Religija u SFRJ – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 1:
Na prostoru Jugoslavije [[državni ateizam]] je predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] od [[1945]]. do [[1990]]. Javno poricanje, pa i suzbijanje religije se opravdavalo činjenicom da vjerske razlike ističu razlike između jugoslavenskim narodima i narodnostima, te tako podstiču [[nacionalizam]] i [[šovinizam]] te potkopavaju [[bratstvo-jedinstvo]]. Katolički i pravoslavni [[kler]] su također bili optuživani za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u [[drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugom svjetskom ratu]] pa se ispovijedanje vjere smatralo implicitnom podrškom poraženim i neprijateljskim političkim opcijama.
 
Jedna od najtipičnijih značajki posleratnog razdoblja u Jugoslaviji bila je [[Antireligija|antireligijska]] kampanja. Osobito se grubo postupalo s [[Katolička crkva|Katoličkom crkvom]] zato stojese smatralo da je veći dio njenanjezina [[kler]]a suradivaosurađivao s [[ustaša]]ma i italijanskim i njemačkim okupatorom.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]</ref> Neke su crkve uništene, a [[samostan]]i i sjemeništa zatvoreni. [[Pravoslavna crkva]] je prošla nešto bolje, iako je u prve tri-četiri godine izvršen snažan pritisak na njene institucije. Poticano je osnivanje društava pravoslavnih svećenika da bi [[Komunistička partija]] mogla posredno utjecati na crkvu.<ref>Chadwick, Christian Church in the Cold War, str. 37.</ref>
 
Godine [[1946]]. ukinuti su sudovi [[šerijat|islamskog zakona]]. Godine [[1950]]. donesen je zakon kojim je [[žena]]ma zabranjeno nositi [[feredža|feredže]]. Godine [[1952]]. zatvorene su sve [[tekija|tekije]] u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi [[derviš]]ki redovi. Zatvorena je i muslimanska tiskara u Sarajevu i do [[1964]]. godine bilo je zabranjeno izdavati islamske udžbenike u Jugoslaviji.<ref name="Malcolm"/> Medutim, neke od tih mjera potajno su se kršile: i dalje su bili u optjecaju islamski tekstovi, djeca su se poducavala u [[džamija]]ma, derviški su redovi djelovali u privatnim kucama, a studentska organizacija "[[Mladi muslimani]]" odupirala se kampanji protiv islama sve dok nekoliko stotina njenih članova nije pozatvarano [[1949]]. i [[1950]]. godine.<ref>A. Popovic, L 'Islam balkanique, str. 347-353.</ref> Službeni stav prema [[islam]]u izmijenio se potkraj pedesetih i u šezdesetim godinama iz sasvim osebujnog razloga: jugoslavenska je muslimanska zajednica postala tada oruđe [[Tito]]ve "[[nesvrstani|nesvrstane]]" vanjske politike.<ref name="Malcolm"/> Njeni predstavnici su nastupali kao predstavnici muslimana na skupovima zemalja [[Treći svijet|Trećeg svijeta]], a muslimansko porijeklo je postalo preporuka za napredovanje u jugoslavenskoj diplomatskoj službi.