Sunčeve pjege – razlika između verzija

[[Datoteka:Sun projection with spotting-scope.jpg|250pthumb|mini250px|right|Sunčeve pegepjege slikanesnimljene 22. julalipnja 2004. godine]]

'''Sunčeve pege''' ([[ekavski izgovor|ek.]]) ili '''Sunčeve pjege''' ([[ijekavski izgovor|ijek.]]), su privremena pojava u [[fotosfera|fotosferi]], na [[Sunce|Suncu]], kada postaju vidljive tamne mrlje, u usporedbi sa okolnim područjem. Uzrok je u snažnim magnetskim aktivnostima, koje sputavaju [[Konvekcija|konvekciju]] (prenošenje magnetskog polja) s vrtložnim strujama i tako se stvaraju područja s nižom temperaturom. Temperatura na Sunčevim pjegama je 3000 – 4500 [[Kelvin|K]], a u okolnim područjima oko 5780 K, što i ostavlja privid tamnih pjega. Sunčeve pjege se šire i sužavaju dok se kreću po površini Sunca i mogu imati promjer do 80 000 km, tako da se mogu vidjeti na [[Zemlja|Zemlji]] ponekad i bez [[teleskop]]a.<ref> [http://articles.adsabs.harvard.edu//full/1989QJRAS..30...59M/0000060.000.html] harvard.edu</ref> Mogu se kretati brzinom od nekoliko 100 m/s.

Zbog jake magnetske aktivnosti, Sunčeve pjege povezane su i s [[koronalni luk|koronalnim lukovima]], [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]] i [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbačajem masa]], koji nastaju iz okolnih aktivnih područja. Slična pojava je primijećena i na nekim zvijezdama, pa su to '''{{ill|en|zvezdane pege|starspot}}''' ([[ekavski izgovor|ek.]]) ili '''zvjezdane pjege''' ([[ijekavski izgovor|ijek.]]). <ref> [http://www.aip.de/groups/activity/presse/pressrelease990610.html press release 990610], K. G. Strassmeier, 1999., University of Vienna, "Starspots vary on the same (short) time scales as Sunspots do"</ref>

Broj Sunčevih pjega brzo raste i zatim sporo opada, u nepravilnom ciklusu od otprilike 11 godina. Neki periodi od 11 godina imaju više, a neki manji broj Sunčevih pjega. Tako je primjećeno da od 1900. do 1960-ih godina, broj Sunčevih pjega raste, dok od [[1960-ih]] godina do danas, je u opadanju. Prosječan broj Sunčevih pjega je sličan unazad 8 000 godina. <ref> Solanki SK, Usoskin IG, Kromer B, Schüssler M, Beer J., 2004., "Unusual activity of the Sun during recent decades compared to the previous 11,000 years", journal=Nature, [http://www.ncdc.noaa.gov/paleo/pubs/solanki2004/solanki2004.html]</ref>

Broj Sunčevih pjega je u uzajamnoj vezi sa '''[[SunčevoSunčeva zračenjeradijacija|Sunčevim zračenjem]]''', a mjerenja traju od 1979. sa satelita. Budući su Sunčeve pjege tamnija područja s manjom temperaturom, onda se očekuje da će za vrijeme povećanog broja Sunčevih pjega i Sunčevo zračenje biti manje, a time i Sunčeva konstanta. Ipak, mjerenja su pokazala da to nije točno, jer okolna područja Sunčevih pjega svijetle sjajnije, pa su i toplija; i konačno za vrijeme povećanog broja Sunčevih pjega je i Sunčevo zračenje veće. Promjene Sunčevog zračenja za vrijeme 11 godišnjeg ciklusa je malo, samo 0,1 % (srednja vrijednost Sunčeve konstante je 1366 W/m²). <ref> "Solar Forcing of Climate" [http://www.grida.no/climate/ipcc_tar/wg1/244.htm]</ref> <ref> Spencer Weart: "Changing Sun, Changing Climate?", [http://www.aip.org/history/climate/solar.htm]</ref>

Za vrijeme Maunderovog minimuma, od 1645. do 1715. godine, broj Sunčevih pjega je bio vrlo mali, i podudarao za s vrlo hladnim periodom vremena, pa se to doba i zove [[Malo ledeno doba]].

== PovijesneHistorijske činjenice ==

Proučavanjem [[Stratigrafija|statigrafskih]] podataka (statigrafija je grana geologije koja proučava slojeve stijena), došlo se do zaključka da su Sunčevi ciklusi aktivni već stotinama milijuna godina, ako ne i duže. Proučavanjem godišnjih sedimentnih stijena iz doba [[Kambrij|prakambrija]] (prije 4 .500 00 ,000.000 godina), vidjelo se da i u to doba su postojali Sunčevi ciklusi od otprilike 11 godina, sa pojačanim Sunčevim zračenjem. <ref> "Solar affinity of sedimentary cycles in the late Precambrian Elatina Formation" Williams G.E., 1985.,journal=Australian Journal of Physics</ref><ref>"Digging down under for sunspots" Reed Business, 1981., journal=New Scientist [http://books.google.com/?id=4CpdD9YdMeoC&pg=PA147&lpg=PA147&dq=williams+sunspot+varve&q=williams%20sunspot%20varve]</ref>

Prvi zapis o promatranju Sunčevih pjega potječe iz [[364. pr. Kr.]], na osnovu komentara [[Kina|kineskog]] astronoma Gan De, u katalogu zvijezda. Oko 28. pr. Kr., kineski astronomi su redovito pratili Sunčeve pjege. <ref> "Early Astronomy and the Beginnings of a Mathematical Science", 2007., University of Cambridge, [http://nrich.maths.org/6843]</ref>

* ''Te se oko Titana po srijedi jednodušno vrte.'' <ref>Roman Brajša, Tatjana Kren i Davor Krajnović, Sunčeva pjega, [[Leksikon Ruđera Boškovića]] str. 128-129 ISBN 978-953-268-020-1</ref></br>

Od 2007. do 2009. primijećeno je da je broj Sunčevih pjega puno manji od prosjeka.<ref> "Are Sunspots Disappearing?" Phillips Tony, 2009., [http://science.nasa.gov/headlines/y2009/03sep_sunspots.htm]</ref> U prosincu 2009. godine pojavila se veća skupina Sunčevih pjega, ali to je još uvijek ispod prosjeka. <ref> "What's wrong with the sun?", 2010., Stuart Clark [http://www.newscientist.com/article/mg20627640.800-whats-wrong-with-the-sun.htm]</ref>

== Vanjske veze / Spoljašnje veze ==