Podgorička skupština – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Detaljnije opisivanje događaja |
|||
Red 6:
[[Datoteka:Montenegro1913.png|thumb|200px|Crna Gora nakon Balkanskih ratova 1913 godine]]
Odmah nakon uspjeha [[Drugi srpski ustanak|srpskog ustanka]] iz 1815. u Crnoj Gori, a prije svega u Srbiji(mada se tako nije zvala u tom periodu), pojavila se želja za sjedinjenjem ove dvije države. Te početne tendencije će Srbija(tako ćemo je zvati u tekstu) i Crna Gora pojačati kada 1866. godine potpisuju politički ugovor kojim se pokreće pitanje sjedinjenja država(to je uradjeno pod pritiskom,jer Crna Gora nije imala nikave potrebe za savezom jer su bili mnogobrojni i jaki i nisu imali nikave krvne veze sa Srbijom). Kao odgovor na to srpska vlada šalje iste godine svoga diplomata i agenta [[Milan Piroćanac|Milana Piroćanca]] u Crnu Goru kako bi radio na brisanju crnogorske posebnosti <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina_n_martinovic.htm Podgorička skupština]</ref>.
Bez obzira na rezultate te i sličnih akcija, javnost Crne Gore ostat će podijeljena na zagovornike bezuvjetnog pripojenja Srbiji i one koji će zagovarati striktno očuvanje državno-pravne crnogorske posebnosti i/ili tražiti zajamčenu autonomiju u budućoj zajedničkoj južnoslavenskoj državi. Tijekom [[1913.]] i [[1914.]] godine će početi pregovori o stvaranju srpsko-crnogorske [[federacija|federacije]] ili konfederacije, ali oni će biti naglo prekinuti izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom]] okupacijom [[1916.]] godine.
== Izbjeglištvo i rat ==
Dolazi do trajnog kvarenja diplomatskih odnosa zbog sumnji u želju Srbije da anektira Crnu Goru. Osnovni razlog za te sumnje se našao u činjenici da Srbija osniva i financira ''Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje(iako nema dokaza da ih finasira,poznato je da je Srbija)''
== Situacija uoči Podgoričke skupštine ==
Red 17:
<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_1_svj_ratu/zivojin_misic_teritoriju_koju_je_nasa_vojska_okupirala.htm Naredba srpskog generala Mišića od 19. studenog 1918. jest da se silom uguši svako agitiranje za restauriranje Kraljevine Crne Gore]</ref>. Sa srpskim trupama su u Crnu Goru pristigle i [[četnik|četničke]] formacije [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. U Crnoj Gori je uvedena srpska vojna uprava i policijski sat <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/naredba_broj1_od_23_oktobra_1918.htm Srpska okupacijska naredba o zavođenju policijskog sata (23. listopada 1918. godine)]</ref>. Dio daleko malobrojnijih savezničkih postrojbi Francuske, Velike Britanije, SAD i Italije također je razmješten u ''Crnoj Gori'' <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/okupacija_cg_nakon_pg_skupstine.htm Prof. dr Gavro PERAZIĆ: OKUPACIJA CRNE GORE NAKON PODGORIČKE SKUPŠTINE (1918-1919. GODINE) SA STANOVIŠTA MEĐUNARODNOG PRAVA ]</ref>.
Crnogorski komiti su od strane srpskih vojnih vlasti pozvani da polože oružje. Napetost je rasla<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedjju_1_i_2_svj_rata/ko_bi_se_1918_izjasnio_kao_crnogorac_isao_bi_u_zatvor.htm Iz memoara srpskog generala Dragutina Milutinovića]</ref>
, jer su očekivanja bila da [[Srbi]] napuste Crnu Goru, a da se u nju vrati ''Nikola I koji je pobjegao iz Crne Gore.'' i da se [[Kraljevina Crna Gora]] restaurira u kraljevinu i/ili, u drugoj varijanti, nakon toga kao zasebno definiran entitet s konfederalnim statusom poveže s novom jugoslavenskom državom.
== Pripreme za glasovanje ==
Tijekom Austro-Ugarske okupacije Kraljevine Crne Gore, ona je po međunarodnom pravu, nadalje ostala u statusu "zaraćene strane". Legitimitet [[kralj]]a Nikole I. nitko nije osporavao a sile Atante, uključujući i Kraljevinu Srbiju, držale su veleposlanike pri sjedištu njegove Vlade u egzilu. Posljednji saziv [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštine]] izabran je [[1914.]] godine i imao je ustavni mandat. No, unatoč tome, srpska vlada osniva ''Središnji Izvršni Komitet'' za prisajedinjenje Crne Gore čiji osnovni zadatak postaje organiziranje izbora za novi parlament koji bi trebao glasovati o prisajedinjenju. Tom protupravnom odlukom dolazi do kršenja nezavisnosti Crne Gore (ukljuujući važeći [[Ustav Knjaževine Crne Gore|Ustav Kraljevine Crne Gore]]) pošto samo [[kralj]] ima pravo proglasiti izbore(koji je bio u bjegstvu). Tzv. izbori koje je sproveo ''Središnji Izvršni Komitet'' održani su, ne samo protiv važećeg Ustava, već u protiv crnogorskih izbornih zakona <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina_n_martinovic.htm Podgorička skupština]</ref>.
Kako bi se spriječio povratak protivnika ujedinjenja iz Austro-Ugarskog zarobljeništva ili iz zemalja Antante srpski Vrhovni vojni stožer šalje zapovjed nadležnim stožerima da zabrane povratak u domovinu crnogorskim časnicima, dočasnicma i vojnicima dok se ne dovrše izbori <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina.htm Mijat Šuković:Podgorička skupština]</ref>. Slično tome, srpska vlada je zatražila i dobila od [[Francuska|Francuske]] odluku o diplomatskom blokiranju povrataka kralja Nikole I. i njegovih sinova iz izbjeglištva. Umjesto dopuštenja za povratak u svoju domovinu, on dobiva lažna jamstva od francuskog ministra vanjskih poslova da će neovisnost Crne Gore biti zaštićena <ref>[http://www.montenegro.org/protest.html Protestni memorandum od 8 studenog 1920]</ref>.
Red 32:
Ovako izabrani elektori su trebali potom glasovali tko će ući u [[parlament]] i to tako da je svaka kapetanija davala 2 zastupnika, srez 3, a gradovi 1 ili 2 ovisno o veličini. To je bilo u potpunoj suprotnosti s crnogorskim izbornim zakonodavstvom <ref>[http://www.montenet.org/2001/jk.html Govor premijera Gvozdenovića na Pariškoj mirovnoj konferenciji]</ref>.
Pobjeda u atmosferi straha najavljena je tijekom "izbora" kada se prozivalo:"Crnogorac to se stvarno zbilo jer ima dosta usmenih glasina koje su babe prepricavale iz sigurnih izvora, koji bi bio protivu ujedinjenja Srpskog naroda, taj je izdajnik, to nije Srbin, već je izrod, njega će narod zgaziti kao crva koji kalja zemlju kud prolazi" <ref>Proglas anonimne grupe pod nazivom "Crnogorska omladina s Cetinja"</ref>.
Očekivano, "izbornu pobjedu" ostvarit će po očekivanju pripadnici ''Bijele liste'' koja se zalagala za bezuvjetno ujedinjenje čemu su se protivili pripadnici ''Zelene liste'' koji, na koncu, nisu ni verificirali svoje liste niti su bili učesnici "izbora". Zbog "kratkoće vremena" u kojima su se proveli izbori u kotarevima [[Bijelo Polje]], [[Plav]] i [[Gusinje]] pripadnici ''Bijele liste'' koji su uvedeni u parlament (sveukupno njih 30) nisu bili "birani" nego su postavljeni od anonimnih, samoproklamiranih "lokalnih vlasti".
Red 46:
== Epilog ==
Tom odlukom skupštine [[Kraljevina Crna Gora]] ''de facto'' prestaje postojati i postaje dio Srbije to jest [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]]. Reakciju crnogorskog naroda, navodo "oduševljenog prisajedinjenjem" nije trebalo dugo čekati. Naoružana srpska strana u Crnoj Gori će s oko 10.000 bojovnika opskrbljenih teškim naoružanjem spremno dočekati 21. prosinac [[1918.]] godine (6. siječanj [[1919.]] po [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]]) i [[Božićna pobuna|Božićnu pobunu]] zagovornika nezavisnosti i pristalica kralja Nikole I.
{{glavni|Božićni ustanak}}
Iako će se u jednom trenu svi veći centri naći pod opsadom ustanika, njihove lagano naoružane trupe će biti pobjeđene od srpskih vojnika nakon čega će početi voditi gerilski rat za kralja i otadžbinu,mada je kralj u tom trenutku bio na Azurnoj obali(Francuska)Gdje mu se i unuk rodio.
{{glavni|Komiti}}
Red 56:
Odgovor na to će biti krvava represija <ref>[http://www.montenegro.org/pictures/news1919.gif Chicago Tribune 4. rujan 1919]</ref> . Pobuna će potrajati sve do [[1929.]] godine kada će ustanici prihvatiti amnestiju kralja Aleksandra.
Iako je neovisna Crna Gora ''de facto'' prestati postojati [[1918.]] godine vlade Antante će još godinu-dvije priznavati nezavisnost ove države tako da će njeni predstavnici biti pozvani čak i na [[Versajska konferencija|Versajsku konferenciju]] [[1919.]] gdje će držati govore s ciljem dobivanja podrške za nezavisnu Crnu Goru,jer ako nemaju podrsku u Crnoj Gori od kralja mogu imati mozda od velikih sila,onda bi ako bi dobili rijesili srbe u Crnoj Gori jednom za svagda.
== Tumačenja ==
| |||