparnici bili iscrpljeni, a situacija je bila fleksibilnija nego se to moglo činiti. Iako ranjen, [[Afrički korpus]] nije izgubio svoje borbene vještine. Njemačke su snage odbacivale britanske napade, te su otkrili da je i [[British Army|Britanska 8. armija]] također iscrpljena. Ipak se [[DAK|Afrički korpus|DAK]] i [[British Army|Britanska 8. armija]] neprekidno bore od svibnja kada je Rommel osvojio Gazalu. Auchinleckove jedinice jednostavno nisu mogle skupiti dovoljnu energiju za odlučujući udarac. S druge strane Rommelove teško oštećene snage bile su postepeno ojačane talijanskim i njemačkim trupama, a ta injekcija svježe krvi učinila je mnogo za dizanje morala.

26. srpnja borba je na kratko prekinuta. Rommel je tada analizirao događaje iz proteklih mjeseci. Bio je uvjeren da je ispravno postupio proganjanjem [[British Army|Britanske 8. armije]] do [[Egipat|Egipta]], a s druge strane jako je kritizirao talijanske saveznike. Smatrao je da su talijanski časnici nekompetentni, ali je zato dobro mislio o običnom talijanskom vojniku. Smatrao je da su Talijani dobri vojnici koji su loše vođeni i loše naoružani. Sveukupno gledano smatrao je talijanski doprinos ratovanju nedovoljnim, a vojnike nekorisnim. Dosta mu je bilo talijanskih prinova, tražio je da mu se pošalju samo njemački vojnici i njemačka oprema.