Historija Bosne i Hercegovine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 5:
 
U [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugom svjetskom ratu]], "Bosna je bila geografska majka [[partizan]]skog pokreta, pružajući dovoljno prostora među svojim planinama za obuku i razvoj".<ref>[http://www.znaci.net/00001/3_1_4.htm Basil Davidson: PARTISAN PICTURE] "Bosnia was the geographical mother of the partisan movement, providing ample space amongst its mountains for training and development. "</ref>
 
 
== Kameno doba ==
=== Paleolit ===
Najstariji arheološki ostaci u BiH pronađeni su kod [[Bosanski Šamac|Bosanskog Šamca]] i pretpostavlja se da su stari oko 100.000 godina. Ostali lokaliteti su : [[Bijambare]], [[Pećina Lednica]], [[Pećina Rastuša]], [[Pećina Podlipe]] i [[Pećina Badanj]]. U njima su tragove života iz perioda srednjeg paleolita – kamena oruđa, sjekire, sječiva... Tu su i kosti, uglavnom pećinskog medveda, jelena i vukova koje bi mogle biti stare najmanje 35.000 godina.<ref name="Basler">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/267288103/Kulturna-Istorija-Bosne-i-Hercegovine |title= Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work= Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
 
Ova nalazišta imaju izuzetan značaj za evropsku i svjetsku arheologiju, jer istraživanja pokazuju da se neka od ovih nalazišta datuju između 100.000 i 40.000 godine p.n.e. Ona potvrđuju da je Balkan bio najvažnija ruta za širenje gornjeg paleolita u Evropi oko 40.000 godine p.n.e. i poslednje uporište [[Neandertalac|neandertalskih]] grupa. Vrlo su važna za razumjevanje srednjeg paleolita, neandertalskih grupa i njihove reakcije na promjene u prirodnom i društvenom svijetu tokom poslednjeg ledenog doba, iz perioda prelaza od primitivnog ka današnjem čoveku. Ima dosta lokaliteta sa kremenicama vezanih za [[Homo sapiens]]a. Taj prelaz sa neandertalca na homo sapijensa u Evropi se dogodio u periodu između 45.000 i 30.000 godina p.n.e
Linija 16 ⟶ 14:
Arheološkim putem je nalazište [[Pećina Badanj]] kod Stoca datirano u kasni period mlađeg paleolita – kasnog epigravettiena, tj. 13000 do 12000 godina p.n.e. Uz potkapinu nađena je gravura, nazvana Konj napadnut strelicama, i to je prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana.
 
U Kulašima kod [[Prnjavor]]a otkrivena je kamena figura slična glavi divlje patke. Vjeruje se da je to izvorno bila prirodna tvorevina koju je paleolitski čovjek doradio i pojačao sličnost sa životinjama. Uz nalaz crteža ''Konj napadnut strelicama'' u Badnju, crteža u pećini Podlipe, to su jedini ostaci paleolitske likovne umjetnosti u Bosni i Hercegovini.<ref name="Basler"/>
 
=== Neolit ===
Linija 25 ⟶ 23:
[[Kakanjska kultura]] je kulturna grupa srednjeg neolita koja obuhvata 5 lokacija vezanih za obalne terase rijeke Bosne.
 
[[Butmirska kultura]] je kultura mlađeg neolita koja se rasprostirala na teritoriji današnje centralne Bosne i zauzimala širi prostor nego Kakanjska grupa. Butmir ([[Sarajevo]], opština [[Ilidža]]) je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište u Bosni i Hercegovini iz kasnog kamenog doba. Pretpostavlja se da je naselje bilo naseljeno od 5500 do 4500 godine p.n.e. Otkriveno je 1893. Posebna specifičnost ove kulture je umjetnički stil u oblikovanju i ukrašavanju grnčarije. Izvorna duhovna kultura njegovih stanovnika izjednačava arheologiju Bosne i Hercegovine sa arheologijom Evrope. [[Butmirska kultura]] je iščeznula oko 2400. p. n. e., i naslijedila ju je kultura Ilira.<ref name="ČovićIliri">{{Cite web |url= https://archive.org/details/OdButmiraDoIliraBorivojoviiSarajevo1976Latinica/page/n5 |title= Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA |work= Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
== Metalno doba ==
=== Eneolit ===
Iz [[eneolit]]a (bakarno doba) potiče [[Vučedolska kultura]] čije je središte u Slavoniji i Sremu. Nosioci te kulture prodrli su u Bosnu i Hercegovinu, dolinom [[Vrbas]]a, u periodu 2150-1800. God. p.n.e. Nalazišta su u dolini [[Sana|Sane]] (Zapadnobosanski tip) i Debelo Brdo kod [[Sarajevo|Sarajeva]] (Južnobosanski tip). Kultura je dospjela i u Hercegovinu (Varvara u dolini Rame), jadranskim putem iz Slovenije.<ref name="Vučedol">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/98907424/VU%C4%8CEDOLSKA-KULTURA-U-BiH-ispravka-2003 |title=Amra Terzić: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini |work=Katedra za arheologiju, Filozofski fakultet Sarajevo , Sarajevo, 2012 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>
 
=== Bronzano i željezno doba ===
Od kasnog [[Bronzano doba|bronzanog]] i samog početka [[željezno doba|željeznog doba]] (1000. godine p.n.e) cjelokupno područje Bosne i Hercegovine je naseljeno heterogenom grupom plemena, poznati pod zajedničkim imenom [[Iliri]].<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. -Ivo Bojanovski, Akadenija|work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref>
 
Istorija još nije dala odgovor da li su Iliri doseljeni na ove prostore ili su autohtoni narod. Prvi pomeni ilirskih plemena se javljaju kod starogrčkih istoričara, a kasnije i rimskih. UOd kraja 19. vijeku suvijeka arheolozi su došli do obilja materijalnih dokaza kojima su kasnije dodavani nalazi i ostalih arheologa<ref name="Prediliri">{{Cite web |url= https://alldocs.net/the-philosophy-of-money.html?utm_source=alojz-benac-prediliri-prailiri-protoiliri-neki-novi-aspekti |title= Alojz Benac - Prediliri, prailiri, protoiliri - neki novi aspekti |work= ANUBiH Naše starine |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>, tako da je danas istorija, a pogotovo kultura Ilira poznata u prilično velikoj mjeri.<ref>HISTORIJA AUTARIJATA –Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet u Sarajevu Sarajevo, 2014<name="Mesih.Autarij"/ref>
 
Treba napomenuti nekoliko ilirskih plemena na području današnje Bosne i Hercegovine. Istoričari se ne slažu upotpunosti o njihovoj rasprostranjenosti.
 
[[Japodi]] su naseljavali veliki prostor, obuhvatajući srednji tok rijeke [[Una|Une]] kod [[Bihać]]a, današnju Liku i Gorski Kotar i dio Slovenije.<ref name="ČovićIliri"/>. Mnoštvo podataka o njima dobiveno je u arheološkom nalazištu sojenica u [[Ripač|Ripču]], o čemu svjedoče ostaci kočeva sačuvanih u sedrastom koritu Une. Pronađeno je oko 2.500 komada ovih kočeva. Oni su uglavnom činili pravougaonu formu veličine 12 x 6 metara između kojih su se nalazili uski prolazi, kao neki vodni putevi. Ove sojenice na Uni kod Ripča bile su izgrađene od drveta na hrastovim kočevima koji su bili dosta duboko „zabijeni“ u korito rijeke. Zidovi ovih drvenih kuća su sa unutrašnje strane bili oblijepljeni ilovačom, dok je krov bio od slame. Među brojnim nalazima ističe se urezana ''Glava jelena'' sa razgranatim rogovljem, figuralne predstave od pečene gline, terakota- bogovi od gline i mnoštvo drugih.<ref Nakonname="Japodi">{{Cite analizeweb svih|url= ovihhttps://de.scribd.com/document/46512954/Branka-Raunig-Umjetnost-i-Religija-Prahistorijskih-Japoda kulturnih|title= dostignućaBranka možemoRaunig reći- daUMJETNOST RipačI predstavljaRELIGIJA značajnoPRAHISTORIJSKIH arheološkoJAPODA|work= Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004 |accessdate= nalazište.
9. 2. 2016}}</ref>
 
 
[[Sardeati]] su bili uz [[Unac]] i donji tok [[Una|Une]], na današnjem prostoru [[Drvar]]a, ali i dijelom u Lici i možda dijelom na prostoru Bosanskog Petrovca.
 
[[Deuri]] su malo pleme od 22 dekurije (bratstvo), ali veliki naučni problem, jer ga istoričari smještaju u međurječje [[Pliva|Plive]] i gornjeg [[Vrbas]]a, ali i na područje današnjeg [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]].<ref name="Bojanovski"/>
 
[[Mezeji]] su pripadali panonskoj grupi ilirskih plemena. Njihova teritorija je bila sjeverno od [[Grmeč]]a, dolina [[Sana|Sane]] i srednji tok [[Vrbas]]a.
 
[[Dalmati]] su živjeli na jugozapadu Bosne, na području današnjeg [[Livno|Livna]], [[Glamoč]]a i [[Duvno|Duvna]]<ref name="Govedarica">{{Cite web |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2020.pdf |title= Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI |work= ANUBIH, Godišnjak 1982 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>, a najvećim dijelom u današnjoj srednjoj Dalmaciji. Po njima je vjerovatno i nastala riječ ''[[Dalmacija]]''.
 
[[Desitijati]] su bili nastanjeni u srednjoj Bosni, oko gornjeg toka rijeke Bosne i doline Lašve. Na toj će teritoriji izniknuti i bosanska srednjevjekovna država Bosna.<ref name="Krivoglavci Mes">{{Cite web |url= https://books.google.ba/books?id=cK83AwAAQBAJ&pg=PA951&lpg=PA951&dq=bistuae+vetus++bistuae+nova+mesihovi%C4%87&source=bl&ots=2Uh3IcTyUT&sig=OzJ1JXbDoCCvyNl522rGOskO0Oo&hl=bs&sa=X&ved=0ahUKEwjp6qyyofXTAhUH2ywKHTtrBsEQ6AEIIDAA#v=onepage&q=bistuae%20vetus%20%20bistuae%20nova%20mesihovi%C4%87&f=false |title= SALMEDIN MESIHOVIĆ, Dezitijati 2007|work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
[[Kolapiani]], [[Oserijati]] i [[Breuci]] su pripadali panonskoj grupi ilirskih plemena i zauzimali su prostor sjeverne Bosne uz rijeku Savu.
Red 54:
[[Dindari]] su živjeli na teritoriji oko današnje Srebrenice gdje se u rimsko doba razvio rudnik i grad Domavia.
 
[[Autarijati]] su bili ilirsko pleme koje je doživjelo svoj uspon između VI i IV stoljeća pne. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima Balkana postoje mnogi historijski podaci, filološki nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Brončana „glasinačka kultna kolica“, predstava vodenih barskih ptica na kolicima, pronađena u porodičnom tumulu na lokalitetu Glasinačko polje - Bjelosavljevići, predstavljaju najpoznatiji arheološki nalaz na Glasincu, i povezuju se sa kultom sunca. „Glasinačka kultna kolica“ se sada nalaze u Naturhistorisches Museum u Beču. Istraživanja o Autarijatima i [[Glasinačka kultura|Glasinačkoj kulturi]] (Glasinac, visoravan u općini [[Sokolac]]) iz bronzanog i željeznog doba započela su krajem XIX stoljeća. [[Glasinačka kultura]] je zajedno sa butmirskom kulturom na ''velika vrata uvela Bosnu i Hercegovinu u evropsku praistorijsku nauku''. Privreda Autarijata se zasnivala na stočarstvu kao primarnoj grani te na metalurgiji, zanatstvu i trgovini. Ovaj ilirski narod zbog svoga značaja i velike potražnje za grčkom i italskom robom je bio i najveći trgovački partner na zapadnom i centralnom Balkanu grčkim i italskim trgovcima između VII. i IV. st. p. n. e.<ref name="Mesih.Autarij">HISTORIJA AUTARJATA{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Historija_Autarijata.pdf |title= Salmedin Mesihović,: Historija Autarijata |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2014. |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
[[Ardijejci]] su bili južno od Autarijata, u Hercegovini. Ova dva plemena su bila u stalnom sukobu oko zona ispaše i slanih vrela. Ardijejci bivaju potisnuti na jadransku obalu. Tu su međuse nametnuli ostalim ilirskim plemenima pa su jedno vrijeme bili vladajuća dinastija u Ilirskom kraljevstvu. Među prvima su došli pod udar Rimljana, nakon čega im se gubi trag u istoriji.<ref name="Zippel">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/142186107/Zippel-G-1877-Die-Romische-Herrschaft-in-Illyrien |title= Zippel G. 1877. Die Römische Herrschaft in Illyrien |work= |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref>
 
[[Daorsi]] su zauzimali prostor Hercegovine, pretežno oko donjeg toka Neretve. I danas postoje dobro očuvani ostaci njihovog monumentalnog grada Daorsona kod [[Stolac|Stoca]]. Bili su prvi koji su došli u dodir sa Starim Grcima i Rimljanima, koji su ih potčinili pod svoju upravu, prve na teritoriji današnje teritorije Bosne i Hercegovine.
Red 62:
[[Ardani]] su živjeli južno od Liburna, a [[Antiari]] su živjeli još dalje prema jugu. Druga ilirska plemena koje treba pomenuti su [[Labodi]].
U 7. vijeku pne. Iliri dospijevaju pod utjecaj snažnijih [[Antička Grčka|Helena]], koji pacificiraju manja plemena, što se zaključuje po odsustvu oružja u grobovima. Ipak, druga ilirska plemena opstaju kao snažne vojne družine, pa u IV vijeku pne osnivaju i kraljevstvo, koje suje ratovaleratovalo protiv [[Filip II. Makedonski|Filipa]] i [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Makedonskog]].<ref name="PapazogluD"> {{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/89882458/Godišnjak-Centra-za-balkanološka-ispitivanja-Akademije-nauka-i-umjetnosti-BiH-knjiga-5-1967 |title= Faluna Papazoglu - Poreklo i razvoj ilirske države |work= ANUBiH - KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969 |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref>
 
Teško je ocijeniti utjecaj Ilira na kulturu današnjih Bosanaca. Ipak izgleda da su neki aspekti ilirske kulture preživjeli puna dva milenija. Najčuvenije je [[tetoviranje]], koje i ako neslavensko je bilo popularno među Bosancima, pogotovo u [[Centralna Bosna|Centralnoj Bosni]], čak i u 20. vijeku. Isto je i sa kožnim opancima, ilirskom obućom koju srećemo u 20. vijeku.
 
=== Kelti ===
[[Kelti]] su narod iz srednje Evrope koji su obilježili [[željezno doba]] pa je čitav jedan period nazvan [[Halštatska kultura]], a Kelti su bili nosioci. U četvrtom i trećem stoljeću prije naše ere jedan dio naseljava Panoniju, keltiziraju skoro u potpunosti zatečene Ilire, i u donjem toku Save stvaraju državnu tvorevinu plemena [[Skordisci]]. Odatle vrše uticaj na ostala ilirska plemena južno od Save. U dolinama Une, Vrbasa[[Vrbas]]a i Bosne nađeno je mnoštvo arheoloških nalaza koja u potpunosti odgovaraju halštatskoj kulturi u ostalom dijelu Evrope.
 
Naročito su uticali na Autarijate, tako da je došlo do prekida u razvoju Glasinačke kulture, a Autarijati su nestali sa područja jugoistočne Bosne i jugozapadne Srbije.<ref name="Mesih.Autarij"/>
 
Dolaskom Rimljana na Balkan sudbina Kelta je u potpunosti istovjetna sudbini Ilira, i oni će biti romanizirani.
Red 75:
== Rimsko doba ==
{{Dablink|Opširnije u članku [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu]]}}
Prvi sukobi Ilira i Rimskog carstva su se dogodili [[229. pne.|229]]. godine prije naše ere. U [[Ilirski ratovi|Ilirskim ratovima]] koji su trajali od tada do [[219. pne.]], Iliri su izgubili dolinu [[Neretva|Neretve]]. U narednih 200 godina, brojni su pokušaji RimljnaRimljana da Ilire stave pod rimsku upravu. Posljednji put se to desilo od 6-9 god n.e., u periodu [[Batononski ustanak|ustanka Ilira]] pod vodstvom Batona Breučkog i [[Baton|Batona Desitijatskog]]. Bilo je to u vrijeme najpoznatijeg rimskog cara [[Oktavijan August|Oktavijana Augusta]]. Nakon toga sve ilirske teritorije konačno prelaze pod rimsku upravu.
 
[[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|Rimski period vladanja]] svim ilirskim područjem počeo je 9. god. n.e. nakon posljednjeg ilirskog otpora, poznatog kao [[Batonov ustanak]] i stvaranja Ilirske provincije. Sjedište te provincije bilo je u [[Salona|Saloni]] (današnji [[Solin]] u Hrvatskoj). Administrativne promjene su bile česte, da bi se u jednom trenutku ilirsko ime izgubilo i stvorene su dvije provincije, [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacija]] i Panonija. Prilikom podjele [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]] [[395]]. godine, provincija Dalmacija, a s njome i teritorija današnje BiH, je potpala pod [[Zapadno rimsko carstvo]].
 
Rimska vlast je počinjala pacifikacijom osvojene teritorije koja se na prvom mjestu sastojala od gradnje puteva. U prvih 15 god. napravljena su tri velika puta i sva tri su počinjala u Saloni. Prvi je išao preko Knina[[Knin]]a i [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]] za doline [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje do Siska, drugi preko Sinja, Glamoča[[Glamoč]]a i Banja Luke u širi reon Panonije i konačno treći preko Sinja, područja Sarajeva za Srebrenicu.<ref name="BojDolab">DOLABELIN{{Cite SISTEMweb CESTA|url= Uhttps://de.scribd.com/doc/199375920/Ivo-Bojanovski-Dolabelin-sistem-cesta-u-rimskoj-provinciji-Dalmaciji RIMSKOJ|title= PROVINCIJIIvo DALMACIJIBojanovski -Ivo Bojanovski,Dolabelin Sarajevosistem cesta u rimskoj provinciji Dalamciji |work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1974 |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref> Svaki put je bio obilježen miljokazima[[Rimski miljokazi|miljokaz]]ima (i danas ih ima mnoštvo), a uz put su se gradile putne stanice i fortifikacijski objekti u svrhu obezbjeđenja.<ref>RIMSKA UTVRDENJA U BiH S OSOBITIM OSVRTOM NA UTVRDENJA KASNE ANTIKE -IRMA ČREMOŠNIK Topniška 62, YU-61000 Ljubljana,1990</ref> Naravno, vidljiv je i ekonomski interes jer su svi putevi vodili ka rudarskim područjima. Slijedila je romanizacije kada Iliri sve više postaju građani Rima i zauzimaju razne položaje na društvenoj ljestvici, naročito vojnoj. Kada je [[Kršćanstvo|hrišćanstvo]] postala zvanična vjera Rimskog carstva i romanizirani Iliri ga prihvataju. O tome govore ostaci [[Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini|bazilika]] iz tog perioda.<ref name="Bazilike">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/document/345628573/Kasnoanticke-bazilike-pdf |title= Edin Veletovac: Kasnoantičke bazilike u Bosni i Hercegovini |work= Filozofski fakultet Sarajevo, Knjiga XVII |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> U jednom dokumentu iz 533. god. n.e. sa sabora u Saloni se govori o priključenju kninskoj biskupiji teritorije [[Sardeati|Sardeaticum]] kod Drvara[[Drvar]]a i Salviaticum u [[Glamočko polje|Glamočkom polju]].<ref name="Bojanovski"/>
 
Period mira na ilirskom području se završava najezdom [[Huni|Huna]] pa onda [[Vizigoti|Vizigota]], a kasnije i [[OstrogotiBosna i Hercegovina u Gotskom kraljevstvu|Ostrogota]] koji 476 god. ruše Rimsko carstvo i vladaju područjem današnje Bosne i Hercegovine u narednih stotinak godina. Njihovu državu je početkom 6. vijeka srušio [[Justinijan]] te na ovim područjima kraće vrijeme uspostavio istočnorimsku, odnosno [[bizant]]sku vlast. Međutim, ona se s vremenom ograničila na obalne gradove sve do najezde [[Avarski kaganat|Avara]] i na kraju [[Dolazak Slavena na Balkan|Slavena]] u 7. vijeku.
 
U vrijeme vizantijske vlasti područjem Balkana[[Balkan]]a desio se događaj koji će imati trajne posljedice na istoriju ovog područja. Vizantijski car [[Lav III Isavrijac]] odvojio je od Rima i pripojio [[Vaseljenska patrijaršija|carigradskoj patrijaršiji]] Ilirik, koji je do tada bio potčinjen rimskoj crkvi. Time je otpočeo jedan crkveni raskol između Rima[[Rim]]a i Konstantinopolja. Mnogobrojni [[Papa|papini]] protesti nisu imali nikakvog dejstva i nisu mogli ništa da izmijene. Proširenjem područja carigradske patrijaršije car je stvorio uslove za veliki polet koji će vizantijska crkva doživjeti nakon toga. Posle te odluke uticaj Rima se zadržava samo uz primorje, a ''Južni Sloveni dolaze jednim delom pod jurisdikciju pape, a jednim delom pod jurisdikciju carigradskog patrijarha''. Univerzalizam rimske crkve počeo je da gubi tlo, a konačni rascjep će se desiti 1054 godine.<ref name="Ćorović"/>
 
== Srednjevjekovna Bosna ==
Red 343:
 
== Reference ==
{{reflist|2}}
 
== Literatura ==