Slavenski jezici – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
m Vraćene izmjene Fatima Muftić (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika SrpskiAnonimac oznaka: vraćanje |
||
Red 1:
{{Infokutija jezična porodica
|naziv=Slavenski
|regija=[[Istočna Evropa]]
|familycolor=Indo-Evropski
|fam1=[[Indoevropski jezici|Indoevropski]]
|fam2=[[Baltoslavenski jezici|Baltoslavenski]]
|child1=[[Istočnoslovenski jezici|Istočnoslovenski]]
|child2=[[Južnoslovenski jezici|Južnoslovenski]]
|child3=[[Zapadnoslovenski jezici|Zapadnoslovenski]]
|iso2=sla
}}
[[Datoteka:Slavic europe.svg|thumb|275px|right|
{{legend|#7cdc87|Države gdje se govore [[zapadnoslovenski jezici]]}}
{{legend|#008000|Države gdje se govore [[istočnoslovenski jezici]]}}
{{legend|#004040|Države gdje se govore [[južnoslovenski jezici]]}}]]
[[Datoteka:Slavic languages (no legend).png|thumb|right|275px|Rasprostranjenost pojedinih slovenskih (slavenskih) jezika]]
'''Slovenski''' ili '''slavenski jezici''', grupa bliskih [[jezik]]a kojim govore [[Sloveni|slovenski narodi]] (Sloveni), a predstavljaju podgrupu [[Indoevropski jezici|indoevropskih jezika]]. Uglavnom se govore u [[Istočna Evropa|istočnoj Evropi]], većem delu [[Balkan]]a, delovima [[Centralna Evropa|centralne Evrope]], i sjevernom delu [[Azija|Azije]].
== Podjela ==
Usprkos veoma uočljivoj srodnosti '''slovenskih jezika''' i njihovoj velikoj tipološkoj sličnosti, slovenski svijet je znatno izrazitije izdiferenciran brojem književnih (standardnih) jezika nego kvalitetom i rasponom slavenskih međudijalekatsih razlika, pogotovu ako se u tom pogledu napravi poređenje sa jezičkom situacijom, na primjer, u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]] ili [[Španjolska|Španjolskoj]], gdje naspram većih regionalnih jezičkih razlika postoji samo po jedan književni jezik (u znatno užoj sferi upotrebe u Francuskoj postoji i oksitanski [ili provansalski], a u Španjolskoj katalonski). (Znatan izuzetak čini, prema knjizi [[Pavle Ivić]]a ''Srpski narod i njegov jezik'' (Srpska književna zadruga, [[Beograd]], [[1971]]), relativno jasna granica između zapadne i istočne grane [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskih jezika]].) Štaviše, tendencije ka izdvajanju novih književnih jezika u slavenskom jezičkom svijetu sežu do najnovije povijesti, čemu gotovo da nema paralele drugdje u [[Europa|Europi]].
Slovenski jezici se dele na tri grupe:
* Istočnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:
** [[ruski jezik]] (159 miliona),
** [[ukrajinski jezik|ukrajinski]] (42,5 miliona),
** [[bjeloruski jezik]] (9,3 miliona).
* Zapadnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:
** [[češki jezik|češki]] (10 miliona),
** [[slovački jezik|slovački]] (5 miliona),
** [[lužičkosrpski jezik]] (oko 50 hiljada).
* Južnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:
** [[bugarski jezik|bugarski]] (8 miliona)
** [[makedonski jezik|makedonski]] (2 miliona)
** [[slovenački jezik|slovenački]] (2 miliona),
** [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] (17 miliona),
*** [[bosanski|bosanska varijanta]] (2 miliona),
*** [[hrvatski|hrvatska varijanta]] (5 miliona),
*** [[srpski|srpska varijanta]] (9 miliona),
*** [[crnogorski|crnogorska varijanta]] (oko 0,5 miliona).<ref>Podaci su navedeni prema knjizi: A. E. Suprun,'' '''''Vvedenie v slavjanskuju filologinju,''''' ''2-e izdanie, pererabotannoe, Minsk, 1989, str. 13. Broj govornih predstavnika jednog jezika i broj predstavnika odgovarajućeg naroda nekad se ne podudara (upor. u odeljku'' '''''Etnički aspekt)''''' ''jer ima dosta primera da predstavnici jednog naroda svakodnevno govore jezikom koji im nije maternji i vladaju njime kao maternjim jezikom (što je, na primer, čest slučaj sa ruskim jezikom u Zajednici Nezavisnih Država, ili sa Ukrajincima u SAD i Kanadi, kojih ima oko pet miliona i koji govore engleski ili francuski jezik isto kao maternji jezik, a mnogi, verovatno, i bolje nego maternji, ukrajinski jezik). U Rusiji je 1989. godine bilo 119 865 946 Rusa (81,53%), čiji je maternji jezik ruski, 7 495 454 (5,1%) stanovnika Rusije koji nisu Rusi, a naveli su ruski kao maternji jezik i 16 405 826 stanovnika (11,1%) koji su ruski naveli kao svoj drugi jezik (prema knjizi'' '''''Narodaj Rossii,''''' 1994).</ref>
Izvorni slovenski lingvonimi su, prema izloženom redosledu: ''russkij jazyk, ukrajinsĭka mova, biełaruskaja mova, język polski, český jazyk (čeština), slovenský jazyk (slovenčina), hornjoserbščina, dolnoserbska reč (dolnoserbski jezik), srpskohrvatski jezik, bălgarski ezik, slovenski jezik (slovenščina), makedonski jazik.''
Prema strukturi slovenski jezici su dosta sličniji od drugih jezičkih grupa, ali slovenski književni jezici se na više načina međusobno razlikuju.
U pogledu ''broja govornih predstavnika'' pojedinih jezika slovenski jezici obuhvataju i tako velike jezike kao što su ruski (jedini slovenski jezik koji je po razmerama u kojima funkcioniše i svetski jezik), ukrajinski ili poljski i, s druge strane, književne mikro jezike, kao što je, na primer, [[rusinski jezik]] u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], ili jezik [[Gradišćanski Hrvati|Gradišćanskih Hrvata]] u Austriji, ili jezik [[Moliški Sloveni|Moliških Slovena]] u oblasti Molize u srednjoj Italiji itd.
[[poljski jezik|Poljskim jezikom]] govori u [[Poljska|Poljskoj]], pored [[Poljaci|Poljaka]], i oko sto pedeset hiljada [[Kašubi|Kašuba]] (danas gotovo sasvim izmešanih sa [[Poljaci]]ma), koje neki smatraju zasebnim slovenskim narodom, dok su, prema (preovlađujućem) mišljenju drugih, [[Kašubi]] danas deo poljskog naroda.
Drukčiji je primer [[Lužički Srbi|Lužičkih Srba]]. Taj slovenski narod ima dva književna jezika ([[gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]] i [[donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]]) koji se u novijoj slavistici sa dosta osnova tretiraju i kao dve književne varijante istog jezika. Varijantna književnojezička podeljenost [[Lužički Srbi|Lužičkih Srba]] u znatnoj meri je istorijski uslovljena njihovom konfesionalnom podeljenošću.
I u pogledu ''varijantne izdiferenciranosti ili bliskosrodne jezičnosti'' slovenski jezici su veoma srodni i mogu da se podele u srodne grupe: polapski jezici; ([[kašupski jezik]], [[šleski jezik]], [[poljski jezik]]), čeho-slovački jezici; ([[češki jezik]], [[slovački jezik]]), Lužički jezici; ([[donjolužički jezik]], [[gornjolužički jezik]]), srpskohrvatski jezik sa svojom [[hrvatski|hrvatskom varijantom]], [[srpski|srpskom varijantom]], ([[bosanski|bosanskom varijantom]], i [[crnogorski|crnogorskom varijantom]]), bugarsko-makedonski jezici; ([[bugarski jezik]], [[makedonski jezik]] i [[crkvenoslovenski jezik]]). Ruteniski jezici; ([[ruski jezik]], [[bjeloruski jezik]], [[ukrajinski jezik]] i [[rusinski jezik]]).
Slovenski jezici međusobno se razlikuju i u pogledu ''kontinuiteta književnojezičkog statusa.'' Najstariji slovenski književni jezik - [[staroslovenski jezik]] stvoren je još u [[9. vek|IX veku]], a najmlađi, [[makedonski jezik|makedonski]] i [[rusinski jezik|rusinski]], stekli su status književnog (standardnog) jezika u savremenom smislu reči tek posle [[Drugi svetski rat|drugog svetskog rata]]. Kontinuitet razvoja gotovo svih slovenskih književnih jezika bio je zbog nepovoljnih istorijskih okolnosti ometan ili čak u dužem periodu i prekidan, što najmanje važi za [[ruski jezik|ruski]] književni jezik.
Savremeni slovenski jezici su, po prirodi stvari, živi jezici, ali u istoriji slovenskih jezika bilo je i takvih koji više ne postoje. Pored [[staroslovenski jezik|staroslovenskog jezika]] (v. o njemu poseban odeljak u knjizi), koji danas postoji kao bogoslužbeni jezik [[pravoslavlje|pravoslavnih]] slovenskih crkava (u tom slučaju se naziva crkvenoslovenski) pa se zato i ne može smatrati mrtvim jezikom u pravom smislu reči, u mrtve slovenske jezike spadaju zapadnoslovenski jezici: [[polapski jezik|polapski]] i [[slovinski jezik|slovinski]].
[[polapski jezik|Polapskim jezikom]] govorilo se na širokoj teritoriji između donje i srednje [[Laba|Labe]] (Elbe) na zapadu i donje [[Odra|Odre]] na istoku. Od [[10. vek|H veka]] [[Polapski Sloveni]] potpali su pod [[Germani|germansku]] vlast, u [[18. vek|XVIII veku]] su izgubili nacionalni identitet, a uskoro zatim nestali su i poslednji ljudi koji su govorili polapski jezik. Zahvaljujući nekolicini naučnika i amatera koji su posvetili izvesnu pažnju polapskom jeziku pre nego što je definitivno prestao da postoji, zapisani su tekstovi na tom jeziku i sastavljen mali rečnik, što je kasnije omogućilo njegovu gramatičku rekonstrukciju.
[[slovinski jezik|Slovinski jezik]], prema nekim mišljenjima jedan od [[kašupski jezik|kašupskih]] [[dijalekat]]a (danas grupa [[poljski jezik|poljskih]] dijalekata), kojim su govorili [[Pomoranski Sloveni]] (oko jezera [[Leb, jezero|Leba]] i [[Gardno, jezero|Gardno]] u [[Poljska|poljskom]] [[Pomorje u Poljskoj|Pomorju]]) održao se duže - do sredine [[20. vek|XX veka]], iako su govorni predstavnici tog jezika takođe bili izloženi [[germanizacija|germanizaciji]]. Bolje je i potpunije opisan od [[polapski jezik|polapskog jezika]], a [[1950]]. godine čak je napravljen i [[magnetofon]]ski zapis govora jednog od poslednjih živih predstavnika tog jezika.
Slovenski jezici se međusobno razlikuju i prema tome kako je tekao ''proces formiranja književnog jezika'' u svakom pojedinom slučaju.
== Vidi još ==
* [[Slavistika]]
* [[Južnoslovenski jezici]]
* [[Zapadnoslovenski jezici]]
* [[Istočnoslovenski jezici]]
* [[Standardni jezik]]
* [[Policentrični jezik]]
* [[Slovenski jezici u indoevropskoj jezičkoj porodici]]
* [[Balto-slovenski jezici]]
* [[Praslovenski jezik]]
== Reference ==
{{reflist}}
== Literatura ==
{{Commonscat|Slavic languages}}
* Izvorni tekst je preuzet iz knjige ''Uvod u slavistiku I'' Predraga Pipera. Knjiga se može naći u svom elektronskom izdanju na [http://www.rastko.org.ju/filologija/ppiper-slavistika_c.html stranici] na [http://www.rastko.org.yu/ projektu Rastko]. Knjiga nema eksplicitnih restriktivnih autorskih prava koja zabranjuju njeno umnožavanje.
{{Slavenski jezici}}
{{Authority control}}
[[Kategorija:Slavenski jezici| ]]
[[Kategorija:Indoevropski jezici]]
|