Jean Anouilh – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 78:
"''Jedne večeri sam odnio svoj komad u Mathurins, kod Pitoëffa, čije predstave dotad nikada nisam gledao. Sljedećeg jutra sam dobio poruku da se želi vidjeti sa mnom. Dočekao me, nasmijam, u malenom, uskom uredu na samom vrhu kazališta (tamo više nisam ulazio bez lupanja u prsima - tu sam bio kršten) i samo mi je rekao da će odmah uprizoriti moj komad. Nakon toga mi je rekao da sjednem i počeo mi pričati o njemu... Bio sam mlad, podsmjehivao sam se (u sebi), misleći da imam dobre temelje za poznavanje vlastitog komada. Bio sam u krivu. Ja sam bio zadovoljan s činjenicom da sam ga napisao, ali s njim sam ga otkrio... (...) Taj sirotan mi je upravo bio dao kraljevski poklon: upravo mi je dao teatar...''"<ref name = "figaro1983"/>
</blockquote>
[[File:Georges Pitoëff photographed by Pitoeff Choumoff.jpg|thumb|220px|[[Georges Pitoëff]], francuski teatrolog [[Armenci|armenskog]] porijekla, bio je ključna figura u lansiranju Anouilhove karijere dramskog pisca, prihvativši izvoditi njegova djela kada su ga drugi odbijali.]]
Premijerno izveden [[16. veljače]] [[1937.]] godine u produkciji Georgesa Pitoëffa, ''[[Le Voyageur sans bagage]]'' je bio prvi veliku uspjeh za Anouilha, doživjevši ukupno 190 izvedbi.<ref>Bernard Beugnot, Notice du ''Voyageur sans bagage'' dans Jean Anouilh, ''Théâtre'' vol. 1, str. 1292.</ref> Glavne uloge u predstavi igrali su Georges i [[Ludmilla Pitoëff]], dok je glazbu komponirao [[Darius Milhaud]], u vidu Suite za violinu, klarinet i klavir (op. 157b). Anouilh će zbog svega do kraja svog života imati snažne simpatije prema bračnom paru Pitoëff, posebice Georgesu, kojega je opisao kao "neobičnog Armenca s kojim se cijeli Pariz sprdao",<ref name = "figaro1983"/> a o kojemu je Jouvet rekao: "Volim samo Armenca koji je mrtav".<ref>Jean Anouilh, ''La vicomtesse d'Eristal n'a pas reçu son balai mécanique'', str. 35.</ref>
| |||
