Verzija na datum 21 novembar 2018 u 09:48 uredi 178.223.8.15 (razgovor) →‎Dobivanje željeza oznaka: vizualno uređivanje ← Starija izmjena		Verzija na datum 22 novembar 2018 u 23:19 uredi poništi Orijentolog (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Premještač datoteka, Patrolci, Vraćači 131.831 izmena m Vraćene izmjene 178.223.8.15 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 93.86.237.222 oznaka: vraćanje Novija izmjena →
Red 12: {{Glavni\|Historija metalurgije željeza}} Visoke ~~peci~~pecu su se pocele proizvditi ~~1253. godine~~1253godine pre nove ~~erе~~ere Historija metalurgije željeza započinje još u [[Prapovijest\|prapovijesno doba]], ali ne zna se je li prvo [[željezo]] proizvedeno slučajno, kad je prapovijesni čovjek naložio [[vatra\|vatru]] na ležištu čiste [[Mineralne sirovine\|željezne rude]] ili je koristeći se već stečenim iskustvom u topljenju [[Bakar (element)\|bakrene]] rude primijenio isti postupak na željeznu rudu. Taj postupak je bio prilično jednostavan: u plitkom [[Ognjište\|ognjištu]] se željezna ruda pokrila [[Drveni ugljen\|drvenim ugljenom]], koji se zatim zapalio, pa je ispod vatre nastala gnjecava i spužvasta željezna masa ([[spužvasto željezo]]). Da bi se iz spužvastog željeza dobilo tehničko željezo ili [[čelik]] ovisilo je prije svega o kvaliteti željezne rude. Red 21: [[Datoteka:VysokePece1.jpg\|mini\|desno\|250px\|Rad u blizini visoke peći Třinec.]] [[Datoteka:Pig iron.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Sirovo željezo]] je zbog većeg sadržaja nečistoća i ugljika, jako krhko i nepodesno za obradu ili primjenu.]] Za dobivanje željeza danas je se uglavnom koriste [[Željezovi oksidi\|oksidne]], a rjeđe [[Karbonati\|karbonatne]] rude. Crvena željezna ruda sadrži mineral [[hematit]]. Druge rude sadrže mineral [[magnetit]], koji je crne boje i [[magnet]]ičan. Željezo rijetko nalazimo u elementarnom obliku koji se nalazi u okolici [[vulkan]]a i u [[Metalni meteoriti\|meteorima]]. Velike količine željeza korištene od [[Željezno doba\|željeznog doba]], u prvom tisućljeću prije Krista, dobivene su taljenjem željeznih minerala, kao što je hematit. Iz oksidnih ruda željezo se dobiva redukcijom ruda koksom, odnosno [[Ugljikov(II) oksid\|ugljikovim(II) oksidom]] (ugljikov monoksid) u visokim pećima. Iz ruda koje su siromašne željezom (npr. limonita), željezo se dobiva tzv. kiselim taljenjem i Kruppovim postupkom. Red 28: Kroz gornji otvor visoke peći (grotlo), peć se naizmjenično puni slojevima koksa i rude s talioničkim dodacima. Ovisno o rudi, talionički dodatak je [[vapnenac]] ili [[dolomit]] (ako su rude kisele, jer jalovine sadrže [[Silikati\|silikate]] i [[aluminij]]ev oksid) ili [[kvarc]]ni [[pijesak]] (ako su rude alkaline, jer jalovine sadrže [[kalcij]]ev oksid). Najdonji sloj koksa se zapali, a dovodi mu se vruć zrak (do 800 °C) obogaćen [[kisik]]om. Pritom koks izgara dajući najprije [[Ugljikov(IV) oksid\|CO<sub>2</sub>]], a zatim prolaskom kroz sljedeći sloj koksa prelazi u [[Ugljikov(II) oksid\|CO]]: :2 C + O<sub>2</sub> → 2 CO : Nastali [[ugljikov(II) oksid]] (ugljikov monoksid) glavno je redukcijsko sredstvo koje postupno, ovisno o temperaturi pojedinih zona peći, sve više reducira [[Željezovi oksidi\|okside željeza]], dok konačno ne nastane tzv. [[spužvasto željezo]], a sve reakcije se sumarno mogu svesti na: Red 34: :Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub> + 3 CO → 2 Fe + 3 CO<sub>2</sub> Reakcijama oslobođeni CO<sub>2</sub> (koji nastaje raspadom [[Karbonati\|karbonata]]) reagira s ugrijanim koksom dajući ~~ponov0~~ponovo CO, koji se u manje vrućim dijelovima peći raspada na CO<sub>2</sub> i fino disperzirani [[ugljik]], koji se otapa u spužvastom željezu. Ugljik tako snizuje [[talište]] reduciranog željeza na 1100 - 1200 °C. Rastaljeno željezo se, zbog veće gustoće, slijeva polagano u donji dio peći i skuplja se na dnu odakle se ispušta u kalupe ili vagonete kojima se odvozi na daljnju preradu. Tekuća i lakša [[troska]] pliva na rastaljenom željezu i ispušta se kroz nešto više smješten ispust. Proizvodi koji nastaju u visokoj peći su:

Visoka peć – razlika između verzija