Historija Evrope – razlika između verzija

{{Dvostruka slika|left|Cardinal de Richelieu mg 0053.jpg|200|Mazarin-mignard.jpg|200|Kardinali [[kardinal Richelieu|Richalieu]] i [[Jules Mazarin|Mazarin]].}}

Ostatak Europe se razvijao u duhu apsolutizma. Teorijske postavke vladarskom pravcu dao je engleski filozof [[Thomas Hobbes]] u svome djelu ''[[Leviathan]]''. Naime, Hobbes je smatrao da jedna zajednica mora povjeriti vlast i autoriter jednoj osobi (ili osobama) koja bi, gotovo [[despotizam|despotski]], vladala tom zajednicom za njezino vlastito dobro. Apsolutna vlast, dakle, ne počiva u rukama većine, već u rukama pojedinca (ili manje skupine) čiji legitimitet proizlazi iz [[društveni ugovor|društvenog ugovora]] (kojeg će kasnije elaborirati prosvjetiteljstvo), ali nije vječan i podložan je promjeni. Hobbes je tako bio jedan od prvih mislioca koji se otvoreno zalagao za apsolutističko uređenja, iako, paradoksalno, u njegovoj rodnoj Engleskoj ono nikada nije u potpunosti zaživjelo. [[Francuska]] se, nakon niza dinastičkih smjena i nestabilnosti tokom Srednjeg vijeka, uspjela stabilizirati dolaskom [[Bourbon]]aca na vlast. Nakon [[Henri IV. Bourbon|Henrika IV.]], na vlast je došao [[Louis XIII.|Louis XIII. Pravedni]]. Iako je dvorski apsolutizam u Francuskoj bio iznimno snažan, njegovu prvu fazu obilježila je dominacija državnih tajnika, kardinala [[Kardinal Richelieu|Richelieua]] i [[Jules Mazarin|Mazarina]]. Dok je Richelieu vodio osnivanje ''[[Académie Française]]'' i koordinirao sudjelovanje u [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]] za vrijeme Louisa XIII., Mazarin je obilježio prvi dio vladavine [[Louis XIV.|Louisa XIV.]] [[Datoteka:Louis XIV of France.jpg|thumb|230px|Kralj [[Louis XIV.]] najbolje je opisao apsolutizam svojom slavnom izjavom ''"Država, to sam ja!"'']] Ipak, kako je "Kralj Sunce" jačao (njegova vladavina trajala je od [[1643.]] do [[1715.]]), potreba za savjetnicima i vladarima iz sjene se gubila, tako da je Francuska, sa završetkom XVII. vijeka, ulazila u čisti kraljevski apsolutizam i tako predstavljala najbolji primjer takvog uređenja u svijetu. Louis XIV. je bio irazito rastrošan vladar čime je uspio isprazniti državnu blagajnu. Ipak, kako se i sam bavio baletom, poticao je i kulturu (u ovom periodu djeluje slavni skladatelj [[Jean-Baptiste Lully]]), a vrhunac njegove kulturno-rastrošne djelatnosti je raskošna palača [[Versailles]]. Njegov plan o uspostavi francuske dominacije nad cijelim kontinentom nikada nije zaživio, iako će mu se [[Napoleon]] približiti tijekom svojih [[Napoleonski ratovi|pohoda]]. Smrću dugogodišnjeg vladara na prijestolje dolazi [[Louis XV.]], vladar koji je zbog brojnih stvari ostao zabilježen kao jedan od najnepopularnijih francuskih vladara. Iako je pokušao provesti uspješnu financijsku reformu, dolazak [[John Law|Johna Lawa]] u [[Pariz]] rezultirao je osnivanjem državne banke, ali i prvom pravom gospodarskom krizom u novijoj povijesti. Državna kasa praznila se novim izdatcima, kraljeve afere sa građankama koje su dobivale plemićke titule ([[Madame de Pompadour]] i [[Madame du Barry]]) činile su ga sve omraženijim, a vanjskopolitički neuspjeh sve je to još više potkopavao. Naime, kada je [[1756.]] godine izbio [[Sedmogodišnji rat]] (prvi rat u povijesti koji se vodio na čak tri kontinenta istovremeno - [[Azija]], [[Europa]], [[Sjeverna Amerika]]), Louis XV. je stao na stranu Habsburgovaca i Rusa protiv Pruske i Ujedinjenog Kraljevstva. Dok su Rusi istupili, a Habsburgovci izgubili rat uz manje gubitke, Francuzi su doživjeli sramotan poraz od Britanaca koji je kulminirao [[Mir u Parizu (1763)|mirom u Parizu]] kojim je Francuska izgubila sve sjevernoameričke posjede u korist Ujedinjenog Kraljevstva. Iako je vladao do [[1774.]], Louis XV. nije povećao svoju popularnost, a njegov potpuni debakl ostavio je njegovom nasljedniku državu u velikoj krizi koja će kulminirati još većom revolucijom.

[[Habsburg]]ovci su, gledajući cjelokupni geopolitički kontekst, bili najjača vladarska dinastija na svijetu. Naime, njihova vlast protezala se kroz tri zemlje ([[Habsburška Monarhija]], [[Sveto Rimsko Carstvo]] i [[Španjolska]]) te njihove prekomorske posjede, tako da je njihov najjači vladar, [[Karlo V. Habsburg|Karlo V.]] imao posjede na svim naseljenim kontinentima. Njihov uspon započeo je još u Srednjem vijeku, a ubrzo se njihov utjecaj proširio na germanski, ali i slavenski svijet Srednje i Jugoistočne Europe. Kako su bili izraziti katolici, odbijali su i borili se protiv protestantskim stremljenja u svojim zemljama, s tim da u Svetom Rimskom Carstvu, za razliku od Španjolske i Monarhije, bili nešto manje uspješni. Karlo V.je značajnu ulogu imao i u opoziciji [[Martin Luther|Martinu Lutheru]] i njegovim reformama u Njemačkoj, ali nije imao prevelikog uspjeha jer je [[Evangelička crkva]] na sjeveru imala znata broj pobornika. Taj vjerski sukob u Njemačkoj razriješen je tek [[1555.]] potpisivanjem [[Augsburški mir|Augburškog mira]] kojim je potvrđeno pravilo "čije je zemlja, njegova je i vjera" i to na Karlovu štetu. U Tridesetogodišnjem su ratu sudjelovali na strani katoličke koalicije. Ipak, Karlo V. se ubrzo odrekao svoje titule španjolskog kralja i habsburškog cara, ali je njegova obitelj zadržala vlast u tim zemljama, dok je on ostao car Svetog Rimskog Carstva.

[[Datoteka:Bataille Malplaquet.jpg|thumb|300px|[[Bitka kod Malplaqueta|Bitku kod Malplaqueta]] predvodili su [[Eugen Savojski]] i [[John Churchill Marlbourough]].]]