Manastir Kosijerevo – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
Nova stranica: {{Manastir info | ime = Manastir Kosijerevo | slika = | opis slike = | gširina = 42.773251 | gdužina = 18.498568 | država = {{CG}} | godina osnivanja = prva polovina 14. vi...
 
Nema sažetka izmjene
Red 11:
| jurisdikcija = [[Srpska pravoslavna crkva|SPC]]
}}
'''Manastir Kosijerevo''' je [[manastir]] [[Srpska pravoslavna crkva|SPC]], deo [[Eparhija budimljansko-nikšićka|Eparhije Budimljansko-nikšićke]]. Nalazi se na desnoj obali [[Trebišnjica|Trebišnjice]], u mjestu po kome se i zove, na krajnjem jugozapadu [[Banjani|Banjana]]. Podignut je u prvoj polovini 14. vijeka. U skorije vrijeme tj. [[1966]]. manastir je promijenio i svoje mjesto, izmješten je u selo [[Petroviće (Nikšić)|Petroviće]], jer je njegovo [[Kosijerevo]] potopljeno vodom [[Bilećko jezero|Bilećkog jezera]]. Prema tome, srpski srednjovjekovni Manastir Kosijerevo postoji i danas kao [[hram]], ali je on novo graditeljsko djelo. Manastir je za vrijeme Turaka imao ulogu ne samo duhovnog već i kulturno-političkog centra. Imao je veoma važnu ulogu u objedinjavanju [[Hercegovina|Hercegovine]] u borbi protiv [[Osmansko carstvo|Turaka]]. U ovom manastiru su bile mošti [[Arsenije Sremac|Svetog Arsenija Srpskog]] od [[1884]]. godine do [[1914]]. godine. Posle su prenete u [[manastir Ždrebaonik]]. Trenutno se u manastiru nalazi stopalo [[Sveti Apostol Luka|Svetog Apostola Luke]]. Manastirska crkva posvećena je Roždestvu Presvete Bogorodice, a podignuta je prvoj polovini 14. veka. Izvori pominju proigumana Dionisija [[1592]]. god, proigumana Stefana koji je [[1775]]. godine manastiru priložio panagijar koji je izradio majstor Đorđe Kruščević. Turci su porušili manastir [[1807]]. godine, a obnovio ga je [[hadži Dionisije Dobrićevac]] [[1817]]. god. U [[Prvi svetski rat|Prvom svetskom ratu]] manastir je ponovo stradao. Iguman Gligorije Radulović ga je preuredio, ali je izvršio samoubistvo 1939, zbog teške bolesti.<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/vreme/1939/10/07#page/9/mode/1up ''Samoubistvo igumana manastira Kosjerova''. Vreme 7. okt. 1939, str. 10] (ćirilica). digitalna.nb.rs</ref>
 
Ikonostas u duborezu je [[1964]]. godine uradio majstor Urošević iz Beograda, a crkvu je živopisao Naum Andrić. U manastiru se nalazi i kapela posvećena [[Apostol Luka|Svetom Apostolu Luki]] koja je osveštana [[2004]]. godine. Manastirski letopis beleži darove priložnika: Igumana Teodosija Koprivice koji je [[1863]]. godine poklonio srebrna kandila, Igumana Teodosija Miškovića koji je [[1860]]. poklonio Evanđelje okovano srebrom, austrougarskog oficira koji je posle isceljenja poklonio manastiru jedno zvono, gospodina Blagoja Mrkajića iz Petrovića koji je takođe poklonio jedno zvono itd<ref>Predrag Vukić, Pravoslavlje u Crnoj Gori, Mitropolija Crnogorsko-primorska, Svetigora, Cetinje 2006, str. 115</ref>.