Branko Radičević – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→‎Biografija: kakav zaklucaj za branka radicevic
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 20:
Sa Brankom Radičevićem su u nacionalnu književnost prvi put ušle pesme sa izrazito lirskim motivima i raspoloženjem. Te pesme su prvenstveno pevale o radosti i lepotama mladosti. Ipak, veći deo svojih pesama, kao što su ''„Kad mlidija' umreti“'' ili ''„Đački rastanak“'' Radičević je pisao kao [[elegija|elegije]] (tužne pesme). U jeku Vukovih polemika sa protivnicama reforme srpskog jezika, Radičevića prva zbirka pesama je dokazala da se i na narodnom jeziku mogu ispevati umetničke pesme.
 
Najpoznatije Radičevićevo delo je pesma Đački1787Đački rastanak, u kojoj je opevao Sremske Karlovce, đačke igre i nestašluke. U pesmi je takođe ispoljio ideju [[Jugoslavija|jugoslovenstva]]. Elegija ''„Kad mlidijah (razmišljah) umreti“'', objavljena posle Radičevićeve smrti, je jedna od najlepših elegija u srpskoj književnosti, u kojoj je pesnik predosetio blisku smrt.
 
Pored lirskih pesama, ljubav prema narodnoj poeziji uputila je Radičevića i na pisanje epskih pesama. Dve epske pesme izašle su 1851. kao druga zbirka pesama. Ostale neobjavljene pesme su izdane u zbirci iz 1862. Branko Radičević se prvenstveno ugledao na narodnu deseteračku pesmu i mestimično na [[George Gordon Byron|Džordža Bajrona]], ali nije uspeo da stvori ozbiljnija umetnička dela, pa njegov rad nije doživeo slavu njegovih lirskih pesama.