Rimska mitologija – razlika između verzija

 

=== Stara i nova božanstva ===

Na čelu najstarijeg rimskog panteona nalazila se tzv. [[Kapitolska trijada|arhajska trijada]], sastavljena od [[Jupiter (mitologija)|Jupitera]], [[Mars (mitologija)|Marsa]] i [[Kvirin]]a, čiji su [[Flamen|flamini]] bili najviši po rangu, te [[Janus]] i [[Vesta (mitologija)|Vesta]]. Prema predanju, utemeljitelj religije u Rimu bio je [[Numa Pompilije]], drugi [[Rimsko kraljevstvo|rimski kralj]], podrijetlom [[Sabinjani]]n, za koga se vjerovalo da je za suprugu i savjetnicu imao [[Egerija (mitologija)|Egeriju]], rimsku božicu ili [[Nimfa|nimfu]] vodenih izvora i proricanja. [[Kapitolska trijada]], koja je u Rim uvedena pod etruščanskim utjecajem, a koju su činili Jupiter, [[Junona (mitologija)|Junona]] i [[Minerva]], kasnije se našla u središtu državne religije zamijenivši arhajsku trijadu ― i predstavlja naobičan primjer u okviru [[Praindoeuropska religija|indoeuropske religije]] da je vrhovna trijada sastavljena od dva ženska božanstva i tek jednog muškog. U [[Kapitolski hram|Kapitolskom hramu]] tom je prilikom postavljena kultna statua Jupiterova, koju je izradio etruščanski umjetnik [[Vulka]], i to je prvi put da su rimski građani vidjeli neki božanski kip.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LIII</small>}} Na [[Aventin]]u je utemeljen kult [[Dijana (mitologija)|Dijane]],{{sfn|Musić|1910|loc=str. 149}} no najpoznatija rimska manifestacija ove božice možda je bila [[Dijana Nemorejska]] ''(Diana Nemorensis)'', sudeći po pažnji koju je njezinom kultu posvetio [[James George Frazer]] u svojoj ''[[Zlatna grana|Zlatnoj grani]]''. Početkom 5. stoljeća, po nalogu [[Sibilske knjige|sibilskih knjiga]], na Aventinu je podignut hram [[Cerera (mitologija)|Cereri]], [[Liber (mitologija)|Liberu]] i [[Libera (mitologija)|Liberi]], zapravo grčkoj trijadi ― [[Demetra|Demetri]], [[Dioniz]]u i [[Perzefona|Perzefoni]] (Kori).{{sfn|Musić|1910|loc=str. 151}} Otprilike u isto vrijeme uveden je i kult grčkog boga [[Hermes]]a, koji je, pod latinskim imenom [[Merkur (mitologija)|Merkurije]], u Rimu štovan kao bog [[Trgovina|trgovine]] (''merx'' = "roba").{{sfn|Musić|1910|loc=str. 150}} [[Apolon]]u je 431. pne. podignut hram kao bogu iscjelitelju.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LIV</small>}} Godine 296. pne. postavljen je brončani kip vučice s Romulom i Remom pokraj [[Ruminalska smokva|Ruminalske smokve]] ''(ficus Ruminalis)'', 295. pne. počela je izgradnja [[Venera (mitologija)|Venerinog]] hrama kod [[Circus maxiumus|Velikog cirka]], a 293. pne., po nalogu sibilskih knjiga, uveden je u Rim kult [[epidaur]]skog boga [[Asklepije|Asklepija]], koji se u Rimu štovao kao [[Eskulap]].{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LV</small>}}{{sfn|Musić|1910|loc=str. 152}} Kad je, tijekom [[Drugi punski rat|drugog punskog rata]], Rimu zaprijetila opasnost od [[Hanibal]]a, uspostavljene su nove ceremonije i rituali da se umilostive bogovi i time umiri uzbuđeni puk, a naročiti je značaj imao [[lektisternij]] održan u čast dvanaest božanstava, grupiranih u šest parova: [[Jupiter (mitologija)|Jupiter]] i [[Junona (mitologija)|Junona]], [[Neptun (mitologija)|Neptun]] i [[Minerva]], [[Mars (mitologija)|Mars]] i [[Venera (mitologija)|Venera]], [[Apolon (mitologija)|Apolon]] i [[Dijana (mitologija)|Dijana]], [[Vulkan (mitologija)|Vulkan]] i [[Vesta (mitologija)|Vesta]], [[Merkur (mitologija)|Merkurije]] i [[Cerera]]; time je prihvaćen [[Olimpska božanstva|grčki olimpski panteon]] i izbrsana razlika između domaćih i tuđinskih božanstava, a gotovo sva starorimska božanstva kojima se nije moglo nađi grčkog pandana bila su otada potisnuta u zaborav ili stavljena u drugi plan.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LV</small>}}