Arheološka nalazišta na Glasincu – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 1:
[[File:Prehistoric Illyrians Sites & Cultures by Wilkes.png|mini|desno|Glasinac na mapi nalazišta iz perioda V-I stoljeća pne.]]
'''Arheološka nalazišta na Glasincu''' su na području opština [[Sokolac]], [[Rogatica]], [[Pale]], [[Pale-Prača]], [[Bosna i Hercegovina]]. Iz [[Praistorija|praistorijskog]] vremena, još iz vremena [[Neolit|neolita]], ali prvenstveno iz doba [[Iliri|Ilira]] i plemena [[Autarijati]], je veliki broj [[Gradine (praistorijska naselja)|gradina]] i na hiljade [[Tumuli|tumula]]. Po velikom broja nalaza sa ovih nalazišta, najizrazitija grupa [[Bronzano doba|bronzanog]] i [[Željezno doba|željeznog doba]], koja se rasprostirala u istočnoj Bosni i Hercegovini, jugozapadnoj [[Srbija|Srbiji]] i sjevernim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]], nazvana je [[Glasinačka kultura]].<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/doc/177015405/Kulturna-Istorija-BiH |title= Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work= Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>Nosioci glasinačke kulture su pripadnici [[Iliri|ilirskog]] plemena [[Autarijati]]. <ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22187 Hrvatska enciklopedija – Glasinac]</ref>
Površina Glasinca je 22 km<sup>2</sup>, na nadmorskoj visini iznad 800 metara. Visoravan se sastoji od prostranih livada i pašnjaka, karakterističnim za istočni dio Bosne, čije je dno mahom od tvrdih nepropustljivih stijena. Okružen je četinarskim šumama i vrhovima [[Romanija|Romanije]], [[Bogovićka planina|Bogovićke planine]], Gradine, Rabra, Crnog vrha, Kopita, Kratelja.
Linija 7 ⟶ 6:
== Gradine ==
Prvi popis gradina napravio je [[Ćiro Truhelka]], a kasnije je spisak proširivan novim otkrićima.
'''Klisura-Kadića brdo''' je arheološki lokalitet sa gradinom iz ranog željeznog doba, polukružnog oblika 77x32 m. Otkrivena je 1880, kada je prvi put istraživana. Tokom 1980 i 1988 ponovo je iskopavana <ref name="Kadića Brdo"> {{Cite web |url= https://www.researchgate.net/figure/285598028_fig1_Fig-1-Map-of-Eastern-Bosnia-Glasinac-Plateau-showing-location-of-Kadica-Brdo-based|title=Gradina Kadića Brdo |work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Nalazi sa ovog lokaliteta značajni su za razumijevanje ekonomije planinskog regiona Glasinac iz doba Glasinačke kulture. Ovdje je pronađen znatan broj dobro očuvanih arheozooloških nalaza prikupljenih tokom iskopavanja 1988. god, pa se ostaci životinjskih kostiju mogu iskoristiti za rekonstrukciju prethistorijske ekonomike ovog naselja.
Linija 18 ⟶ 15:
Analize jasno pokazuje da je sitna stoka uzgajana nomadski. Ove životinje su tokom zime preseljavane u mjesta nizinskih ispaša koja su bila zaštićena od oštrih vremenskih uslova ovog visinskog kraja.
Girsko brdo 2– Borovac 3– Ilijak-Zagrađe 4– Križevac - Berkovići – Bukovik – Liješće – Pediše – Bijela voda – Šahinski Grad – Vitez - Pohovac (otkrivena 1890, iskopavana 1977) – Pliješ – [[Bjelosavljevići]] – Velika gradina
[[File:Glasinačka kolica 600 BC.jpg|mini|desno|Glasinačka kolica]]
== Tumuli ==
Linija 25 ⟶ 22:
Prva iskopavanja tumula obavio je 1880. godine [[Austro-Ugarska|austro-ugarski]] poručnik Johan Leksa kada je i pronašao čuvena '''Glasinačka kolica''' (1055 gr.) - kadionicu, koja su i danas u Prirodnoistorijskom muzeju u Beču. Sastoje se od poveće ptice, na kojoj je manja ptica kao poklopac, smještene na četiri točka. Istraživanja su nastavili [[Ćiro Truhelka]], [[Đorđe Stratimirović]] i [[Franjo Fiala]]. Ukupno u XIX vijeku iskopano je 1234 humki, oko 250 praznih.<ref name="Glasinački tumuli"> {{Cite web |url= http://tempusbiherit.ba/documents/lectures/Glasinac-1.pdf |title=Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura -Tumuli |work=Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
U [[tumuli]]ma ima i
=== Tumuli na Ilijaku ===
Tumuli na Ilijaku su skupina [[Tumuli|tumula]] pored ilirske [[
Brzi društveni razvitak [[Autarijati|autarijatskih]] zajednica tokom VIII. i posebno u VII. st. p. n. e. ogleda se prvenstveno u jačanju moći i stabilizaciji položaja i autoriteta pojedinih lokalnih, ''kneževskih dinastija'',<ref name="ČovićAutarijati">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/document/89882458/Godišnjak-Centra-za-balkanološka-ispitivanja-Akademije-nauka-i-umjetnosti-BiH-knjiga-5-1967|title= Borivoje Čović – O IZVORIMA ZA ISTORIJU AUTARIJATA, s.116 |work= ANUBIH, Godišnjak 1967 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> koje nameću svoj autoritet na pojedinim područjima. O tom procesu najbolje svjedočanstvo pružaju u nauci poznati [[Ilirski kneževski grobovi|kneževski grobovi]], sa bogatim i raznovrsnim materijalom pronađenim u njima.<ref name="Historija Autarijata"> {{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Historija_Autarijata.pdf |title= Salmedin Mesihović: Historija Autarijata |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2014. |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
Linija 45 ⟶ 42:
=== Arareva gromila ===
Arareva gromila na Glasincu je
Po nađenom sadržaju, zaključeno je da je to bila grobnica otmjenog velikaša (kneževski grobovi, vladarski tumuli).
Uz ovo garište nađen je očuvani kostur, nešto jednostavnijeg nakita i željeznog oružja: usko dugo koplje, drugo manje koplje, bojna sjekira sa oštricom na obe strane. Od nakita nađeni su: 10 dugmeta oblika dvostrukog krsta, nekoliko okruglig dugmeta sa dugačkim drškom i nekoliko bombaka. Predpostavlja se da je to vojnik koji je poginuo zajedno sa svojim vođom, pa je uz njega i sahranjen, ili možda sluga koji je pošao za svojim gospodarem da mu služi i na onom svijetu i oružje čuva.
|