[[Datoteka:Montenegro1913.png|thumb|200px|Crna Gora nakon Balkanskih ratova 1913 godine]]
Odmah nakon uspjeha [[Drugi srpski ustanak|srpskog ustanka]] iz 1815. u Crnoj Gori, a prije svega u Srbiji se, pojavila se želja za sjedinjenjem ove dvije države. Te početne tendincijetendencije će Srbija i Crna Gora pojačati kada 1866. godine potpisuju politički ugovor kojim se pokreće pitanje sjedinjenja država. Kao odgovor na to srpska vlada šalje iste godine svoga diplomata i agenta [[Milan PiroćancPiroćanac|Milana Piroćanca]] u Crnu Goru kako bi radio na brisanju crnogorske posebnosti <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina_n_martinovic.htm Podgorička skupština]</ref>.
Bez obzira na rezultate te i sličnih akcija, javnost Crne Gore ostatiostat će podjeljenapodijeljena na zagovornike bezuvjetnog pripojenja Srbiji i one koji će zagovaritizagovarati striktno očuvanje državno-pravne crnogorske posebnosti i/ili tražiti zajamčenu autonomiju u budućoj zajedničkoj južnoslavenskoj državi. Tijekom [[1913.]] i [[1914.]] godine će početi pregovori o stvaranju srpsko-crnogorske [[federacija|federacije]] ili konfederacije, ali oni će biti naglo prekinuti izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom]] okupacijom [[1916.]] godine.
