Razlike između izmjena na stranici "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija"

nema sažetka uređivanja
 
Jugoslavija nije kao ostale države istočne i centralne Evrope izabrala kurs zavisnosti od [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], i nije bila član [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] niti [[NATO]]a, što ju je činilo specifičnom u odnosu na druge države.<ref>{{cite web| author=Tim Judah| url=http://www.bbc.co.uk/history/worldwars/wwone/yugoslavia_01.shtml| title=Yugoslavia: 1918 - 2003| date=17. veljače 2011| publisher=BBC| accessdate=6. svibnja 2013}}</ref> Upravo zbog tog balansa između istoka i zapada, uživala je visoki ugled u svetu.
 
[[File:Lideri pokreta nesvrstanih u Beogradu 1961. godine.jpg|mini|desno|Lideri pokreta nesvrstanih u Beogradu 1961. godine]]
== Vanjska politika ==
=== Odnosi sa SAD ===
Odnosi Jugoslavije sa [[SAD]]-om nakon II. svjetskog rata bili su definirani uvjerenjem SAD-a da je Jugoslavija „sovjetski satelit“, pa je bilo nemoguće, postići veće razumijevanje za interese Jugoslavije i njezine zahtjeve. Istovremeno, američka vanjska politika otvoreno je iskazivala antikomunističku orijentaciji te velike sile. Kulminacija u pogoršavanju odnosa u tom periodu bila je Tripartitna deklaracija potpisana u Londonu 20. marta 1948. Tim dokumentom su SAD, [[Francuska]] i [[Velika Britanija]] predali [[Italija|Italiji]] upravu nad čitavom [[Trst|Slobodnom teritorijom Trsta]].
 
U tom periodu, 9. jula 1947., Jugoslavija je odbila poziv na konferenciju koju su zajedničke sazvale vlade Francuske i Velike Britanije s ciljem da se postigne sporazum o provedbi američkog plana ekonomske pomoći poznatog pod nazivom [[Maršalov plan|Maršalov plan]]. Bio je to odraz solidarnosti sa zemljama Istočne Europe, i iskazivanje nepovjerenja u zapadne sile.
 
Pomoć u hrani zbog suše 1950., koja je formalno dogovorena u suradnji s Velikom Britanijom i Francuskom, iako je gotovo sav teret pao na SAD, bio je prvi akt dobre volje prema Jugoslaviji. U području politike, SAD-u je ostala jedina moguća opcija: spriječiti da na tom geografski značajnom području ne dođe do dominacije druge strane.<ref>[https://de.scribd.com/document/334690157/Socijalizam-na-americkoj-psenici-1948-196-Tvrtko-Jakovina-pdf Tvrtko Jakovina - Socijalizam na američkoj pšenici]</ref>
 
Početkom 1960-ih, američka je vlada smatrala da su glavni dugoročni ciljevi u Jugoslaviji i dalje neugroženi: država je neovisna, utječe na komunistički dio svijeta te da unutarnjopolitički razvoj ima pozitivan smjer. Tada dolazi i do realizacije službenog posjeta Tita SAD-u, od 16. do 25. oktobra 1963. i susreta sa [[John F. Kennedy|Kenedijem]] (njegov posljednji susret sa nekim državnikom). Predsjednik [[Richard Nixon|Nikson]] posjetio je Jugoslaviju, 1970. godine. SAD su, nakon susreta Tita i [[Jimmy Carter|Kartera]] 1977. godine, počele posve drugačije procjenjivati jugoslavensku politiku. Došlo se do zaključka da je ''Jugoslavija, uz SAD i SSSR, jedina zemlja koja se afirmirala kao faktor na globalnom svjetskom planu''.<ref name="PNesvrstani"/>
 
=== Odnosi sa SSSR-om ===
Jugoslavija je odmah po završetku rata tijesno sarađivala sa Sovjetskim Savezom koji pokušava da se Jugoslaviji nametne sovjetski model socijalizma. Došlo je do sve češćih nesuglasica i sporova.
 
Na sastanaku [[Informbiro]]a, organizacije koju je [[Staljin]] stvorio kako bi ostvario jači politički i ekonomski utjecaj SSSR-a na zemlje u kojima su bili uspostavljeni komunistički režimi, održanom u junu 1948. u [[Bukurešt]]u, [[KPJ]] je isključena iz porodice komunističkih partija. Otkazani su svi ugovori članica Informbiroa s Jugoslavijom i ona je potpuno ekonomski blokirana.
 
Period jugoslavensko-sovjetskog približavanja započeo je Hruščovljevom
posjetom 1955. u Beogradu. Na kraju posjeta potpisan je dokument poznat pod nazivom Beogradska deklaracija. Sredinom sljedeće godine uslijedio je Titov posjet SSSR-u, pa je tom prilikom potpisana Moskovska deklaracija. U tim je deklaraciji posebno naglašena mogućnost različitih puteva u socijalizam, jer su – kako je navedeno – ''putevi socijalističkog razvoja u raznim zemljama i uvjetima različiti''. <ref name="PNesvrstani"/>
 
=== Pokret nesvrstanih ===
{{Glavni|Pokret nesvrstanih}}
U vremenu kada su dvije velesile, SAD i SSSR, vodile glavnu riječ u svjetskoj politici, Jugoslavija je odbacila mogućnost povezivanja s bilo kojim blokom te je krenula „trećim putem“. Jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito je zajedno s indijskim premijerom [[Nehru|Jawaharlalom Nehruom]] te egipatskim predsjednikom [[Naser|Gamelom Abdelom Nasserom]] stvorio organizaciju koja je trebala biti oslonac svim zemljama koje nisu prihvatale blokovsku politiku.
 
Stvaranjem Pokreta nesvrstanih i svojom ulogom u njemu, Jugoslavija je postala važan faktor na svjetskoj političkoj sceni te je sudjelovala, posredno i neposredno, u brojnim svjetskim događanjima.<ref name="PNesvrstani">{{Cite web |url= https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos:994/preview |title=Vanjska politika Jugoslavije 1960-ih i 1970-ih godina |work=Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
 
Pokret nesvrstanosti je želio osigurati nacionalnu neovisnost, suverenitet i teritorijalni integritet zemalja pripadnica pokreta, boriti se protiv imperijalizma, kolonijalizma, apartheida, rasizma, cionizma i svih oblike strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike. <ref name="Nesvrstani">{{Cite web |url= https://books.google.ba/books?vid=ISBN0861990153&id=WlaLuBO-YBMC&printsec=frontcover&redir_esc=y&hl=hr#v=onepage&q&f=false |title=Principi nesvrstanosti |work=International progress organisation |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
 
Prva konferencija nesvrstanih je održana u Beogradu 1961. godine. Na njoj su bili predstavnici 25 zemalja, po 11 iz Azije i Afrike, Jugoslavija, [[Kuba]] i [[Kipar]].
 
== Privreda ==
[[File:Miroslav Cerar 1964b.jpg|mini|desno|Miroslav Cerar na konju sa hvataljkama, na spravi na kojoj je bio neprikosnoven desetak godina]]
== Sport ==
==== Individualni sportovi ====
Gimnastičar [[Miroslav Cerar]] na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama (OI)]], [[Svjetsko prvenstvo|Svjetskim prvenstvima (SP)]] i [[Evropsko prvenstvo|Evropskim prvenstvima (EP)]] osvojio je: 16 zlatnih, 5 srebrne i 9 bronzanih medalja, od toga 9 na konju sa hvataljkama. Na ovoj spravi poražen je samo dva puta. Dvostruki je prvak Evrope u višeboju.<ref name="hof">{{Cite web |url=http://www.ighof.com/honorees/honorees_cerar.html |title=Miroslav Cerar |work=International Gymnastics Hall of Fame |accessdate= 15. 2. 2018}}</ref>
 
 
Tokom sedamdesetih godina dvojica jugoslavenskih boksera, [[Mate Parlov]] i [[Marijan Beneš]], bili su višestruki svjetski i evropski prvaci. Mate Parlov osvojio je 1972. god. zlatnu medalju na Olimpijadi u [[Meksiko|Meksiku]], Svjetskom prvenstvu 1974 u [[Havana|Havani]] i dvije titule evropskog prvaka u [[Madrid]]u 1971. i [[Beograd]]u 1973. Beneš je prvak Evrope bio u Beogradu 1973. Profesionalni prvak Evrope postao je 1979. a titulu je odbranio 4 puta. Kasnije su zlatne medalje na OI osvojili [[Slobodan Kačar]] u poluteškoj kategoriji (Moskva 1980.). i Anton Josipović u Los Anđelesu 1984. Tadija Kačar osvoji je 4 srebrne medalje na OI, SP i EP. Miodrag Perunović bio je prvak Balkana 1980. prvak Mediterana i prvak Evrope 1979., vicešampion svijeta 1978. i vicešampion Evrope 1981. kao i interkontinentalni šampion u IBF verziji u profesionalnom boksu od 1989. do 1992.
==== Kolektivni sportovi ====
==== Šah ====
 
Jugoslavenski šahisti su kao reprezentacija 1950 godine na Olimpijadi u [[Dubrovnik]]u osvojili osvojili zlatnu medalju. U narednom periodu do 1974. godine osvajali su 6 srebrnih i 5 bronzananih medalje. Reprezentaciju je na prvoj ploči 13 puta predvodio [[Svetozar Gligorić]].<ref name="Chessbase">[http://www.chessbase.com/newsdetail.asp?newsid=8411 Svetozar Gligorić: 2 February 1923 – 14 August 2012]. Chessbase. Retrieved on 2012-11-10.</ref> Mladi [[Borislav Ivkov]] i [[Bojan Kurajica]] bili su omladinski prvaci svijeta.
==== Vaterpolo ====
 
[[Vaterpolo reprezentacija Jugoslavije]] je osvojila tri zlatne olimpijske medalje (Meksiko 1968, Los Anđeles 1984, Seul 1988), i četiri srebrne medalje ([[Helsinki]] 1952, [[Melburn]] 1956, [[Tokio]] 1964, [[Moskva]] 1980.) Osvojila je dva Svjetska prvenstva ([[Madrid]] 1986, [[Pert]] 1991) i dva treća ([[Beograd]] 1973, [[Berlin]] 1978.). Evropski prvaci bili su 1991. god., drugo mjesto osvajali su 7 puta i treće mjesto 4 puta. [[HAVK Mladost|Vaterpololo klub Mladost]] i [[VK Partizan]] bili su po 7 puta prvaci Evrope. Poznati igrači: [[Ozren Bonačić]], [[Ivo Trumbić]], [[Mirko Sandić]], [[Zoran Janković (vaterpolista)|Zoran Janković]], [[Igor Milanović]]. Reprezentativac [[Ratko Rudić]] imao je blistavu trenersku karijeru.
==== Košarka ====
[[Košarkaška reprezentacija Jugoslavije]] svoju prvu medalju na SP osvojila je 1963. Nakon toga na SP do 1990. redovno su osvajali neku od medalja. Prvi put postala je prvak svijeta 1970. u [[Ljubljana|Ljubljani]], a zbog rezultata postignutih do 1992, smatrala se drugom velesilom u međunarodnoj košarci, odmah iza [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]]. Osvojila je 4 olimpijske medalje i 13 na Evropskim prvenstvima (5 puta prvaci). Poznati igrači: [[Dražen Dalipagić]], [[Dragan Kićanović]]. [[Krešimir Ćosić]], [[Radivoj Korać]], [[Dražen Petrović]], [[Vinko Jelovac]], [[Ivo Daneu]] (prema broju postignutih koševa), zatim [[Rato Tvrdić]], [[Nikola Plećaš]], [[Zoran Slavnić]], [[Mirza Delibašić]] te [[Vlade Divac]], [[Dino Rađa]] i [[Toni Kukoč]] koji su karijeru nastavili u [[NBA]] ligi.
 
Klupski prvaci Evrope bili su: [[KK Bosna]] (1979), [[KK Cibona]] (1985, 1986), [[KK Split|KK Jugoplastika]] (1989, 1990, 1991), i [[KK Partizan]] (1992).
[[Košarkaška reprezentacija Jugoslavije]] svoju prvu medalju na SP osvojila je 1963. Nakon toga na SP do 1990. redovno su osvajali neku od medalja. Prvi put postala je prvak svijeta 1970. u [[Ljubljana|Ljubljani]], a zbog rezultata postignutih do 1992, smatrala se drugom velesilom u međunarodnoj košarci, odmah iza [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]]. Osvojila je 4 olimpijske medalje i 13 na Evropskim prvenstvima (5 puta prvaci). Poznati igrači: [[Dražen Dalipagić]], [[Dragan Kićanović]]. [[Krešimir Ćosić]], [[Radivoj Korać]], [[Dražen Petrović]], [[Vinko Jelovac]], [[Ivo Daneu]] (prema broju postignutih koševa), zatim [[Rato Tvrdić]], [[Nikola Plećaš]], [[Zoran Slavnić]], te [[Vlade Divac]], [[Dino Rađa]] i [[Toni Kukoč]] koji su karijeru nastavili u [[NBA]] ligi.
==== Nogomet ====
 
[[Nogometna reprezentacija Jugoslavije]] postigla je najbolje rezultate 1960. i 1968: dva puta drugo mjesto na prvenstvima Evrope (porazi u finalima od SSSR i Italije) i četvrto mjesto na prvenstvu svijeta u Čileu 1962. Iz toga vremena su: [[Dragoslav Šekularac]], [[Milan Galić]], [[Velibor Vasović]], [[Josip Skoblar]], [[Dragan Džajić]], [[Ivica Osim]].
 
Najveće simpatije u Jugoslaviji uživao je Olimpijski tim, osvajač tri srebrne, jedne zlatne i jedne bronzane medalje. U istoriju su ušle dvije utakmice protiv SSSR-a na Olimpijadi u Helsinkiju 1952. U prvoj utakmici Jugoslaveni su 15 minuta prije kraja vodili sa 5:1, a Sovjeti su izjednačili na 5:5. U ponovljenoj utakmici u Tampereu Jugoslavija je pobijedila 3:1. Sastav Jugoslavije: [[Vladimir Beara]], [[Branko Stanković]], [[Tomislav Crnković]], [[Zlatko Čajkovski]], [[Ivica Horvat]], [[Vujadin Boškov]], [[Tihomir Ognjanov]], [[Rajko Mitić]], [[Bernard Vukas]], [[Stjepan Bobek]], [[Branko Zebec]]. Radio prenose ovih utakmica preko zvučnika montiranih na na stubove javne rasvjete u čitavoj Jugoslaviji vodio je [[Radivoje Marković]].
Najveći klupski uspjeh ostvarila je [[FK Crvena Zvezda]] 1991. Osvajajući prvo mjesto u Liga prvakaKupu Evrope. Krajem godine, pobjedom nad čileanskim Kolo-Kolo postala je prvak svijeta. Poartizan[[FK Partizan]] je 1966. bio finalista Kupa Evrope i izgubio od Reala 2:1. Zagrebački Dinamo je 1967. Osvojio Kup sajamskih gradova (kasnije Kup kupova, današnja Liga Evrope). Jugoslavija je 1976. bila domaćin UEFA Lige nacija, kao prva zemlja van Zapadne Evrope.
 
== Raspad SFRJ ==
 
== Izvori ==
* Bilandžić, Dušan, Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: glavni procesi 1919-1988., Školska knjiga, Zagreb 1985.
 
* Bilandćić, Dušan, Osnovne društvene promjene u Jugoslaviji i svijetu nakon drugoga svjetskog rata: 1945-1973., Školska knjiga, Zagreb 1973.
* Bogetić, Olivera, Nastanak i razvoj pokreta nesvrstanosti, Export-press, Beograd 1981.
* Jakovina, Tvrtko, Treća strana Hladnog rata, Fraktura, Zaprešić 2011.
* Jakovina, Tvrtko, Trenuci katarze: prijelomni događaji XX. stoljeća, Fraktura, Zaprešić 2013.
* Klasić, Hrvoje, Jugoslavija i svijet 1968., Naklada Ljevak, Zagreb 2012.
* Mates, Leo, Međunarodni odnosi socijalističke Jugoslavije, Nolit, Beograd 1976.
* Matković, Hrvoje, Povijest Jugoslavije: 1918-1988., hrvatski pogled, Naklada Pavičić, Zagreb 1988
== Reference ==
{{reference|2}}