Lirika – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
stamparska greska
Red 4:
Europska '''lirika''' započinje svoj razvoj antičkom, grčkom i rimskom poezijom. Kod Grka lirika je označavala samo pesmu koja je praćena muzikom (cirom ili [[Lira|lirom]]), otuda i ime - '''lirika'''), a delila se na mondijsku, koju je izvodio jedan pevač (Alkej, Spafa, Anakreon), i na horsku pesmu (Alkamn, Pundar). Omiljene vrste bile su: oda, himna, skolion i elegija. Za vreme dimanzijskih igara pevala se i izvodila strasna, patetična pesma - ditiramb, koju je pevao hor izvođača dionizijske svetkovine. Rimski pesnici su preuzeli već postojeće forme grčke lirike.
 
U lirskoj poeziji renesanse javljaju se i novi pesnički oblici: sonet, kancona, stramboto, sestina, stanca, triolet, madrigal ([[Dante Alighieri|Dante]], [[PretrarkaFrancesco Petrarca|Petrarka]], [[Michelangelo Buonarotti|Mikelanđelo]]). Pridružimo li tome i kasmisaonu poznavanje evropskih pesnika s poezijom [[Bliski Istok|Bliskog]] i [[Daleki istok|Dalekog istoka]] i preuzimanje nekih formi iz arapske (gazela, rubija), jevrejske (psalmi), indijske i kineske lirike, pomenuli smo najpoznatije lirske vrste u dvehiljadegodišnjem razvitku evropske lirike. Prema temama i vrstama osećanja, lirika se delila (i još uvek se u školskoj praksi deli) na: ljubavnu, rodoljubivu, pobožnu, satiričnu, elegičnu, opisnu, idiličnu, šaljivu, poučnu, kojoj se dodaju vrste narodne poezije; pesme o radu, svadbene, uspavanke, obredne, tužbalice, i sve navedene iz istorijske tradicije.
 
Savremena teorijska misao, uzimajući kao glavnu odrednicu odnos između '''lirskoga ja i sveta''', koji se prostire od sponatanog osećanja, preko uzvišenosti distanciranog osećanja do visokih poetskih uzleta, deli liriku na sledeće vrste: pesmu, elegiju, odu, himnu, ditiramb,epigram (na zidovima i kamenju),epitaf (na spomenicima),idila, misaonu i sentencioznu pesmu.