Muratorijev fragmenat – razlika između verzija

[[Datoteka:Biblioteca Ambrosiana 2010.jpg|thumb|right|[[Biblioteca Ambrosiana]] u kojoj je nađen rukopis.]]

'''Muratorijev fragmenat'''. Pri kraju II stoljeća sastavljen je najvjerojatnije tekst koji sadržava kanon svetih knjiga, a od kojega je fragmenat u milanskoj [[Biblioteca Ambrosiana|biblioteci Ambrosiani]] otkrio [[Ludovico Antonio Muratori]] u jednom kodeksu iz VIII stoljeća i izdao g. 1740. (.Antiquitates Italicae, t. III, Mediolani 1740, 851—854). Fragmenat je sačuvan samo u veoma lošem (barbarskom) latinskom jeziku, s mnogo pogrešaka u ortografiji.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>

{{citat2|Treću knjigu evanđelja po Luki. Taj Luka liječnik, po uzašašću Kristovu, kad ga je Pavao kao zauzetog suputnika sa sobom uzeo, u svoje je ime pisao po čuvenju, no Gospodina nije ni on vidio u tijelu; stoga (je pisao) prema tome kako je mogao doznati; u tom smislu i započinje govorom od rođenja Ivanova.}}

{{citat2|Četvrto među evanđeljima od Ivana, i učenika. Kad su ga poticali učenici i biskupi njegovi, rekao je: »Postite skupa sa mnom od danas tri dana, pa što bude svakome od nas objavljeno, to ćemo jedni drugima pripovjediti. Iste je noći objavljeno Andriji, od apostola, da Ivan uz odobrenje sviju opiše sve u svoje ime.}}

Velika važnost toga fragmenta za teologiju je očita, budući da tu imamo najstariji sačuvani popis novozavjetnih knjiga. Muratorijev fragmenat poznaje četiri evanđelja. Prva okrnjeno sačuvana rečenica govori o Markovu evanđelju, a prije toga je moralo biti govora o Matejevu. Fragmenat ne poznaje poslanice Hebrejima, treće Ivanove, Jakobove, a isto tako ni objih poslanica Petrovih. Zanimljivo je da prihvaća Petrovu Apokalipsu, ma da napominje da njezin autoritet nije slobodan od osporavanja.<ref name="Šagi-Bunić"/>