Nobelova nagrada za književnost – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 82:
Sovjetski disident [[Aleksandar Solženjicin]], dobitnik nagrade [[1970|1970.]] godine, nije prisustvovao uručenju nagrada u [[Stockholm]]u od straha da se više neće moći vratiti u [[Sovjetski Savez]] ukoliko to učini. Nakon što je švedska vlada odbila uručiti nagradu Solženjicinu u svojoj ambadasi u [[Moskva|Moskvi]], Solženjicin je odbio nagrad u cijelosti, komentirajući kako su zahtjevi Švedske (koja preferira privatnu ceremoniju) "uvreda samoj nagradi". Solženjicin nagradu i novac nije prihvatio sve do [[10. 12.|10. prosinca]] [[1974|1974.]], nakon što je prognan iz Sovjetskog Saveza.<ref name=Fredrikson>Stig Fredrikson, [http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/literature/laureates/1970/solzhenitsyn-article.html "How I Helped Alexandr Solzhenitsyn Smuggle His Nobel Lecture from the USSR"], ''nobelprize.org'', 22 February 2006. Retrieved 12 October 2011.</ref>
 
Godine [[1974|1974.]], među kandidatima su bili [[Graham Greene]], [[Vladimir Nabokov]] i, [[Saul Bellow]] i utjecajna honduraška spisateljica [[Argentina Díaz Lozano]], ali svasvi su trojica odbijenaodbijeni u korist anonimnih švedskih autora i članova Komiteta, [[Eyvind Johnson|Eyvinda Johnsona]] i [[Harry Martinson|Harryja Martinsona]], što do danas ostaje jedan od najkontroverznijih izbora. Dok će Bellow nagradu ipak dobiti [[1976|1976.]] godine, Díaz Lozano, Greene i Nabokov, koji je prvi puta predložen još [[1963.]] godine,<ref>[http://www.nobelprize.org/nomination/archive/search_people.php Nominacije za Nobela - Vladimir Nabokov]</ref> ju nikada nisu dobili.<ref name=Smith>{{Cite news | author=Alex Duval Smith | title=A Nobel Calling: 100 Years of Controversy | work=[[The Independent]] |publisher=news.independent.co.uk |url=http://news.independent.co.uk/europe/article319509.ece |date = 14. 10. 2005. | accessdate = 26. 04. 2008. |quote=Not many women, a weakness for Anglo-Saxon literature and an ostrich-like ability to resist popular or political pressure. Alex Duval Smith reports from Stockholm on the strange and secret world of the Swedish Academy.}}</ref>
 
Argentinski pisac [[Jorge Luis Borges]] nekoliko je puta nominiran za Nobela, a prvi put [[1956.]] godine,<ref>[http://www.nobelprize.org/nomination/archive/show_people.php?id=12287 Nominacije za Nobela - Jorge Luis Borges]</ref> ali je svaki put odbijen zbog, kako kaže njegov biograf Edwin Williamson, izražavanja podrške određenim argentinskim i čileanskim desno orijentiranim diktatorima, poput [[Augusto Pinochet|Pinocheta]], što je, prema Tóibínovoj analizi Williamsonove ''Borges: A Life'', imalo kompleksne socijalne i osobne konotacije.<ref name='jorgesref'>{{Cite news |author=[[Colm Tóibín]] |url=http://www.lrb.co.uk/v28/n09/toib01_.html | title=Don't Abandon Me | work=[[The London Review of Books]] | date = 11. 05. 2006. |accessdate = 13. 10. 2007.}}</ref> Ovakvo odbijanje kontrastno je određenim odlukama Komiteta, koji je nagrade dodijelio piscima koji su podržavali ljevičarske diktature, poput one [[Josif Staljin|Josifa Staljina]], u slučaju [[Pablo Neruda|Nerude]] i Sartrea.<ref>[http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/books/reviews/sex-and-philosophy-rethinking-de-beauvoir-and-sartre-by-edward-fullbrook-and-kate-fullbrookbr-a-dangerous-liaison-by-carole-seymourjones-832532.html New studies agree that Beauvoir is eclipsing Sartre as a philosopher and writer] ''[[The Independent]]'' May 25, 2008. Retrieved on January 4, 2009.</ref><ref>[http://libros.libertaddigital.com/textos-escondidos-de-pablo-neruda-1276229962.html Textos escondidos de Pablo Neruda] ''Libros'' April 14, 2005. Retrieved on January 4, 2009.</ref>