Bosanska kriza – razlika između verzija

U [[Srbija|Srbiji]] su držali masovne zborove i stvorili dva tajna društva za ujedinjenje svih Srba: "[[Narodna odbrana|Narodnu odbranu]]" sa ciljem da prikupi dobrovoljce za eventualne borbe, i "[[Ujedinjenje ili smrt]]" (poznato i pod imenom "[[Crna ruka]]"). Potkraj 1908. godine bilo je već nekoliko ogranaka "Narodne odbrane" i u Bosni.<ref name="Malcolm"/> Srbiju je od nauma da navijesti rat Austro-Ugarskoj odvratio ruski ministar vanjskih poslova Izvoljski, koga je zabolio nacin na koji ga je von Aerenthal izigrao, ali je svejedno savjetovao Beogradu ovako: "Srbija mora ostati na miru i ne smije ničim izazvati Austriju kako joj ne bi pružila priliku da je satre."<ref name="Malcolm"/> [[24. februar]]a [[1909]]. je u Srbiji obrazovana koncentraciona vlada pod predsedništvom [[Stojan Novaković|Stojana Novakovića]].

 

 

Austrija je počela pripreme da silom uguši srpske proteste, prije no što dođe do konferencije velikih sila, koju je predlagala [[Rusko carstvo|Rusija]]. Rusko posredovanje je spriječila [[Nemačko carstvo|Njemačka]] prijetnjom u [[Petrograd]]u, zbog čega je [[Srbija]] morala da se pokori, ali posredovanjem [[Britansko carstvo|Engleske]] oslobođena isuviše ponižavajuće izjave koju je tražila [[beč]]ka vlada. Umjesto nje (31. marta 1909) dala drugu izjavu da: nova situacija stvorena u Bosni i Hercegovini ne zadire u prava Srbije. [[Austro-Ugarska]] tom izjavom dobila zadovoljenje i smatrala se pobjednicom.