Aleksandar Mišić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 35:
{{citiranje| "Otprilike 3 dana posle stupanja na dužnost vlade (generala Nedića) pojavio se kod njega pukovnik Aleksandar Mišić (treba: major) sa još dva oficira po nalogu Mihailovića i izjavio da bi ovaj želeo da se sa predsednikom Nedićem bori protiv komunista, te moli naoružanje i opremu za 2.000 ljudi, a posebno obuću. Nedić je izjavio pukovniku Mišiću da mu ne može nabaviti cipele i predložio upotrebu opanaka. Između ostalog, ostavio je Mihailoviću da očisti oblast zapadno od Morave. Ovde treba naglasiti da je Nedić ove pregovore vodio uz moje odobrenje, pošto je u to vreme postojala nada da bi Nedić raspolagao velikim delom oficira koji se nalaze ne samo u Beogradu nego i u šumama."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}}
 
Tito je, po dolasku kod valjevskih partizana, zatražio sastanak sa Mihailovićem, oko organizovanja zajedničke borbe protiv Nemaca. Sastanak je održan u kući Mišića u [[Struganik]]u, 19. septembra 1941. godine. Sa partizanske strane sastanku su osim Tita prisustvovali [[Miloš Minić]], Obrad Stefanović i nekoliko partizana koji su obrazovali pratnju, dok su sa druge strane, pored Mihailovića, bili prisutni [[Dragiša Vasić]], major Aleksandar Mišić i četnička pratnja. Sastanak je dao slabe rezultate. Prema sećanju Voje Rafajlovića, [[Tito]] je odgovorio da je zaista neprijatelj jak, ali borba se s neprijateljem mora voditi, jer na taj način mi pomažemo saveznicima da se fašizam što pre sruši. Draža je rekao da je naša pomoć mala i skoro nikakva, saveznici su daleko i u njih se ne možemo uzdati. Na kraju je usmeno dogovoreno da Mihailovićevi neće četnici ratovati protiv partizana, kao što su to činili četnici vojvode Pećanca.<ref>http://www.znaci.net/00001/11_5.htm</ref>
 
Posle neuspešnog [[sastanak u Brajićima|sastanka u Brajićima]] sa Titom i Hadsonovog dolaska koji ga je uverio da ima legitimitet od izbegličke vlade, Mihailović je odlučio da se obračuna sa partizanima. Prema sećanju Branislava Pantića, Draža Mihailović je 27. oktobra 1941, dan nakon održanog sastanka sa partizanskim predstavnicima u Brajićima, održao sastanak sa najbližim saradnicima u kući majora Aleksandra Mišića u Struganiku. Sastanku su pored Mihailovića i Mišića prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], pukovnik Branislav Pantić i kapetan Nenad Mitrović. Govoreći o trenutnoj situaciji, Mihailović je istakao da četničke jedinice nemaju dovoljno oružja, ni municije, za razliku od partizana, koji svakim danom postaju sve snažniji. Mihailović je stoga saopštio da je odlučio da se obrati za pomoć Nemcima i ponudi im četničke odrede za borbu protiv partizana, s tim da ih Nemci naoružaju i snabdeju municijom. Na kraju je naglasio da je to jedini način da se suzbije narastanje i omasovljavanje partizanskih snaga ili, čak, da se one unište. Neki su da se ne bi trebalo obraćati Nemcima, već da bi oružje i municiju trebalo tražiti od Nedića. Tome su se suprotstavili Mihailović i Mišić. Branislav Pantić navodi sledeće Mihailovićeve reči: