Otvori glavni meni

Izmjene

Bez izmjene veličine ,  prije 8 mjeseci
[[Kosovo]] je u vrijeme izbijanja sukob imalo službeni status autonomne pokrajine (pod nazivom ''Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija'') okviru Republike Srbije, koja je od 1992. godine stvorila Saveznu Republiku Jugoslaviju. Međutim, autonomija pokrajine - koja je "naslijeđena" iz vremena kada su i Srbija i Kosovo bili [[republike i pokrajine SFRJ|federalne jedinice]] SFRJ - je u stvarnosti bila nepostojeća. Nakon što je za vrijeme [[antibirokratska revolucija|antibirokratske revolucije]] 1987-89. godine preuzeo vlast u tadašnjoj [[SR Srbija|Srbiji]], a potom i [[SAP Vojvodina|Vojvodini]] i [[SR Crna Gora|Crnoj Gori]], vođa SK Srbije [[Slobodan Milošević]] je početkom [[1989]]. godine uspio isposlovati proglašenje izvanrednog stanja te uz pomoć [[JNA]] natjerati tadašnje, pretežno [[Albanci|albansko]] rukovodstvo [[SK Kosova]] da podnese ostavke, a potom je [[SAP Kosova|pokrajinska]] skupština Kosova pod prijetnjom sile pristala na [[Amandmani na Ustav Srbije 1989|amandmane na tadašnji republički Ustav]] kojim je autonomija Kosova bitno ograničena. Takvo je stanje stvari potvrđeno novim [[Ustav Srbije 1990|Ustavom Srbije]] iz 1990. godine koji je od Srbije načinio centraliziranu, unitarnu državu u kojoj su pokrajine imale tek simboličnu ulogu, a sve ovlasti bile u rukama republičkih vlasti u Beogradu.
 
Među kosovskim Albancima koji su - prema podacima iz 1991. godine - činili 81,6 % stanovnika, odnosno uvjerljivu većinu u pokrajini.,<ref name="ks-gov">[http://www.ks-gov.net/esk/eng/index.php?option=com_content&view=article&id=36&Itemid=26 Statistical office of Kosovo]</ref><ref>[http://www.absoluteastronomy.com/topics/Demographic_history_of_Kosovo Demographic history of Kosovo], Absoluteastronomy.com</ref> takav razvoj događaja je izazvao ogromno nezadovoljstvo. Još za vrijeme postojanja kosovske autonomije je postojalo duboko nepovjerenje prema beogradskim vlastima, koje je izraz našlo u [[Nemiri na Kosovu 1981|demonstracijama]] [[1981]]. godine na kojima se za Kosovo tražio status republike, odnosno odvajanje od Srbije. Albansko stanovništvo je također masovnim demonstracijama i štrajkovima godine 1989. i 1990. nastojalo bez uspjeha spriječiti ukidanje autonomije. Na to je Miloševićeva vlast reagirala nizom represivnih mjera kao što je ukidanje albanskih kulturnih i obrazovnih institucija te masovna [[čistka]] albanskih kadrova iz policije, državne uprave, školstva, bolnica i državnih poduzeća, a koje su mijenjali [[Srbi|srpski]] kadrovi. Na Kosovu, koje je otprije bilo siromašno i gdje još nije bila provedena privatizacija, gubitak poslova u državnim i paradržavnim poduećima je znatno otežao i socijalnu situaciju. Do godine 1995. čak 75.000 kosovskih porodica nije imalo nijednog zaposlenog člana.<ref name="Advocacy">{{cite news |title=On the Record: THE BIRTH AND REBIRTH OF CIVIL SOCIETY IN KOSOVO: PART ONE: REPRESSION AND RESISTANCE |url=http://www.bndlg.de/~wplarre/back337.htm |publisher=The Advocacy Project |date = 30. 08. 1999. |accessdate = 01. 12. 2009.}}</ref> To je, između ostalog, potaklo masovno iseljavanje u zapadnoevropske zemlje.
 
Među represivnim mjerama se našlo i ukidanje [[albanski jezik|albanskog]] kao službenog jezika koji je zamijenjen isključivo [[srpski jezik|srpskim]]. Prekinuto je emitiranje radio i TV-programa na albanskom, a uvedena je i oštra cenzura nad preostalim novinama na albanskom. Do juna 1991. su skoro svi albanski nastavnici izbačeni iz srednjih i osnovnih škola, a do novembra 1991. je albanski studentima zapriječen pristup na [[Prištinski univerzitet]].
Anonimni korisnik