Razlike između izmjena na stranici "Korisnik:Duma/U radu9"

Dodana 62 bajta ,  prije 11 mjeseci
nema sažetka uređivanja
Humanistički interes za širenje obrazovanja dijelili su protestantski reformatori, sa željom za bogobojaznim narodom umjesto obrazovanim građanima. ''[[First Book of Discipline]]'' je 1560. uspostavila plan za školu u svakoj parohiji, ali se pokazao finansijski nemogućim.<ref>R. A. Houston, ''Scottish Literacy and the Scottish Identity: Illiteracy and Society in Scotland and Northern England, 1600–1800'' (Cambridge: Cambridge University Press, 2002), {{ISBN|0-521-89088-8}}, str. 5.</ref> U gradovima stare škole su održavane, sa pjesničkim školama i više novih zadižbina koje su postale reformirane gramatičke škole ili obične parohijske škole. Škole je podržavala kombinacija crkvenih fondova, doprinosa od lokalnih [[heritor]]s ili gradskih vijeća, te od roditelja koji su to mogli platiti. Inspekcije su vršile [[Session (Presbyterian)|kirk sessions]], koje su provjeravale kvalitet podučavanja i čistoću doktrine. Također je postojao velik broj nereguliranih "avanturistički škola", koje su ponekada ispunjavale lokalnu potrebu, a ponekada odvlačile učenike od službenih škola. Izvan osnovanih gradskih škola, majstor je često kombinirao svoju poziciju sa ostalim zaposlenjima, naročito nižim pozicijama unutar crkve, poput zapisničara.<ref>M. Todd, ''The Culture of Protestantism in Early Modern Scotland'' (New Haven, CT: Yale University Press, 2002), {{ISBN|0-300-09234-2}}, str. 59–62.</ref> Nastavni plan i program je u najboljem slučaju uključivao [[catechism]], [[Latin language|latinski]], [[French language|francuski]], [[Classical literature]] i sport.<ref name=Wormald1991pp182-3>J. Wormald, ''Court, Kirk, and Community: Scotland, 1470–1625'' (Edinburgh: Edinburgh University Press, 1991), {{ISBN|0-7486-0276-3}}, str. 183–3.</ref> Tek je u kasnom sedamnaestom vijeku stvorena većinom gotova mreža parohijskih škola u [[Scottish Lowlands|Lowlands]], a u [[Scottish Highlands|Highlands]] osnovno obrazovanje je još uvijek nedostajalo u mnogim područjima do vremena kada je donesen [[Education Act 1696|Education Act]] 1696. godine, formirajući osnovu upravljanja tim sistemom do 1873. godine.<ref name=Anderson2003>R. Anderson, "The history of Scottish Education pre-1980", u T. G. K. Bryce i W. M. Humes, eds, ''Scottish Education: Post-Devolution'' (Edinburgh: Edinburgh University Press, 2nd edn., 2003), {{ISBN|0-7486-1625-X}}, str. 219–28.</ref>
 
===Universities Univerziteti ===
{{Main|Ancient universities of Scotland}}
The [[twelfth-centuryRenesansa Renaissancedvanaestog vijeka]] resultedrezultirala inje thepojavom emergencenekih ofod someglavnih majorintelektualnih intellectualličnosti figuresiz from ScotlandŠkotske. Probably theVjerojatno mostnajznačajniji significantje wasbio [[John Duns Scotus]] ({{circa|1265}}–1308), asa majorvelikim influenceutjecajem onna latekasnu medievalsrednjovjekovnu religiousreligijsku thoughtmisao.<ref name=Websterpp119>B. Webster, ''Medieval Scotland: the Making of an Identity'' (New York, NY: St. Martin's Press, 1997), {{ISBN|0-333-56761-7}}, ppstr. 119.</ref> AfterNakon the outbreak of theizbijanja [[Wars of Scottish Independence|Wars of Independence]] in1296. 1296godine, Englishengleski univerziteti universitiessu werebili largelyvećinom closedzatvoreni toza ScotsŠkote andi continentalkontinentalni universitiesuniverziteti becamepostali moresu significantznačajniji.<ref name=Websterpp124-5>B. Webster, ''Medieval Scotland: the Making of an Identity'' (New York, NY: St. Martin's Press, 1997), {{ISBN|0-333-56761-7}}, ppstr. 124–5.</ref> JustSamo overpreko ahiljadu thousandŠkota Scotsje haveindentificirano beenkao identifiedpolaznika askontinentalnih attendinguniverziteta continentalizmeđu universitiesdvanaestog betweenvijeka the twelfth century andi 1410. godine.<ref name=Websterpp124-5/> SomeNeki Scottishškotski scholarsučenjaci becamepostali teacherssu inučitelji continentalna universitieskontinentalnim univerzitetima, suchkao što assu [[Walter Wardlaw]] (diedpreminuo 1387.) andi Laurence de Lindores (1372?–1437).<ref name=Websterpp124-5/> ThisTu situationsituaciju waspromijenilo transformedje by the founding of theosnivanje [[University of St Andrews]] in 1413. godine, the [[University of Glasgow]] in 1450. and thei [[University of Aberdeen]] in 1495. godine.<ref name=Bawcutt&Williams2006pp29-30/> InitiallyPrvobitno, thesete institutionsinstitucije werebile designedsu forstvorene theza trainingtreniranje ofsveštenika, clericsali butsu wouldih increasinglysve beviše usedkoristili bylaici laymenkoji whosu beganpočeli toizazivati challengesveštenički themonopol clericaladministrativnih monopolypozicija ofu administrativevladi postsi in government and lawzakonu.<ref name=Websterpp124-5/> InU thistom period Scottishperiodu universitiesškotski diduniverziteti notnisu teachpodučavali Greekgrčki, focusedveć onsu se fokusirali na [[metaphysics]] andi putstavljali aveliko largelybespogovorno unquestioningpovjerenje faith in the works ofu [[AristotleAristotel]]ova djela.<ref name=Wormald1991pp183-4/> ThoseOni wantingkoji tosu studyhtjeli forimati seconddrugostepeno degreesobrazovanje stillmorali neededsu toići go elsewheredrugdje. ScottishŠkotski scholarsučenjaci continuednastavili tosu studystudirati onna thekontinentalnim Continenti andengleskim atuniverzitetima Englishkoji universitiessu whichponovo reopenedotvoreni toza ScotsŠkote in theu latekasnom fifteenthpetnaestom centuryvijeku.<ref name=Websterpp124-5/>
 
[[File:HectorBoece.jpg|left|thumb|upright|[[Hector Boece]] (1465–1536), a major figure in European humanism, who returned to be the first principal of the [[University of Aberdeen]]|alt=A coloured painting showing a man in a cap and black gown over red clothes with writing materials on a table in front of him]]
As early asVeć 1495. someneki ScotsŠkoti werebili insu contactu withkontaktu thesa leadingvodećim figureličnostima insjevernog thehumanističkog northern humanist movementpokreta, the Netherlands-bornholandskim [[Desiderius Erasmus]] (1466–1536). TheyTakođer weresu alsobili inu contactdodiru withsa thefrancuskim Frenchhimanistom humanist andi scholaručenjakom [[Jacques Lefèvre d'Étaples]] ({{circa|1455}}&nbsp;–1536). ErasmusErazmo wasje tutorbio toučitelj Jamesvanbračnog VI'ssina illegitimateJamesa son,VI. andi Archbishoparepiskopa of Stsv. AndrewsAndrewsa, [[Alexander Stewart (archbishop of St Andrews)|Alexander Stewart]] (c. 1493–1513).<ref name=McGoldrickp28>James Edward McGoldrick, ''Luther's Scottish Connection'' (Associated University Presse, 1989), {{ISBN|0838633579}}, pstr. 28.</ref> TheseTi internationalmeđunarodni contactskontakti helpedpomogli integratesu Scotlandu intointegraciji aŠkotske wideru Europeanširi scholarlyevropski worldakademski andsvijet wouldi bebili onesu ofneki theod mostnajvažnijih importantnačina waysna inkoje whichsu thenove newideje ideashumanista ofdonesene humanismu were brought into Scottishškotski intellectualintelektualni lifeživot.<ref name=Wormald1991pp68-72/> ByDo 1497. thehumanista humanist andi historianhistoričar [[Hector Boece]], bornrođen inu DundeeDundeeju andi whokoji hadje studiedstudirao atu ParisParizu, returnedvratio tose becomei thepostao firstprvi principaldirektor atnovog theuniverziteta new university ofu AberdeenAberdeenu.<ref name=Websterpp124-5/> TheNastavljeno continuedkretanje movementprema todrugim otheruniverzitetima universitiesstvorilo producedje aškolu school of Scottishškotskih [[nominalists]] atu ParisParizu inu theranom earlyšesnaestom sixteenth centurycijeku, theod mostkojih importantje of whomnajvažniji wasbio [[John Major (philosopher)|John Mair]], generallykoji describedse asgeneralno aopisuje kao [[Scholasticism|scholasticskolastik]], butali whosečija Latinje ''History ofHistorija GreaterVeće BritainBritanije'' (1521) wasna sympatheticlatinskom tobila thesimpatetična prema humanisthumanističkog socialdruštvenoj agendaagendi.<ref>R. Mason, "Renaissance and Reformation: the sixteenth century", inu J. Wormald, ''Scotland: A History'' (Oxford: Oxford University Press, 2005), {{ISBN|0-19-162243-5}}, pstr. 100.</ref> AnotherJoš majorjedna figurevelika wasličnost bio je Archibald Whitelaw, whokoji taughtje atpodučavao Stpri Sv. AndrewsAndrewsu andi u CologneKelnu, becomingpostavši aučitelj tutor to the youngmladog [[James III of Scotland|JamesJamesa III.]] andi [[Secretary of State, Scotland|royalkraljevski secretarysekretar]] fromod 1462–93. [[Robert Reid (bishop)|Robert Reid]], [[Abbot of Kinloss]] andi laterkasnije [[Bishop of Orkney]], wasbio responsibleje inodgovoran theu 1520s1520-im andi 1530s1530-im forza bringingdovođenje thetalijanskog Italianhumaniste humanistGiovannija GiovanniFerrarija Ferrarioda topodučava teach atu [[Kinloss Abbey]], wheregdje heje establishedosnovao anzadivljujući impressivebiblioteku libraryi andpisao wrotedjela workso ofškotskoj Scottishhistoriji historyi and biographybiografije. Reid wasje alsotakođer instrumentalbio inključan organisingu theorganiziranju publicjavnih lecturespredavanja whichkoja weresu establishedosnovana inu EdinburghEdinburghu inu the1540-im 1540so on lawzakonu, Greekgrčkom, Latinlatinskom andi philosophyfilozofiji, underpod the patronage ofpokroviteljstvom [[Mary of Guise]]. TheyOna developedsu intose therazvila u "Koledž Tounis College", whichkoji wouldje become1582. thepostao [[University of Edinburgh]] in 1582.<ref name=Thomas2012pp196-7>A. Thomas, "The Renaissance", inu T. M. Devine andi J. Wormald, ''The Oxford Handbook of Modern Scottish History'' (Oxford: Oxford University Press, 2012), {{ISBN|0-19-162433-0}}, ppstr. 196–7.</ref>
 
AfterNakon the Reformationreformacije, Scotland'sškotski universitiesuniverziteti underwentprošli asu serieskroz ofniz reformsreformi associatedkoje withse povezuju sa [[Andrew Melville]], whokoji returnedse fromvratio Genevaiz toGenove becomekako principalbi ofpostao thedirektor UniversityUniverziteta ofu Glasgow inGlasgowu 1574. Influencedgodine. byPod theutjecajem anti-Aristotelianantiaristotelovca [[Petrus Ramus]], hestavio placedje annaglasak emphasisna onpojednostavljenu simplified logiclogiku, elevatinguzdigao languagesjezike andi sciencesnauke to thena status enjoyedkoji byje philosophyuživala andfilozofija allowingi acceptedprihvatio ideasje inda allse areasideje tou besvim challengedpodručjima izazivaju.<ref name=Wormald1991pp183-4/> HeUveo introducedje newnovo specialistspecijalizirano teachingobrazovno staffosoblje, replacingkoje theje systemzamijenillo ofsistem "regentingobnavljanja", wheregdje oneje tutorjedan tookučitelj thestudente studentsprovodio throughkroz thečitav entirenastavni artsplan curriculumumjetnosti.<ref>J. Kirk, "'Melvillian reform' and the Scottish universities", inu A. A. MacDonald andi M. Lynch, eds, ''The Renaissance in Scotland: Studies in Literature, Religion, History, and Culture Offered to John Durkhan'' (Leiden: Brill, 1994), {{ISBN|90-04-10097-0}}, pstr. 280.</ref> MetaphysicsMetafizika wasje abandonednapuštena andi Greekgrčki becameje compulsorypostao inobavezan thena firstprvoj yeargodini, followeda bynakon njega [[Aramaic]], [[Syriac language|Syriac]] andi [[Hebrewhebrejski jezik]], launchingpokrenuvši anovu newmodu fashionza forantičkim ancienti and biblicalbiblijskim languagesjezicima. Glasgow hadje probablyvjerojatno beenopadao declining as akao universityuniverzitet beforeprije hisnjegovog arrivaldolaska, butali studentssu nowstudenti begansada topočeli attendprisustvovati inu largevelikom numbersbroju. Melville assistedje inpotpomogao the reconstruction ofrekonstrukciju [[Marischal College]], [[University of Aberdeen|Aberdeen]], andi inkako orderbi touradio doza for StSv. Andrews whatisto hešto hadje doneuradio forza Glasgow, heimenovan wasje appointed Principal ofdirektorom [[St Mary's College, St Andrews]] in 1580. Thegodine. resultRezultat wastoga abila revitalisationje ofrevitalizacija allsvih Scottishškotskih universitiesuniverziteta, whichkoji weresu nowsada producingstvarali akvalitetno qualityobrazovanje ofjednako educationonom thekoje equalse ofpružalo thatbilo offeredgdje anywhere inu EuropeEvropi.<ref name=Wormald1991pp183-4>J. Wormald, ''Court, Kirk, and Community: Scotland, 1470–1625'' (Edinburgh: Edinburgh University Press, 1991), {{ISBN|0-7486-0276-3}}, ppstr. 183–4.</ref>
 
MajorU intellectualglavne figuresintelektualne inličnosti thereformacije Reformationspadao includedje [[George Buchanan]]. HeOn taughtje inpodučavao universitiesna inuniverzitetima Franceu andFrancuskoj Portugali Portugalu, translatedprevodio textstekstove fromsa Greekgrčkog intona Latin,latinski andi wasbio tutorje toučitelj the youngmlade Mary, Queenkraljice ofŠkota Scotsza forkoju whomje hepisao wrotedvorsku Latinmuziku courtlyna poetrylatinskom andi masquesmaskenbale. AfterNakon hernjenog deposition insvrgavanja 1567. godine, hisnjegova worksdjela ''De Jure Regni apud Scotos'' (1579) andi ''Rerum Scoticarum Historia'' (1582) werebili amongsu themeđu majorglavnim textstekstovima outliningkoji thesu casezagovarali forotpor resistanceprema to tyrantstiranima.<ref name="Thomas2012p200"/> Buchanan wasje onebio ofjedan theod youngučitelja Jamesmladog Jamesa VI's. tutorsi andiako althoughje hepomogao helpedu instvaranju producingvisoko aobrazovanog highlyprotestantskog educated Protestant princeprinca, whokoji wouldje producestvarao worksdjela ono subjectstemama includinguključujući governmentvladu, poetrypoeziju andi witchcraftvještičarenje, henije faileduspio touvjeriti convincekralja theo kingsvojim ofidejama hiso ideasograničenoj about limited monarchymonarhiji. James wouldje debateraspravljao withi bothsa BuchananBuchananom andi MelvilleMelvilleom over the status ofo thestatusu crownkrune andi kirkcrkve.<ref name=Thomas2012pp200-2>A. Thomas, "The Renaissance", inu T. M. Devine andi J. Wormald, ''The Oxford Handbook of Modern Scottish History'' (Oxford: Oxford University Press, 2012), {{ISBN|0-19-162433-0}}, ppstr. 200–2.</ref>
 
==Literature==