Morejski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Ispr
Red 18:
'''Morejski rat''' ([[italijanski jezik|talijanski]]: ''La guerra di Morea'') poznat je i kao '''Sedmi tursko-mletački rat'''. Ovaj sukob odvijao se između [[1684]]-[[1699]] godine, kao dio jednog većeg ratnog sukoba poznatog kao ''[[Veliki turski rat]]''. Rat se vodio između [[Mletačka Republika|Presvijetle republike Venecije]] i [[Otomansko Carstvo|Otomanskog carstva]]. Ratne operacije vodile su se od [[Dalmacija|Dalmacije]] do [[Egejsko more|Egejskog mora]], ali glavne bitke vodile su se na [[Peloponez|Peloponezu (Moreji)]] poluotoku u južnoj Grčkoj.
 
Mletačani su tim ratom želiliželjeli nadoknaditi gubitak [[Krit|Krete (Kandije)]] u tek završenom [[Kandijski rat|Kandijskom ratu]], dok su Turci bile zauzeti ratnim sukobima na svojim sjevernim granicima prema [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]] i tako spriječeni da se sa svim snagama posvete sukobu s [[Mletačka Republika|Mlečanima]]. Morejski rat je bio jedini veći [[otomansko Carstvo|otomansko]]-[[mletačka Republika|mletački]] sukob u kojem su Venecijanci zauzeli neki veći teritorij. Ali ova mletačka ekspanzija nije dugo trajala, jer je Venecija svoje morejske posjede izgubila za [[Mletačko-otomanski rat 1714.-1718.|Otomansko-mletačkog rata]] već [[1715]] godine.
 
== Pozadina sukoba ==
Red 31:
Kao odgovor na tu prijetnju osnovana je druga [[Sveta liga (1684)|Sveta liga]] [[1684|1684.]] Nakon velikog poraza što ga je doživila otomanska vojska u [[Bitka kod Beča, 1683|Bitci kod Beča, 1683]], Mlečani su htjeli iskoristiti ukazanu im priliku i napasti sa juga oslabljeno i dezorganizirano [[Otomansko Carstvo|Otomansko carstvo]]. Zato je [[25. 4.|25. aprila]] [[1684]] [[Mletačka Republika|Presvijetla Republika Venecija]] objavila rat [[Otomansko Carstvo|Otomanskom carstvu]]<ref>Finlay, str. 205-206</ref>
 
Mlečani su bili svjesni činjenice da će morati oslanjati na svoje vlastite snage u tom sukobu. U pripremama za rat [[Mletačka Republika|Venecija]] je osigurala financijsku i vojnu pomoć u posadama i brodovimbrodovima od saveznika: [[Vojvodstvo Savoja]], [[Papinska država]] i [[Red Sv. Stjepana, pape i mučenika|Red Sv. Stjepana]]. Pored toga, [[Mletačka Republika|Venecija]] je organizirala veliku regrutaciju plaćenika po Italiji i njemačkim zemljama.<ref>Vladari Saksonije i Brunswicka preuzeli su u novembru 1684 na sebe obavezu, da opreme po 2400 vojnika, i to svaki ponaosob. Ove snage, 2500 Hanoveranaca i 3 300 Saksonaca, stigli su u Grčku 1685. Finlay, str.210-211</ref>
 
== Mletačka ofenziva ==
Red 63:
 
Morosini se s posadom od 14.000 ljudi iskrcao kod [[Patras]]a [[22. 7.|22. jula]] [[1687]], gdje se utaborio novi otomanski komandant Mehmed-paša, koji je imao odred otprilike jednake veličine. Odmah po iskrcavanju napao je Mlečane, ne želivši im dati priliku da se priberu, ali je u borbi poražen i prisiljen na povlačenje.
Tad se u turskim redovima raširalaraširila panika, te su Mlečani u svega par dana zauzeli sve značajnije utvrde; [[Patras]], Rion, Antirion i Nafpaktos (Lepant) bez ikakvog otpora jer su ih njihove posade u panici napustile.
 
Ovaj novi vojni uspjeh izazvao je provalu oduševljenja u Veneciji, tako da su Morosiniju i njegovim oficirima iskazane brojne počasti. Morosini je dobio titulu ''Peloponnesiacus'', a njegova brončana bista izložena je Velikoj dvorani Duždeve palače, što je bila počast koja se nikad do tada nije ukazala nekom još živućem sugrađanu. <ref>Finlay, str. 220</ref>
Red 132:
 
Neposredne posljedice rata bile su demografska i ekonomska kriza na Peloponezu.
[[Venecija]] je se na bezbroj načina želilaželjela riješiti krize, ali nije uspjela osvojiti povjerenje svojih grčkih [[Pravoslavlje|pravoslavnih]] podanika, koji su za Turaka imali relativnu autonomiju, a koju je zamjenilazamijenila brojna i skupa venecijanska birokracija. Venecija je također pokrenula veliki projekt vojnog utvrđivanja Moreje, ti veliki radovi mogu se vidjeti još i danas na brojnim mjestima i gradovima Peloponeza. Ipak Venecija je bila suviše oslabljena da bi mogla efikasno braniti svoju vlast, tako da su [[1715]] godine Osmanlije ponovno zauzele Moreju.
 
== Izvori ==