Stevan Leko Damjanović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
m Vraćene izmjene 87.116.177.127 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 188.2.0.9
Red 5:
Kapetan Stevo Damjanović je, početkom marta 1942, od strane Draže Mihailovića bio određen da objedini dejstva i rukovodi svim četničkim jedinicama na području istočne Bosne. Došavši na to područje, naišao je na jedinstven otpor četničkih vođa, koji su priznavali Dražu Mihailovića kao vrhovnog komandanta, ali nisu dozvoljavali da na njihove položaje dođu oficiri. Naročito su bili protiv Damjanovića, koga su u dopisu od [[20. jun]]a 1942. ocenili kao nesposobnog za četničko-vojničke akcije, kao slabog organizatora, spletkaroša, zabušanta i sl. Dopis je potpisalo 14 četničkih komandanata.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 210, reg. br. 12/2</ref> Damjanović je na te optužbe odgovorio [[20. jul]]a, uputivši Draži Mihailoviću veoma opširan izveštaj.<ref>Arhiv VII, Ca, k. 210, reg. br. 15/2</ref> Otpor lokalnih četničkih vođa u istočnoj Bosni (takođe i zapadnoj) potpunom potčinjavanju oficirima Draže Mihailovića trajao je sve do polovine 1943, kada su na komandne položaje najzad došli oficiri.<ref>http://znaci.net/00001/4_14_1_123.htm</ref>
 
=== 1943. ===
29. decembra 1943. generalu Mihailoviću je iz Štaba Majevičkog korpusa stigla depeša da četnici ubijaju partizane redom, Nemci daju municiju, a muslimani ga zovu car Leko:
 
Red 20:
{{citat|Sve što radi Damjanović mora biti vešto i ne sme da škodi našoj stvari. U velikom broju neprijatelja protiv kojih se borimo nije ništa nelogično koristiti jedne protiv drugih.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. la/1, depeša br. 361.</ref>|general [[Draža Mihailović]]}}
 
[[29. januar]]a, šef njegovog štaba izveštava Mihailovića da je kapetan Damjanović bio u Sarajevu ("sve sa njime u Sarajevu svršeno najbolje"), i da će "Majevica i Semberija u najkraće vreme biće čiste" od komunista.<ref>http://www.znaci.net/00001/4_14_3_67.htm</ref> [[1. februar]]a Leko izveštava Dražu da se vratio sa puta, da je uspeo akt "o saradnji protiv crvenih", te da je od okupatora dobio: 100.000 metaka, 500 bombi, 2 automatska oružja, a ostatak čeka.<ref>http://www.znaci.net/00001/4_14_3_74.htm</ref>
 
Komandant Cersko-majevičke grupe korpusa, Stevan-Leko Damjanović, i njegov pomoćnik, vojvoda majevičkih četnika [[Radivoje Kerović]] sastajali su se tokom [[Antipartizanska operacija u istočnoj Bosni proljeća 1944|antipartizanske operacije u istočnoj Bosni]] marta i aprila [[1944]]. sa članovima štaba [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS „Handžar“ divizije]]<ref>Ljubo Kerović, Popis srpskih žrtava i bilješke za istoriju, 1995.</ref>, sa kojima su se dogovorili o saradnji u otkrivanju i uništavanju partizanskih saradnika i partizanskih [[bolnica]] koje su ostale u severoistočnoj Bosni. Četnici i esesovci uspeli su da otkriju većino sakrivenih bolnica, masakrirajući pri tome bolničko osoblje, ranjenike, civile osumnjičene za vezu sa partizanima i članove njihovih porodica.<ref>[http://www.znaci.net/00001/103.htm Radivoje Kovačević; Sjeveroistočna Bosna 1944-1945. Prilog istoriografiji, Brčko 2005]</ref>