Ian Fleming – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 94:
Fleming je tokom rata sudjelovao i u akcijama izvlačenja pripadnika pokreta otpora iz okupirane [[Danska|Danske]], a za što je u oktobru 1947. od strane danske vlade službeno odlikovan sa Danish Frihedsmedalje.
 
=== Poslijeratni život i karijera ===ž
 
Fleming je nakon [[Kapitulacija Njemačke|njemačke kapitulacije]] u maju 1945. službeno demobiliziran. Odmah je dobio posao u poduzeću Kemsey, koje je, između ostaloga, držalo tada nezavisne ugledne novine ''[[The Sunday Times]]''. Flemingov je zadatak bilo nadziranje mreže njenih stranih dopisnika, a što mu je omogućilo da često putuje po svijetu, ali i to koristi kao priliku da često posjećuje Jamajku, gdje je 1946. godine u gradiću [[Oracabessa]] na sjevernoj obali otoka kupio zemljište nedaleko od imanja [[Golden Clouds]] te sagradio vlastiti veleposjed pod imenom [[Goldeneye (imanje)|Goldenye]]. Fleming je u ''The Sunday Timesu'' radio kao novinar sve do 1959. godine, a do 1961. je sudjelovao na redovnim sastancima uredničkog kolegija.
Red 101:
 
Kada je godine 1952. Charteris ponovno zatrudnjela, Fleming je konačno pristao na brak, te se vjenčao na Jamajci 24. marta 1952. godine, nekoliko mjeseci prije nego što je rođen sin kome su Flemingovi dali ime Caspar. Nakon sklapanja braka su oboje supružnika imali preljubničke veze - Charteris sa [[Hugh Gaitskell|Hughom Gaitskellom]], uticajnim vođom opozicijskih [[Laburistička stranka UK|laburista]], a Fleming sa svojom susjedom, jamajčanskom veleposjednicom [[Blanche Blackwell]].
 
==== 1950-e ====
 
Fleming je, prema vlastitim riječima, želju za pisanjem špijunskih romana stekao još za vrijeme rata, ali je ozbiljan rad započeo tek 17. februara 1952. godine, kada je u GoldenEyeu napisao prve dijelove romana koji će postati poznat kao ''[[Casino Royale (roman)|Casino Royale]]''. Prema vlastitim riječima, jedan od motiva je bilo nastojanje da odvrati misli od predstojećeg braka i roditeljstva koje je kod njega tada izazivalo tjeskobu. Roman, koji je velikim dijelom bio inspiriran Flemingovim iskustvima u ratu, je diktirao ''Sunday Timesovoj'' sekretarici Joan Howe, koja će postati jedna od inspiracija za lik [[Miss Moneypenny]]. Svoju prvu verziju je poslao svom prijatelju, književniku [[William Plomer|Williamu Plomeru]] koji je sa njome bio zadovoljan te omogućio da ga, nakon prvotnog odbijanja, preuzme ugledna izdavačka kuća [[Jonathan Cape]].
 
== Bibliografija ==