Sunčeve pjege – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Preusmjereno na Sunčeve pege oznaka: novo preusmjerenje |
m Vraćene izmjene SrpskiAnonimac (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357 oznake: uklonjeno preusmjerenje vraćanje |
||
Red 1:
[[Datoteka:Sun projection with spotting-scope.jpg|thumb|250px|right|Sunčeve pjege snimljene 22. lipnja 2004. godine]]
[[Datoteka:Sunspot 1112.jpg|thumb|250px|right|Pogled na koronalne strukture iznad Sunčevih pjega, snimljeno u listopadu 2010. godine]]
'''Sunčeve pege''' ili '''Sunčeve pjege''' su privremena pojava u [[fotosfera|fotosferi]], na [[Sunce|Suncu]], kada postaju vidljive tamne mrlje, u usporedbi sa okolnim područjem. Uzrok je u snažnim magnetskim aktivnostima, koje sputavaju [[Konvekcija|konvekciju]] (prenošenje magnetskog polja) s vrtložnim strujama i tako se stvaraju područja s nižom temperaturom. Temperatura na Sunčevim pjegama je 3000 – 4500 [[Kelvin|K]], a u okolnim područjima oko 5780 K, što i ostavlja privid tamnih pjega. Sunčeve pjege se šire i sužavaju dok se kreću po površini Sunca i mogu imati promjer do 80 000 km, tako da se mogu vidjeti na [[Zemlja|Zemlji]] ponekad i bez [[teleskop]]a.<ref> [http://articles.adsabs.harvard.edu//full/1989QJRAS..30...59M/0000060.000.html] harvard.edu</ref> Mogu se kretati brzinom od nekoliko 100 m/s.
Zbog jake magnetske aktivnosti, Sunčeve pjege povezane su i s [[koronalni luk|koronalnim lukovima]], [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]] i [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbačajem masa]], koji nastaju iz okolnih aktivnih područja. Slična pojava je primijećena i na nekim zvijezdama, pa su to '''zvjezdane pjege'''. <ref> [http://www.aip.de/groups/activity/presse/pressrelease990610.html press release 990610], K. G. Strassmeier, 1999., University of Vienna, "Starspots vary on the same (short) time scales as Sunspots do"</ref>
== Promjenjivost Sunčevih pjega ==
Broj Sunčevih pjega brzo raste i zatim sporo opada, u nepravilnom ciklusu od otprilike 11 godina. Neki periodi od 11 godina imaju više, a neki manji broj Sunčevih pjega. Tako je primjećeno da od 1900. do 1960-ih godina, broj Sunčevih pjega raste, dok od [[1960-ih]] godina do danas, je u opadanju. Prosječan broj Sunčevih pjega je sličan unazad 8 000 godina. <ref> Solanki SK, Usoskin IG, Kromer B, Schüssler M, Beer J., 2004., "Unusual activity of the Sun during recent decades compared to the previous 11,000 years", journal=Nature, [http://www.ncdc.noaa.gov/paleo/pubs/solanki2004/solanki2004.html]</ref>
Broj Sunčevih pjega je u uzajamnoj vezi sa '''Sunčevim zračenjem''', a mjerenja traju od 1979. sa satelita. Budući su Sunčeve pjege tamnija područja s manjom temperaturom, onda se očekuje da će za vrijeme povećanog broja Sunčevih pjega i Sunčevo zračenje biti manje, a time i Sunčeva konstanta. Ipak, mjerenja su pokazala da to nije točno, jer okolna područja Sunčevih pjega svijetle sjajnije, pa su i toplija; i konačno za vrijeme povećanog broja Sunčevih pjega je i Sunčevo zračenje veće. Promjene Sunčevog zračenja za vrijeme 11 godišnjeg ciklusa je malo, samo 0,1 % (srednja vrijednost Sunčeve konstante je 1366 W/m<sup>2</sup>). <ref> "Solar Forcing of Climate" [http://www.grida.no/climate/ipcc_tar/wg1/244.htm]</ref> <ref> Spencer Weart: "Changing Sun, Changing Climate?", [http://www.aip.org/history/climate/solar.htm]</ref>
Za vrijeme Maunderovog minimuma, od 1645. do 1715. godine, broj Sunčevih pjega je bio vrlo mali, i podudarao za s vrlo hladnim periodom vremena, pa se to doba i zove [[Malo ledeno doba]].
== Historijske činjenice ==
[[Datoteka:Sunspot Numbers.png|thumb|right|350px|Sunčeve pjege u zadnjih 400 godina]]
[[Datoteka:Sunspots 11000 years.svg|thumb|right|350px|Sunčeve pjege u zadnjih 11 000 godina]]
[[Datoteka:Predictions3 strip.jpg|thumb|350px|Broj Sunčevih pjega u zadnjih 70 godina i procjena za slijedeće razdoblje. 2011. se očekuje maksimum, ali u stvarnosti je još uvijek minimum]]
=== Prethistorijski dokazi ===
Proučavanjem [[Stratigrafija|statigrafskih]] podataka (statigrafija je grana geologije koja proučava slojeve stijena), došlo se do zaključka da su Sunčevi ciklusi aktivni već stotinama milijuna godina, ako ne i duže. Proučavanjem godišnjih sedimentnih stijena iz doba [[Kambrij|prakambrija]] (prije 4 500 00 000 godina), vidjelo se da i u to doba su postojali Sunčevi ciklusi od otprilike 11 godina, sa pojačanim Sunčevim zračenjem. <ref> "Solar affinity of sedimentary cycles in the late Precambrian Elatina Formation" Williams G.E., 1985.,journal=Australian Journal of Physics</ref>
<ref> "Digging down under for sunspots" Reed Business, 1981., journal=New Scientist [http://books.google.com/?id=4CpdD9YdMeoC&pg=PA147&lpg=PA147&dq=williams+sunspot+varve&q=williams%20sunspot%20varve]</ref>
Proučavanjem godova na deblu [[Drvo|drveća]], došlo se do slike o prošlim Sunčevim ciklusima, na osnovu izotopa [[ugljik]]a C-14 i to zadnjih 11 400 godina, budući da nije bilo direktnih promatranja.
=== Rana promatranja ===
Prvi zapis o promatranju Sunčevih pjega potječe iz [[364. pr. Kr.]], na osnovu komentara [[Kina|kineskog]] astronoma Gan De, u katalogu zvijezda. Oko 28. pr. Kr., kineski astronomi su redovito pratili Sunčeve pjege. <ref> "Early Astronomy and the Beginnings of a Mathematical Science", 2007., University of Cambridge, [http://nrich.maths.org/6843]</ref>
Prvi zapisi u [[Europa|Europi]] potječu iz [[807.]], od svećenika Adelmusa, koji je primjetio Sunčeve pjege vidljive 8 dana.<ref> "A Few Pre-Copernican Astronomers" Wilson E. R., 1917., journal=Popular Astronomy</ref> Velike Sunčeve pjege primjetio je i [[Karlo Veliki]] 813. [[Galileo Galilei]] je prvi ispravno objasnio tu pojavu 1612.
=== 17. i 18. stoljeće ===
Sunčeve pjege je prvi promatrao teleskopom engleski astronom Thomas Harriot 1610. Zbog Sunčevih pjega je došlo do žestokih znanstvenih rasprava u to vrijeme, jer se to suprostavljalo mišljenju [[Aristotel]]a o savršenim, nepromjenjivim nebeskim kuglama. <!-- Tek je [[Nikola Kopernik]] uspio to objasniti s heliocentričnim sustavom. Ovo je greška. Nikola Kopernik se nije bavio pjegama. A i živio je 100 godina prije Harriota. (1473–1543) -->
[[Ruđer Bošković|Bošković]] je u svom djelu ''O Sunčevim pjegama'' (1736) objavio originalnu metodu određivanja brzine vrtnje Sunca na temelju bilježenja tri položaja jedne pjege.</br>
U petom svesku ''Djela koja se odnose na optiku i astronomiju'' (1785) opisao je i kako se s pomoću određivanja tri položaja jedne pjege mogu odrediti kut [[inklinacija|inklinacije]] između ravnine [[ekliptika|ekliptike]] i ekvatorske ravnine Sunca i ekliptička longituda uzlaznga čvora Sunčeva ekvatora. Dao je i primjere tih izračuna na temelju stvarnih podataka koje je je izmjerio 1777. Njegov je izračun brzine vrtnje Sunca (siderički period vrtnje Sunca 26,77 dana) vjerodostojan i danas.
U znanstvenopopularnom djelu pisanom u stihovima ''Pomrčine Sunca i Mjeseca'' (1760) opisujući Sunčeve (Titanove) pjege napisao je: [[Datoteka:Sunspot-2004.jpeg|thumb|right|Velika skupina Sunčevih pjega snimljena 2004.]]
* ''Sjajno mu nagrđuju čelo. Jer bilo da nastanu nove'' </br>
* ''Njemu nasred lica ili pjege, njih više, u jednu da se spoje''. </br>
* ''Ili se kidaju, deru pa više ih bude iz jedne''</br>
* ''One u isto vrijeme na isti odlaze dio''</br>
* ''Neba, vidimo ih uvijek u krugu koncentrično kružeć''</br>
* ''Te se oko Titana po srijedi jednodušno vrte.'' <ref>Roman Brajša, Tatjana Kren i Davor Krajnović, Sunčeva pjega, [[Leksikon Ruđera Boškovića]] str. 128-129 ISBN 978-953-268-020-1</ref></br>
=== 19. stoljeće ===
Promjenjivost broja Sunčevih pjega prvi je primjetio Heinrich Schwabe između 1826. i 1843. Godine 1859. primijećeno da se u razdoblju povećane Sunčeve aktivnosti javljaju i Sunčeve baklje, jer su te godine doživljeli i [[geomagnetska oluja|geomagnetsku oluju]], ometanje telegrafskih linija i pojavu polarne svjetlosti sve do Havaja, Kube i Italije.
=== 21. stoljeće ===
Od 2007. do 2009. primijećeno je da je broj Sunčevih pjega puno manji od prosjeka.<ref> "Are Sunspots Disappearing?" Phillips Tony, 2009., [http://science.nasa.gov/headlines/y2009/03sep_sunspots.htm]</ref> U prosincu 2009. godine pojavila se veća skupina Sunčevih pjega, ali to je još uvijek ispod prosjeka. <ref> "What's wrong with the sun?", 2010., Stuart Clark [http://www.newscientist.com/article/mg20627640.800-whats-wrong-with-the-sun.htm]</ref>
== Fizika ==
Za Sunčeve se pjege pretpostavlja da su vidljivi dvojnik cijevi [[Magnetski tok|magnetskog toka]], koji nastaje u konvektivnoj zoni Sunčeve jezgre, koje se uvijaju zbog diferencijalnih rotacija. Kada jačina magnetskog toka dođe do odredene granice, on se počne uvijati i buši Sunčevu površinu. Konvekcija ili prenošenje plazme je smanjeno na tim mjestima, pa je i temperatura Sunčeve pjege niža.
[[Wilsonov efekt]] govori nam da su Sunčeve pjege ustvari uleknuća na Sunčevoj površini. [[Zeemanov efekt]] govori da Sunčeve pjege uvijek dolaze u parovima, a u stvarnosti dolaze u skupinama. Magnetski pritisak teži da smanji koncentraciju polja, tako da se Sunčeve pjege teže rasprše, a to traje danima, pa i tjednima. Najnovija 3D istraživanja s letjelice SOHO pokazala su da Sunčeve pjege nalikuju [[tornado|tornadu]] ili [[tropske oluje|tropskoj oluji]].
[[Datoteka:Sunspot TRACE.jpeg|thumb|right|Sunčeva pjega u ultraljubičastom svjetlu, svemirska letjelica TRACE]]
Ciklus aktivnosti Sunčevih pjega traje u prosjeku 11 godina. Točka najvećih aktivnosti Sunčevih pjega naziva se '''Sunčev maksimum''', dok točka najmanjih Sunčevih aktivnosti Sunčevih pjega naziva se '''Sunčev minimum'''. U početku Sunčevog ciklusa, Sunčeve se pjege pojavljuju na 30º do 45º sjevernih i južnih zemljopisnih širina Sunca, zatim se spuštaju prema ekvatoru, do prosječno 15 º kod Sunčevog maksimuma, a nakon toga se spušta do 7 º zemljopisnih širina – i to se naziva [[Spörerov zakon]].
== Promatranje Sunčevih pjega ==
Sunčeve pjege promatraju se s tla ili iz orbita Zemlje, sa '''Sunčevim teleskopima'''. Ti teleskopi rabe filtre ili projekciju na neku podlogu, a postoje i kamere s filtrima. Postoje posebni alati za praćenje Sunčevih pjega kao spektroskopi ili spektrohelioskopi. Izravno gledanje u Sunce vrlo je opasno, za amatere je preporučljivo rabiti projekciju na drugim podlogama. Za izravno gledanje kroz teleskop potrebno je imati vodik-alfa širokopojasni filtar ili prigušeni filtar na staklu s aluminijskom presvlakom (nalikuju ogledalu).
== Primjena ==
Zbog svoje povezanosti s ostalim Sunčevim aktivnim područjima, praćenje njihove aktivnosti pomaže u prognozi stanja [[ionosfera|ionosfere]], a time i prijenosa kratkovalnih [[radio valovi|radio valova]] i satelitskih komunikacija.
== Izvori ==
{{izvori|3}}
== Vanjske veze ==
* {{cite web | title=11,000 Year Sunspot Number Reconstruction | work=Global Change Master Directory | url=http://gcmd.nasa.gov/KeywordSearch/Metadata.do?Portal=GCMD&KeywordPath=%5BParameters%3ACategory%3D%27EARTH+SCIENCE%27%2CTopic%3D%27SUN-EARTH+INTERACTIONS%27%2CTerm%3D%27SOLAR+ACTIVITY%27%2CVariable%3D%27SUNSPOTS%27%5D&OrigMetadataNode=GCMD&EntryId=NOAA_NCDC_PALEO_2005-015&MetadataView=Brief&MetadataType=0&lbnode=gcmd3b | accessdate=11. ožujka 2005}}
** {{cite web | title= Unusual activity of the Sun during recent decades compared to the previous 11,000 years | work=WDC for Paleoclimatology | url=http://www.ncdc.noaa.gov/paleo/pubs/solanki2004/ | accessdate=11. ožujka 2005}}
* {{cite web | title=Sunspot Numbers from Ancient Times to Present from NOAA/NGDC | work=Global Change Master Directory | url=http://gcmd.nasa.gov/KeywordSearch/Metadata.do?Portal=GCMD&KeywordPath=%5BParameters%3ACategory%3D%27EARTH+SCIENCE%27%2CTopic%3D%27SUN-EARTH+INTERACTIONS%27%2CTerm%3D%27SOLAR+ACTIVITY%27%2CVariable%3D%27SUNSPOTS%27%5D&OrigMetadataNode=GCMD&EntryId=FE00140&MetadataView=Brief&MetadataType=0&lbnode=gcmd3b | accessdate=11. ožujka 2005}}
** {{cite web | title=SUNSPOT NUMBERS | work=NOAA NGDC Solar Data Services | url=ftp://ftp.ngdc.noaa.gov/STP/SOLAR_DATA/SUNSPOT_NUMBERS/ | accessdate=21 June 2010}}
[[Kategorija:Sunčev sistem]]
[[Kategorija:Zvijezde]]
[[Kategorija:Sunce]]
| |||