Nedelanje – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 25:
== Nedelanje u budizmu ==
 
{{citat|Ako se ne damo zavesti da napustimo jedinstvo, nego ga slijedimo ispravno i nepokolebljivo, makar samo jedan dan, cijeli će nam se svijet pridružiti. Tako ćemo djelovatidjelati bez djelatnosti.<ref>Čedomil Veljačić, ''Filozofija istočnih naroda 2'' (str. 132), Zagreb, 1979.</ref>|[[Tao Šeng]]}}
 
[[Budizam u Kini|Kineski budizam]] je preuzeo mnoge pojmove iz taoizma, između ostalog i nedelanje, i prilagodio ih budističkoj filozofiji. Početkom [[5. vek]]a, [[Tao Šeng|Tao-šeng]] (ili Huj-jian) je povezao taostički pojam nedelanja sa budističkim pojmom delanja, odnosno [[karma|karme]]. On je izneo teoriju da kada čovek upražnjava nedelanje, istovremeno upražnjava ne-um (''wu-hsin''). Ako čovek sledi načela nedelanja i ne-uma, tada ne žudi za stvarima niti ih se grčevito drži, iako se može baviti raznim delatnostima. A pošto je posledica čovekove [[karma|karme]] plod njegovih žudnji i vezivanja, čovekova dela pod tim uslovima neće povlačiti nikakvu posledicu.{{sfn|Ju-Lan|1977|pp=271-285}} Ovo predstavlja zanimljivo proširenje taoističke filozofije na budizam, i predstavlja važan korak u razvoju kineskog budizma, iz kog će nastati škola [[zen|č'an]].{{sfn|Ju-Lan|1977|pp=271-285}}
 
Po [[zen]]u, najbolja metoda kultivisanja u cilju postizanja [[Budnost (budizam)|budnosti]] je ne upražnjavati nikakvo kultivisanje. Kultivisati sebe znači vršiti nameran napor, što je delanje (''yu-wei''). To delanje će sigurno dati neki dobar učinak, ali on neće biti večit, jer je uzrokovan. A "''kad se sila uzroka iscrpe, čovek se vraća prolaznom''" (Jihsuan).{{sfn|Ju-Lan|1977|pp=285-296}}