Thomas Gaisford – razlika između verzija

 

Rođen je u [[Iford Manor|Iford Manoru]], u [[Wiltshire]]u, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u [[Hyde Abbey School|školi Hyde Abbey]], u [[Winchester]]u. Na [[Univerzitet u Oxfordu]] upisao se 1797, gde je zatim postao i predavač, da bi 1811. bio postavljen za [[Kraljevski profesor grčkog (Oxford)|kraljevskog profesora grčkog jezika]] na Oxfordu. Istovremeno je vršio i svešteničke dužnosti, a od 1831. do svoje smrti bio je [[Dekan (crkva)|dekan]] [[Oksfordska katedrala|katedrale u Oxfordu]] ''(Christ Church Cathedral)''.

 

Kao kustos [[Bodleian Library|Bodlijanske biblioteke]] i glavni urednik [[Oxford University Press|Oxford University Press-a]], Gaisford je odigrao izuzetno važnu ulogu u uspostavljanju saradnje s istaknutim evropskim filolozima, među kojima su najznačajniji bili [[August Immanuel Bekker]] i [[Karl Wilhelm Dindorf]]. Među njegovim brojnim doprinosima proučavanju [[Grčka književnost|grčke književnosti]] izdvajaju se njegova [[Kritički aparat|kritička izdanja]] [[Hefestion (gramatičar)|Hefestionovog]] ''Encheiridiona'' (1810), manjih grčkih pesnika (''Poëtae Graeci minores'', 1814–1820); [[Stobej]]evog ''Florilegija'' (1822); [[Herodot]]a, s beleškama koje sadrže sve poznate verzije čitanja, tzv. ''[[variorum]]'' (1824); [[Suda|Sudine enicklopedije]] (1834); [[Etymologicum magnum|Velikog etimološkog rečnika]] (I848); [[Evsevije iz Cezareje|Evsevijevih]] spisa ''[[Praeparatio evangelica]]'' (1843) i ''Demonstratio evangelica'' (1852). Godine 1856. u njegovu su čast u Oxfordu utemeljene Gaisfordove nagrade za najbolje prozne sastave na starogrčkom jeziku.