Razlike između izmjena na stranici "George II od Velike Britanije"

m/м
m/м (dopuna)
 
George II se za prve dvije dekade svoje vladavine, podjednako bavio međunarodnom i unutrašnjom politikom. Podržavao je [[Robert Walpole|Walpola]] u kresanju troškova i nastojanju da održava mir na vanjskom planu, usto je dopustio [[Vigovci|vigovskim]]
ministrima da iskoriste njegovo pokroviteljstvo, kako bi došli do većine u [[Parlament Ujedinjenog Kraljevstva|parlamentu]].<ref name=brit/>
Na taj način je Walpole osigurao priznanje Georgeve legitimnosti kod mnogih utjecajnih [[Torijevci|Torijevaca]] koji su bili simpatizeri [[Jakobiti|Jakobita]] i protjeranih pretendenata na [[tron]] iz [[Stuart (dinastija)|Dinastije Stuart]]. Pa tako nitko od tadašnjih utjecajnih političara nije dovodio u pitanje Georgevu poziciju za vrijeme neuspjele [[JakobitiJakobitski ustanak 1745.|jakobitske bune]] bune [[1745]]. Ali je otpor prema politici Georga i Walpola ipak rastao, pa se ponovila situacija u kojoj se našao i njegov otac, da mu je vlastiti sin Frederick Ludwig (Louis) postao lider [[opozicija|opozicije]] protiv njegove administracije.<ref name=brit/> Njihova snaga je narasla, tako da su [[1742]]. bili dovoljno jaki da prisile Walpola da podnese ostavku.
politici Georga i Walpola ipak rastao, pa se ponovila situacija u kojoj se našao i njegov otac, da mu je vlastiti sin Frederick Ludwig (Louis) postao lider [[opozicija|opozicije]] protiv njegove administracije.<ref name=brit/> Njihova snaga je narasla, tako da su [[1742]]. bili dovoljno jaki da prisile Walpola da podnese ostavku.
 
George II je brzo pronašao zamjenu u [[John Carteret|Johnu Carteretu]] (kasnijem [[grof]]u od Granvilla), koji je bio previše ohol, i zbog tog nepopularan u političkim krugovima. Njih dvoje upleli su [[Kraljevstvo Velika Britanija|Britaniju]] u [[Rat za austrijsko naslijeđe]] ([[1740]]. - [[1748]].), i na taj način dali svojim protivnicima priliku da ih optuže da su podredili [[Kraljevstvo Velika Britanija|britanske]] interese, potrebama Georgeva njemačkog posjeda.<ref name=brit/> Zbog tog je George u novembru [[1744]] popustio pred pritiscima [[Parlament Ujedinjenog Kraljevstva|parlamenta]] i prihvatio Carteretovu [[ostavka|ostavku]].
Tokom cijelog svog života George je pokazivao strast za bilo što u vezi s vojskom. Tako je za rata s [[Francuzi]]ma, pokazao je zavidnu količinu hrabrosti u Bitci kod Dettingena [[1743]]., to je inače bio posljednji put kad se jedan britanski kralj pojavio na bojnom polju.<ref name=brit/> Tamo je vrlo marljivo svaki dan, organizirao obuku [[narednik]]a.
Njegov drugi veliki interes bila je [[muzika]], osobito je volio [[Opera|operu]] i bio [[mecena]] njemačkog [[kompozitor]]a [[Georg Friedrich Handel|Georga Friedricha Handela]].<ref name=brit/>
 
== Izvori ==
{{izvori}}