Miho Celije Gradić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
|||
Red 20:
Jedini poznati rukopis Celijeva prijevoda ''Anabaze'' nastao je početkom 16. st., a od kraja 18. st. čuva se u [[Berlin|Berlinu]] u knjižnici [[Staatsbibliothek zu Berlin]], pod signaturom ''Ms. Phillipps 1900'' i pod naslovom ''Xenophontis de Cyri expeditione libri VII, Coelio Michaele Gradio interprete''. Tekst obuhvaća 140 obrojčanih listova.<ref>David Marsh, ''Xenophon'', u: ''Catalogus translationum et commentatiorum: Medieval and Renaissance Latin Translations and Commentaries'', Vol. VII, ur. Virginia Brown i dr., Catholic University of America Press, Washington D.C., 1992., str. 104. </ref> Rukopis je čitak i uredan, ali ne možemo reći je li riječ o [[autograf|autografu]].<ref>J. Parat i P. Šoštarić, ''Celijev prijevod Ksenofontove Anabaze'', CM XXVI, Zagreb, 2017., str. 182. </ref>
Celije u prijevodu zadržava Ksenofontovu jednostavnost i eleganciju. Ne prevodi doslovno niti proširuje tekst. Upotrebljava konstrukcije i imenske riječi tipične za latinski, a ne postoje u grčkom, čime pokazuje dobro poznavanje mogućnosti izražavanja na latinskom. U izboru riječi može se primijetiti sklonost [[Ciceron|Ciceronu]], što je vidljivo iz samog prijevoda brojnih takvih primjera (primjerice izrazi ''insidias tendere'' i ''terra marique'' posuđeni su tako od Cicerona i tsl.). Iako ima i ponešto krivih dijelova prijevoda, Celijev prevodilački rad na ''Anabazi'' ipak ima svoju vrijednost. Smatra se, stoga, da bi Celijev prijevod doživio znatan uspjeh među suvremenicima da nije ostao u rukopisu.<ref> J. Parat i P. Šoštarić, ''Celijev prijevod Ksenofontove Anabaze'', CM XXVI, Zagreb, 2017., str. 186. </ref> Zazirući doslovna prevođenja i ponavljanja istih gramatičkih rješenja, dubrovački je humanist pokazao uspješno ovladavanje gramatike grčkog jezika te suvereno vladanje finesama latinskog. Pitanje
== Celije i latinsko pjesništvo ==
| |||