Đuro Daničić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 7:
Đuro Daničić rođen je pod imenom '''Đorđe Popović'''{{napomena|Prva djela objavio je pod imenima ''Đorđe'', ''Đ. P.'', ''Đ. I. P. B.'', ''Đorđe I. Popović'', ''Goislav'', ''Đorđe Goislav Popović'', ''Mlad Srbin iz Austrije'', ''Branislav Petrović Srbin''.}}, kao četvrti sin [[Novi Sad|novosadskog]] sveštenika Jovana Popovića, u [[Novi Sad|Novom Sadu]], [[1825]]. Prve škole učio je u [[Novi Sad|Novom Sadu]] i [[Požun]]u, a pravne nauke u [[Pešta|Pešti]] i [[Beč]]u, gde je došao [[1845]]. Pod uticajem [[Vuk Stefanović Karadžić|Karadžića]] i [[Franc Miklošič|Miklošiča]] počeo je da se bavi slovenskom [[filologija|filologijom]], kojoj je kasnije, a naročito proučavanju srpskog jezika, posvetio ceo život. Za vreme studija materijalno su ga pomagali knez [[Mihajlo Obrenović]] i [[Jovan Gavrilović]].
 
Daničić je bio jedan od potpisnika [[Bečki književni dogovor|bečkog književnog dogovora]] hrvatskih i srpskih pisaca i lingvista [[1850]]. godine kojim je udaren temelj zajedničkom [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom jeziku]]. Godine [[1856|1856.]] postao je bibliotekar [[Narodna biblioteka Srbije|Narodne biblioteke]] u [[Beograd]]u i sekretar [[Društvo srpske slovesnosti|Društva srpske slovesnosti]], a [[1859|1859.]] profesor [[Beogradski Licej|Liceja]] ([[Beogradska Velika škola|Velike škole]]). Godine [[1865|1865.]] ostavio je profesuru, i na kratko vreme postao činovnik Uprave pošta, a [[1866|1866.]] otišao je u [[Zagreb]] za sekretara tada osnovane [[Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslovenske akademije]]. [[1873|1873.]] se vratio na katedru [[Srpski jezik|srpskog jezika]] u [[Beogradska Velika škola|Veliku školu]] u Beogradu, predajući u njoj do [[1877]]. Otišao je zatim na odmor u Zagreb da produži rad na započetom velikom ''Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika''. Na tom poslu ga je i zatekla smrt. NJegovoNjegovo telo preneseno je novembra iste godine (1882) u Beograd i tu je sahranjeno na [[Markovo groblje|Markovom groblju]].
 
Svoje prezime zamenio je [[1847|1847.]] prezimenom Daničić, kojim se potpisao na prvom svom naučno-polemičkom radu ''Rat za srpski jezik i pravopis'', i pri tom prezimenu je posle stalno ostao.