Kulin – razlika između verzija

'''Kulin ban''' je bio bosanski ban koji je vladao [[Bosna|Bosnom]] najkasnije od [[1180]]. do [[1204]]. godine. Postoji i mišljenje da je vladao od [[1167]].{{sfn|Logos|2017|p=152}} Poznat je po [[Povelja Kulina bana|svojoj povelji]].

Vladavinu je započeo kao [[vazal]] [[Spisak bizantijskih careva|bizantijskog cara]], a zatim kao vazal [[spisak ugarskih vladara|ugarskog kralja]].{{sfn|Logos|2017|p=152}} S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je protiv [[Bizantija|Bizantije]] vodio [[1183]]. godine, [[Srednjovjekovna Bosna|Bosna]] je njegovu vladavinu provela u miru i značajno ekonomski napredovala.

Zetski knez [[Vukan Nemanjić]] je [[1199]]. godine Kulina prijavio papi [[Inocent III|Inocentu III]] jer su Kulin, njegova supruga, sestra i mnoga rodbina, zajedno s "oko deset hiljada podanika", bili odani [[Crkva bosanska|Crkvi bosanskoj]], herezi koja se širila kroz zemlju ugarskog kralja (Bosnu).{{sfn|Logos|2017|p=152-153. Zetski knez Vukan optužio je bana Kulina da je prešao u jeres sa ženom Vojislavom i „svojom sestrom, koja je bila žena pokojnog Miroslava Zahumskog, i sa mnogim svojim rođacima, ... u tu jeres uveo [je] više od deset tisuća hrišćana”. U istom pismu, Vukan je tražio od pape da savetuje ugarskog kralja da jeretike „izdvoji iz svog kraljevstva kao što se kukolj odvaja od žita”. I nadbiskup iz Splita se žalio da Kulin u Bosnu prima jeretike koje su katolici progonili u Dalmaciji. Kulin nije progonio bogumile, ali optužbe da je ban bogumil mogu biti i preterivanje da se Kulin i Bosna primoraju na poslušnost papi.}} Također ga je optužio da je falsificirao pismo kojim papa odobrava Crkvu bosansku, te da je pružio azil "[[katari]]ma i [[patareni]]ma", koje je iz [[Split]]a i [[Trogir]]a protjerao splitski nadbiskup [[Bernard (splitski nadbiskup)|Bernard]].<ref name="Brković">Brković, Milko: [http://books.google.com/books?ei=c22OTMXPD4re4AbKtJHBCg&ct=result&id=QjA8AAAAMAAJ&dq=Kulin+ban+kralj+Emerik&q=%22kralju+Emeriku+da+njegov+vazal+bosanski+ban+Kulin+daje+%22 ''Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet'']; "Crkva na kamenu", 2002.</ref> Papa je preko ugarskog kralja [[Emerik, kralj Ugarske|Emerika]] na njega izvršio pritisak, pa Kulin [[1203]]. organizira skup na [[Bilinopoljski sabor|Bilinom Polju]] gdje deklarira, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom, dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost [[katolička crkva|katoličkoj crkvi]] i odriče se [[hereza|hereze]].<ref name="Klaić1"/>{{sfn|Logos|2017|p=153. PoslePored togapolitičke ustabilnosti, imeza papevladavinu IvanKulina debana Kazamariskarakterističan (ilije Kazemaris)i jeprivredni došaoprosperitet usrednjovjekovne Bosnu.Bosne Onšto jese sastavioogleda pismenui izjavuu kojurazvoju jerudarstva potpisaoi banuspostavi Kulin,trgovačkih veza sa nekolikodalmatinskim svojih ljudigradovima, u apriluprvom 1203.redu moždasa na Bilinom polju, u ZeniciDubrovnikom.<ref Potpisaniname="Mustafa suImamović">[[Mustafa seImamović|Imamović, obavezaliMustafa]]: da''Historija priznajuBošnjaka'', „rimskuSarajevo, crkvu ...glavomBZK crkvenog jedinstva’’Preporod, a1997.</ref> obećaliKulinova suvladavina dau senarodu nećeje zvatizapamćena „krstjanima’’,kao negorazdoblje braćomblagostanja. ToU jetome poslednjileži sačuvaniporijeklo pisaniizreke izvor''Za uKulina komebana sei pojaviodobrijeh ban Kulin}}dana''.

Iz njegovog vremena sačuvan je prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se o [[Povelja Kulina bana|Povelji Kulina bana]], napisanoj [[29. august]]a [[1189]].{{sfn|Logos|2017|p=152. Posle ugovora sa Nemanjom I, Dubrovčani su sklopili trgovački ugovor i sa Kulinom (Bosnom) 29.8.1189. U ugovoru piše da Kulin dopušta „Dubrovčanima koji hode po mome vladanju trgujući” da banu ne plaćaju ništa, „osim što mu ko od svoje volje pokloni”. To što se odrekao prihoda od trgovine, možda pokazuje da trgovina između Dubrovnika i poljoprivredne zemlje Bosne u to vreme nije imala veći značaj. On je obećao dubrovačkim trgovcima da će ih štititi od nasilja svojih „časnika’’ i pomagati ih}}