Goce Delčev – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
ovo je apsolutno nevažno nacionalističko trabunjanje oznaka: poništenje |
m Nije nacionalističko, nego je realno, Goce Delčev je bio Bugarin po nacionalnosti i za to samo postavio izvore. I nije bio pravoslavac, nego katolik. |
||
Red 8:
|slika= Gotze.jpeg
|opis= portret Goce Delčeva
|organizacija = vođa [[Tajna
|religija=
}}
:''Za grad sa ovim imenom vidite [[Goce Delčev (grad)]].''
'''Goce Delčev''' ([[1872]] — [[1903]]) je bio [[Bugari|bugarski]]<ref>[http://macedonia.kroraina.com/gd2/gd_3.html#116 Pismo Goce Delčeva Nikoli Maleshevskom iz 1899. godine, u kojem on se izjašnjava kao Bugarin: "Zaista je šteta, ali što možemo učiniti kad smo Bugari i svi patimo od jedne zaedničke bolesti!"]</ref><ref>[http://strumski.com/biblioteka/?id=1452 Goce je bio Bugarin po narodnosti; studirao je u bugarskim školama: Kukush, Solun, Sofija. Iako je u posljednje dvije škole bio obrazovan u duhu uskogrudnog nacionalizma, Goce je smatrao sve Makedonce kao svoju braću. On se borio za oslobođenje ne samo makedonskih Bugara, već svih Makedonaca. On se nije borio da postanu Bugari u Makedoniji dominantnoj naciji, već kako bi ih i ostale narodnoste u Makedoniji bili slobodni. "]</ref> revolucionar, vođa Tajne makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije ([[makedonski jezik|mk]]. ''Tajna Makedonsko-Odrinska Revolucionerna Organizacija'', skraćeno [[Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija|TMORO]]), kasnije preimenovane u Unutrašnja
U [[Republika Makedonija|Makedoniji]] se smatra da je Goce Delčev jedan od najvećih
== Biografija i revolucionarna djelatnost ==
Red 22:
Rođen je [[23. 1.|23. januara]] (4. februara) [[1872|1872.]] u [[Kilkis|Kukušu]] u [[Makedonija (Grčka)|Egejskoj Makedoniji]] ([[grčki jezik|grč]]. Kilkis u današnjoj sjevernoj [[Grčka|Grčkoj]]), kao prvo muško dijete, treće po redu u brojnoj porodici Delčevih koja je imala ukupno devetoro djece. Delčev je potekao iz relativno dobro situirane porodice. Njegov otac Nikola Delčev, bio je Kukušanac, a njegova majka Sultana Nurdžieva poticala je iz obližnjeg sela [[Murarci]]. Od [[1879]]. do [[1880]]. godine, Goce (Georgi) Delčev išao je u progimnaziju [[Bugarska egzarhija|Bugarske egzarhije]] u [[Kilkis|Kukušu]]. Zatim je završio srednju školu u [[Bugarska muška gimnazija ,,sveti Ćiril i Metodije“ u Solunu|Solunskoj bugarskoj muškoj gimnaziji „Sveti Kiril i Metodij“]] koja je delovala pod okriljem [[Bugarska egzarhija|Bugarske egzarhije]]. Upisao se u Vojnu akademiju u [[Sofija|Sofiji]] u [[Bugarska|Bugarskoj]] [[1891]]. godine. Kasnije, kao pitomac vojne škole u Sofiji, tajno je posjećivao [[socijalizam|socijalističke]] skupove i širio socijalističku literaturu, zbog čega je isključen iz škole. Delčev je postao bugarski učitelj u gimnaziji [[Bugarska egzarhija|Bugarske egzarhije]] u [[Štip]]u [[1894]]. godine, gdje se upoznaje sa [[Dame Gruev|Damom Gruevim]], jednim od osnovača revolucionarne organizacije. Kao rezultat bliskog prijateljstva među njima, Delčev se pridružio toj organizaciji [[1895]]. godine, ubrzo postajući njezin vođa.
Godine [[1896]], u [[Solun]]u se održao kongres
Cilj organizacije bila je autonomija Makedonije i Odrinske [[Trakija|Trakije]].
Da odstrani, ili bar da smanji djelovanje [[Bugarska|bugarskog dvora]] i njegovog tzv. ''[[Vrhovni
Na redovnom savjetovanju decembra [[1902]]. godine, Goce Delčev, [[Dame Gruev]], [[Jane Sandanski]] i dr. tvorci TMORO-a riješili su da se ne diže frontalni ustanak u Makedoniji i Trakiji, već da se vodi [[
U januaru [[1903]]. godine, Goce Delčev se izjasnio otvoreno kako je on prvi protiv podizanja ustanka u Makedoniji i Trakiji te godine. Na njegovu inicijativu u [[Sofija|Sofiji]] je organizovano savjetovanje grupe
19. januara [[1903|1903.]] godine, Goce Delčev sa četom kreće za Makedoniju, a sa njim i Javorov. Istog dana stižu u [[Samokov]]. 19. marta [[1903|1903.]] Goce Delčev sa svojom četom minira most na rijeci [[Angista|Angisti]], a u vazduh je dignut i tunel na železničkoj pruzi. Od 19. do 20. aprila iste godine Goce Delčev pristiže u [[Solun]] i smješta se u prostore [[Bugarska muška gimnazija ,,sveti Ćiril i Metodije“ u Solunu|Solunske bugarske muške gimnazije]]. Tu se nekoliko puta sreće sa Damem Gruevim i sa njim razmatra podizanje ustanka. Goce napušta Solun i vozom ide u [[Serez]]. Uveče 2. maja [[1903|1903.]] Goce Delčev pristiže u selo [[Banica|Banicu]] blizu Sereza. O pristignuću Goca Delčeva u Banicu izviješćeni su Turci. U zoru 4. maja [[1903|1903.]] godine, Goce Delčev i i njegova družina obaviješteni su od strane svojih [[jatak]]a da su opkoljeni turskom vojskom. Goce naređuje ljudima da izlaze iz kuća i da se povlače kako bi se spasli turskog [[zulum]]a. U borbama prilikom izlaženja iz sela Banice, Goce Delčev je bio pogođen u lijevi dio grudi i pao je mrtav.
Goce Delčev u [[Republika Makedonija|Makedoniji]] i Bugarskoj slovi za [[nacionalni heroj|narodnog heroja]]. Njegovo ime je postalo [[legenda]] i [[ideal]] svim kasnijim organizacijama koje su se zalagale za Makedoniju
Avgusta [[1903|1903.]] godine, na praznik [[Ilindan]], u Makedoniji je podignut tzv. [[Ilindanski ustanak]] protiv turske vlasti. Iako Goce Delčev, koji je poginuo u maju te godine, nije učestvovao u njemu, ustanici su bili nadahnuti njegovim revolucionarnim idejama.
Red 70:
== Spoljašnje veze ==
* [http://www.slovo.bg/showwork.php3?AuID=130&WorkID=3502&Level=1 „Goce Delčev“], knjiga Peja Javorova {{bg}}
* [http://www.promacedonia.org/en/turk/turk_4.html Turski dokumenti o ubistvu Goca Delčeva] {{bg}}
{{Commonscat|Gotse Delchev}}
|