Apije Klaudije Ceko – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
File
Red 1:
[[File:Appio Claudio Cieco in Senato.jpg|thumb|250x250px|]]
 
'''Apije Klaudije Ceko Mali''' ([[latinski jezik|lat]]. ''Appius Claudius Caecus'') bio je [[Antički Rim|rimski]] državnik u doba srednje [[Rimska Republika|Rimske Republike]]. Vršio je dužnost [[cenzor]]a 312. st. e. te [[konzul]]a 307. st. e. Godine 296. st. e. ponovo je bio konzul, a god. 295. st. e. obavljao je dužnost [[pretor]]a. Tokom ove dve godine predvodio je [[Rimska vojska|rimsku vojsku]] u borbama u [[Etrurija|Etruriji]], [[Kampanija|Kampaniji]] i [[Samnij]]u. Godine 280. st. e., kada je već bio star i slep (odatle mu i nadimak ''Caecus'' = slep), održao je u [[Rimski senat|senatu]] vatreni govor protiv sklapanja mira s [[epir]]skim kraljem [[Pir]]om ponuđenog Rimljanima nakon njihovog [[Bitka kod Herakleje|poraza kod Herakleje]] iste godine. Taj govor prvi je spomenik rimskoga govorništva, i bio je poznat još [[Ciceron]]u, premda možda ne u autentičnoj verziji. Prema [[Antika|antičkim]] svedočanstvima, Apije je sastavio i zbirku stihovanih izreka ''(Sententiae)'', koje su pružale praktične savete o mudrom i [[moral]]nom životu. Među njima je navodno bila i izreka ''Faber est suae quisque fortunae'' (= Svako je kovač svoje sreće).